Djelovanje Dodika protiv države BiH izraz je vanjske politike Srbije

Prema onome što Dodik zagovara, a Vučić usmjerava i odobrava, vanjska politika Srbije prema BiH može se etiketirati kao “politika razgraničenja”, u kojoj treba zauvijek definirati srpski nacionalni cilj uređenja granice Srbije, u čiji bi sastav ušli dijelovi Kosova, dijelovi BiH (RS) i Crna Gora. Dodik je rekao da je srpski nacionalni interes ujedinjenje “Republike Srpske, Srbije, četiri općine Kosova, uz reintegraciju srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori”. Izostavljanje ranije ambicije da u sastavu velike Srbije budu dijelovi Hrvatske rezultat je hrvatsko srpskog dogovora protiv BiH na “dugoročnoj osnovi”

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

 

Neprijateljska propaganda protiv BiH od srpskog lidera Milorada Dodika direktan je izraz vanjske politike Srbije protiv BiH. Na dnevnoj osnovi, što suptilno i prikriveno, što provokativno i otvoreno, na štetu mira i sigurnosti, Srbija se destruktivno miješa u unutarnja pitanja BiH. U tom smislu, Dodikovu neprijateljsku destrukciju protiv BiH treba tretirati integralnim dijelom i izrazom vanjske politike Srbije prema Bosni i Hercegovini. Aktuelni sadržaji vanjske politike Srbije prema BiH jesu sljedeći:

(a) beogradsko usmjeravanje da srpski politički subjekti i lideri u RS-u odbacuju temeljne vrijednosti države BiH;

(b) beogradsko usmjeravanje da svi Srbi u RS-u slijede Dodikovo propagiranje da je država BiH “nemoguća” i da će nestati, a da entitet RS ima alternativu jer će se pripojiti Srbiji;

(c) beogradska podrška izjavi koju je Dodik dao u ulozi člana Predsjedništva BiH da je “Dejtonskim sporazumom napravljena greška što je očuvana Bosna i Hercegovina”, što znači da je, po Dodikovom, trebalo nastaviti rat, a da grešku što je zaustavljen rat treba ispraviti upornim Vučićevim i Dodikovim pokušajima da se “mirnim” putem uništi BiH, pa ako to nije moguće, da se u ime ispravljanja Dejtonskim sporazumom učinjene greške, kako to konstatira Dodik, treba pripremati za ponovni rat;

(d) beogradska podrška Dodikovim učestalim izjavama da Srbi ne vide budućnost u BiH;

(e) beogradsko – Vučićevo i Dodikovo odbacivanje Dana državnosti 25. novembra (ZAVNOBiH);

(f) beogradska podrška Dodikovoj propagandi da Srbi u BiH trebaju biti “protiv donošenja zakona da se 25. novembar proslavlja kao Dan državnosti BiH”, jer taj datum, kako ističe Dodik, “može biti praznik jednog ili eventualno dva naroda, a nije praznik BiH”;

(g) beogradsko huškanje da se uz negiranje države BiH istovremeno propagira da je RS država, a ne obični entitet, što je direktno usmjereno protiv Dejtonskog sporazuma;

(h) beogradsko ohrabrivanje srpskih lidera da djeluju protiv pokušaja da se unaprijedi efikasnost državnih institucija BiH;

(i) beogradsko podstrekavanje srpskih kadrova na istaknutim funkcijama u državnim institucijama BiH i entitetskim institucijama RS-a da u međunarodnim odnosima ignoriraju državu BiH, insistirajući da se, umjesto spomena Bosne i Hercegovine, širom svijeta, “čuje glas” RS-a kao da je država, što su težnje koje se proširuju na sve društvene oblasti, uključujući kulturu i sport, pa je, naprimjer, u Beogradu, na Svjetskom prvenstvu u fudbalu za srednje škole, igrala ženska fudbalska reprezentacija RS-a, o čemu je šef delegacije RS-a Velibor Vidović rekao da je u vezi s tim srpski “glavni motiv želja da Republika Srpska izlazi na međunarodnu scenu”;

(j) beogradsko huškanje da se, koristeći i propagirajući simbole pod kojima su izvršeni masovni zločini genocida u BiH, odbacuju vrijednosti i simboli antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu;

(k) beogradsko insistiranje da se u RS-u praktički promovira fašistička praksa četničkog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata i tokom oružane agresije na RBiH od 1992. do 1995. godine, a da se putem propagande obmanjuje da su srpski lideri u RS-u antifašisti;

(l) beogradsko podsticanje da lideri RS-a zanemaruju da su se u Drugom svjetskom ratu protiv fašizma borili i stradavali pripadnici svih naroda Jugoslavije, što je historijski revizionizam koji se, pored ostalog, ispoljava putem godišnjih manifestacija na Kozari, gradnjom crkve na Tjentištu, uz spomenik palim partizanima u bici na Sutjesci, godišnjih manifestacija za obilježavanje oslobođenja Beograda…;

(lj) beogradsko zalaganje za savez s velikohrvatskom politikom u cilju razbijanja i podjele države BiH, što praktično provode, zajednički, Dodik i Čović;

(m) beogradsko insistiranje da lideri Srba u institucijama BiH slijede politiku “vojne neutralnosti” Srbije, a da odbacuju bh. sigurnosnu politiku približavanja članstvu NATO-a.

U razmatranjima stanja sigurnosti u regiji Zapadnog Balkana ključni je problem što autoriteti i institucije međunarodne zajednice, posebno autoriteti i institucije EU, njenih najutjecajnijih članica i SAD-a, pa i NATO-a, suviše odvojenim tretiraju politiku zvaničnog Beograda i politiku vladajućih autoriteta i političkih stranaka u RS-u, iako je očito da su oni u ideološkoj, političkoj i propagandnoj simbiozi.

Vrhunski cilj subverzivne vanjske politike Srbije jeste da maskira svoju paternalističku ulogu u odnosu na vladajuće političke snage u RS-u. Maskiranje svog paternalizma u pogledu koncipiranja ideoloških i političkih pravaca djelovanja vlasti u RS-u, te u pogledu diktiranja njihovog praktičnog političkog ponašanja na dnevnoj osnovi, Beograd smatra najuspješnijom stranom svoje subverzivne strategije protiv BiH.

Na toj matrici beogradska propaganda indoktrinirala je veći dio srpskog naroda da su paravojska u sastavu paradržave RS-a i druge institucije te paradržave u toku rata nastale i da su djelovale kao izraz unutarnjih sukoba u kojima je trebalo zaštititi srpski narod, a ne kao izraz diktata, upravo iz Beograda, koji je izmišljao i fingirao ugroženost Srba i BiH. Poslije rata, na istoj toj matrici, dok diktira svaki bitan potez vlasti RS-a i njegovih vladajućih lidera, posebno Dodika, odnosno dok integrira vlast entiteta RS-a u političko i državno uređenje Srbije, Beograd se ironično ponaša kao da nema ništa s Dodikovom destrukcijom i da je Dodikova destrukcija izraz unutarnjih sukoba u BiH.

Takva subverzivna vanjska politika Srbije prema BiH glavni je uzrok zastoja u reformama na putu BiH prema članstvu u EU i NATO. Vanjska politika Srbije prema BiH glavni je uzrok visokog rizika za mir u BiH i šire u regiji, odnosno, vanjska politika Srbije prema BiH uzrokuje teške političke sukobe s rizicima da poprime oružane oblike i sadržaje.

Dakle, sistem sigurnosti i odbrane BiH mora biti usmjeren na zaštitu mira i sigurnosti od opasnosti koje su izraz vanjske politike Srbije prema BiH. Zaštitu od Dodikovog ekstremizma treba smatrati zaštitom od opasnosti koje dolaze od vanjske politike Srbije prema BiH.

Vanjsku politiku Srbije prema Bosni i Hercegovini ilustriraju dvije izjave na svečanoj akademiji u okviru proslave Dana RS-a 9. januara 2018. godine, i to:

– Izjava srbijanskog glumca Lazara Ristovskog na početku svečane akademije: “Milorad Dodik i predsednik Srbije Aleksandar Vučić svojim mudrim potezima uspet će ujediniti Srbe u jednu državu. Srbija je Srpskoj majka. Nije ljudski ni civilizacijski držati u istoj kući one koji ne žele zajedno živeti. Evropa za ugrožene gradi sigurne kuće. Za Srbe BiH nije sigurna kuća, za njih je Srbija sigurna kuća”;

– Izjava na svečanoj akademiji tadašnjeg predsjednik RS-a Milorada Dodika (aktuelni član Predsjedništva BiH) da se glas RS-a mora čuti u svim međunarodnim organizacijama, da niko ne može spriječiti RS da svoje izvještaje šalje u Vijeće sigurnosti UN-a, da BiH u Daytonu nije dobila nikakvo državno obilježje, a da RS jeste.

Naprijed citirane i sve druge ratnohuškačke izjave čuli su predstavnici Srbije koje je predsjednik Aleksandar Vučić službeno uputio da prisustvuju toj svečanoj akademiji u okviru slavljeničkog obilježavanja Dana RS-a. Dakle, u pogledu ideoloških i političkih poruka odaslanih sa svečane akademije u Banjoj Luci, povodom Dana RS-a 9. januara 2018. godine, predsjednika Srbije Vučića treba smatrati naredbodavcem prisustva svojih izaslanika na toj svečanoj akademiji i naredbodavcem isticanja na toj svečanoj akademiji glavnih ciljeva vanjske politike Srbije prema BiH.

Rezime političkih poruka svečanog, militantnog obilježavanja Dana RS-a jeste negiranje države BiH i predstavljanje entiteta RS-a kao da je država u sastavu Srbije, što je brutalna antidejtonska aktivnost koja dolazi i prolazi, uz prešutno posmatranje visokog predstavnika koji ima mandat da reagira na kršenje Dejtonskog sporazuma, ali on propušta tu obavezu zadatu po tom sporazumu. Zabrinjavajući su indikatori da Hrvatska podržava vanjsku politiku Srbije protiv BiH. U takve indikatore, osim sadržaja i posljedica saradnje Dodika i Čovića, spada i prisustvo ambasadora Hrvatske u BiH na manifestaciji slavlja Dana RS-a.

Obilježavanje antiustavnog Dana RS-a ima mitologijski karakter najvećeg srpskog slavlja. Dok je osnivanje paradržave RS-a 9. januara 1992. godine za vladajuću srpsku politiku razlog za slavlje, to isto osnivanje Bošnjaci smatraju početkom genocida nad njima u BiH tokom oružane agresije na RBiH od 1992. do 1995. godine. Provokativno obilježavanje i još provokativnije slavlje osnivanja RS-a za građane koji se identificiraju sa svojom domovinom BiH velika je uvreda, poniženje i prijetnja njihovoj sigurnosti. Provokativnim slavljem nastanka RS-a poručuje se da su nesrbi, povratnici u RS, na tuđoj, dakle, srpskoj zemlji i da trebaju očekivati sve što podrazumijeva boravak na tuđem, dakle, ponovni progon i ponovni genocid. U tom smislu, početkom 2018. godine važno je upozorenje bivše predsjednice Udruženja “Majke Srebrenice” Hatidže Mehmedović. Ona je rekla: “Preživjele žrtve genocida u Srebrenici smatraju da je obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske još jedna uvreda u nizu za Bošnjake te podsjećaju da je to dan kada je 1992. godine planiran genocid u Bosni i Hercegovini.. Naziv Republika Srpska poručuje da ovdje ima mjesta za jedan narod samo. Ovdje je čista dominacija jednog naroda nad drugim…”

U vezi s tim, treba imati u vidu da je po apelaciji člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Ustavni sud BiH novembra 2015. godine ocijenio neustavnim obilježavanje Dana RS-a 9. januara i naložio Narodnoj skupštini RS-a da izmijeni sporne odredbe Zakona o praznicima. Zakonodavna i izvršna vlast entiteta RS-a ignorira tu odluku Ustavnog suda BiH i stavove u vezi s tim Venecijanske komisije, uz radikalizaciju provokacija, mitologijske političke prakse i zabrinjavajuće teških, prijetećih poruka sa slavljeničkih manifestacija obilježavanja Dana RS-a 9. januara.

Bošnjački i hrvatski predstavnici u vlasti RS-a početkom januara 2017. godine podnijeli su apelaciju za ocjenu ustavnosti Zakona o Danu RS-a, ali se tome, iznenađujuće i uvredljivo, odbio pridružiti delegat iz SDP-a Enes Suljkanović.

Od sredine svake godine počinju pripreme za obilježavanje Dana RS-a 9. januara sljedeće godine. Tim povodom Vlada organizira svečane manifestacije širom entiteta RS-a. Centralna manifestacija u Banjoj Luci 9. januara 2018. godine, pored ostalog, obuhvatila je militantni svečani defile, svečanu akademiju, svečani prijem u Vladi RS-a i polaganje vijenaca na spomenike palim borcima tzv. VRS, bez spomena o ljudima koje je ta vojska zločinački poubijala i zatrpala u stotine masovnih grobnica. To su manifestacije veličanja zločinaca, negiranja genocida, prebacivanja odgovornosti za rat i ratna stradanja na bošnjačku stranu i veličanja glavnih ideologa i pokretača oružane agresije na RBiH. Iz Beograda se lideri i institucije Srbije eksponiraju kao slavljenici Dana RS-a, skupa s liderima i institucijama tog bh. entiteta u Banjoj Luci.

Osujećeni su pokušaji da na svečanom defileu povodom obilježavanja Dana RS-a 9. januara 2018. godine učestvuje Treći pješadijski puk Oružani snaga BiH, koji Dodik smatra jedinicom entiteta RS-a, odbacujući koncept jedinstvenih Oružanih snaga BiH.

Logično, na obilježavanje neustavnog Dana RS-a, na poziv predsjednice Cvijanović, nisu se odazvali bošnjački poslanici koalicije Zajedno za BiH i delegati Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a. Treba smatrati provokativnim svaki poziv predstavnicima Bošnjaka i Hrvata da prisustvuju svečanim manifestacijama obilježavanja antiustavnog Dana RS-a 9. januara.

Prema onome što Dodik zagovara, a Vučić usmjerava i odobrava, vanjska politika Srbije prema BiH može se etiketirati kao “politika razgraničenja”, u kojoj treba zauvijek definirati srpski nacionalni cilj uređenja granice Srbije, u čiji bi sastav ušli dijelovi Kosova, dijelovi BiH (RS) i Crna Gora. Dodik je rekao da je srpski nacionalni interes ujedinjenje “Republike Srpske, Srbije, četiri općine Kosova, uz reintegraciju srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori”. Izostavljanje ranije ambicije da u sastavu velike Srbije budu dijelovi Hrvatske rezultat je hrvatsko‑srpskog dogovora protiv BiH na “dugoročnoj osnovi”.

Potvrda da Dodik u BiH, pored toga što provodi vanjsku politiku Srbije, provodi i vanjsku politiku Rusije jeste i činjenica da je na svečanostima povodom Dana RS-a u Banjoj Luci, uz Dodika, bio predsjednik Južne Osetije Anatolij Bibilov, koji je rekao da je Rusija Južnoj Osetiji, kao i RS-u najveći prijatelj.

Vjerovatno je da najvažnije stavove velikosrpske politike, koje ne može bez loših međunarodnih posljedica iznositi Vučić kao predsjednik Srbije, iznosi Dodik u cilju testiranja javnosti i navikavanja javnosti na takve stavove. Ranije je takvu ulogu imao zločinac Vojislav Šešelj, ali se on prekomjerno izblamirao pa do njegovog mišljenja od relevantnih rijetko ko drži. Zato je Dodik, umjesto Šešelja, postao “lakmus” za najvažnije stavove vanjske politike Srbije. U tom smislu, Dodik ide stazama Šešelja, pa će s vremenom i Dodikovi stavovi, zato što su pretjerano bukvalni, vulgarni, primitivni i kabadahijski, izgubiti podršku. Naprimjer, kad je za učenje ezana na munarama banjalučkih džamija rekao da je to “arlaukanje”, Dodik je gotovo nadmašio nacistički smisao Šešeljevih raznovrsnih, glupih, ali vrlo opasnih stavova islamofobije u ekstremnoj mržnji prema Bošnjacima.

Zanimljivo je što su mediji isticali Vučićeve izjave da je nakon razgovora sa zvaničnicima SAD, EU i Rusije Dodiku sugerirao da učini sve što može za približavanje BiH članstvu u EU. Ta izjava Vučića tumačila se kao upozorenje Dodiku da prestane s destruktivnim ponašanjem u BiH, ali se s vremenom pokazuje da je Dodik na štetu mira i sigurnosti sve više destruktivan, pa se Vučićevi “konstruktivni” savjeti u naprijed navedenom smislu cijene kao taktiziranje i fingiranje sračunato na efekte obmane i prikrivanja da sve ono što protiv BiH govori Dodik spada u političke postupke po dogovoru s Vučićem, odnosno po diktatu vanjske politike Srbije protiv BiH.

U vezi s Dodikovom vanjskom politikom u korist Rusije i Srbije, a povodom migrantske krize u BiH, zanimljivi su njegovi stavovi o angažiranju Oružanih snaga BiH na zaštiti vanjskih granica. Na sjednici Predsjedništva BiH 11. juna 2019. godine Dodik je odbacio prijedlog da se Oružane snage angažiraju na kontroli istočne granice BiH prema Srbiji i Crnoj Gori. Odbacio je i prijedlog da se migranti raspoređuju na cijeloj teritoriji BiH, uključujući i entitet RS. Njegovi motivi za to odbacivanje, s pozicije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, bili su da domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici predstaviti nemoć države BiH, potencira neovisnost entiteta RS-a od odluka najviših organa BiH i da maksimalno relativizira granicu BiH prema Srbiji, kao da ona ne postoji.

Tako Dodik pomaže da se Srbija rastereti migrantskih problema, da se migranti ne zadržavaju u Srbiji i da bez teškoća i kontrole na granici ulaze u BiH, ali da se ulaskom u BiH ne zadržavaju na teritoriji entiteta RS-a. Dodikov je cilj da se problem migranata u čitavoj njegovoj težini prebaci na entitet FBiH i bošnjačke političke faktore s obzirom na to da su, s druge strane, hrvatski politički faktori vraćali migrante iz lokalnih sredina pod kontrolom HDZ-a. To su orkestrirani hrvatsko‑srpski pritisci subverzivno usmjereni protiv građana, političkih faktora i lidera koji su se identificirali s vrijednostima svoje domovine BiH.

Dodik i Vučić koriste razne političke, kulturne, sportske i crkvene manifestacija da zajedničkim prisustvom na njima pokažu da su “jedno”, odnosno da je RS potpuno identificiran sa Srbijom, a ne s BiH, a poruke iz toga imaju isti smjer kao i one poruke kada lideri RS-a odbacuju učešće u manifestacijama što simboliziraju državu BiH. To su orkestrirane Dodikove i Vučićeve provokacije protiv građana koji su sebe identificirali sa svojom domovinom BiH.

Nelegalna i nelegitimna vanjska politika entiteta RS-a koju provodi Dodik usmjerena je na brisanje granice između Srbije i BiH. Dodikov projekt pod nazivom “Podrinje” podrazumijeva izjednačavanje prava građana Srbije i građana RS-a u oblasti zdravstva, kulture, turizma, školstva… U Srbiji i RS-u primjenjuje se zajednički Plan i program obrazovanja.

Općepoznato je da se državni i politički vrh Srbije miješa u unutarnja pitanja BiH u svim prilikama, posebno u predizbornoj kampanji. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić direktno daje podršku vladajućim strankama i liderima koji na čelu s ekstremistom Dodikom ugrožavaju mir i sigurnost, a ne onim strankama čiji su lideri liberalniji u korist sigurnosti i mira. Općepoznato je također da se Dodik “miješa” u unutarnja pitanja Srbije tako što se u kampanjama za izbore u Srbiji konkretnim djelovanjem svrstava uz vladajuće stranke na čelu s Vučićem. Dodik i Vučić smatraju da su Srbija i bh. entitet RS politički integriran prostor, iz čega proizlazi da je besmisleno iz Sarajeva, Bruxellesa, Washingtona, Berlina, Londona… njih upozoravati da se Vučić miješa u unutarnja pitanja BiH, a da se Dodik miješa u unutarnja pitanja Srbije.

Najteže, inkriminirajuće izjave protiv teritorijalnog integriteta, suvereniteta i opstojnosti države BiH Dodik iznosi kada je u društvu s predsjednikom Srbije Vučićem. Zanimljivo je što Vučić i Dodik, dok stoje jedan pored drugog, rame uz rame, izjavljuju proturječne političke stavove o BiH, taktizirajući, fingirajući i obmanjujući. Vučić ironično ističe da priznaje teritorijalni integritet i suverenitet BiH na osnovama Dejtonskog sporazuma, dok ekstremista Dodik ukazuje da dolazi vrijeme svesrpskog ujedinjenja jer, navodno, država BiH nije moguća, pored ostalog i zato što je zasnovana na politici po kojoj je NATO bombardirao entitet RS, Srbiju, Kosovo, Crnu Goru i druge “srpske zemlje”.

 

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!