fbpx

Djeca koju niko neće

Vidjeli su ih iza bodljikave žice i kratko s njima porazgovarali. Nakon toga, morali su se vratiti u Pariz. Devet mjeseci kasnije još uvijek čekaju.

 

Tog su jutra trebale doći tri porodice. Neki Austrijanci, Šveđani i dvoje Francuza, Marc i Suzanne Lopez. Njihovo četvero unučadi bilo je s majkom u sirijskom kampu “Al-Roj”. To dvoje učitelja u penziji dobili su dozvolu da ih preuzmu, ali odobrenje je blokirano u posljednji tren. Kažu da im je rečeno da se Francuska usprotivila repatrijaciji djece.

Kao i unučad Lopezovih, oko 300 druge francuske djece iz uništenog samproglašenog halifata čekaju šta će biti s njima u kampovima koje čuvaju kurdske milicije. Tu je 150 njemačkih maloljetnika, pedeset Belgijanaca, oko 60 Britanaca, 17 Španaca… Ukupno, oko 800 evropske djece koju, s nekim iznimkama, zemlje njihovih roditelja ne žele natrag. Prema navodima organizacije “Save the Children”, oko 9.500 djece 40 nacionalnosti živi između “al-Hola”, najnaseljenijeg kampa s nekadašnjim pripadnicima ISIL-a (oko 65.000 ljudi), i mjesta “al-Roj” i Ain Isa.

“Save the Children” je utvrdila nešto manje od 350 repatrijacija maloljetnika između januara i oktobra 2019. Od tada se stvari nisu puno promijenile. Od tih 350 povratnika, velika većina otišla je u Kazahstan i na Kosovo, a slijedi Francuska sa 17 djece, Švedska sa sedmero, Belgija sa šestero, Norveška s petero, Holandija s dvoje i Danska s jednim. Treba dodati i desetak ruskih maloljetnika o čijem je povratku Rusija sklopila sporazum s Kurdima.

Léonard, sin Marca i Suzanne, stigao je u Mosul sa svojom porodicom krajem ljeta 2015. U aprilu 2018. pali su u ruke kurdske milicije. Léonard je bio u Derikovom sirijskom zatvoru sve do kraja januara prošle godine, kada je prebačen u Irak, “na očitu inicijativu Francuske”, kaže njegov otac. Taj je put proputovao s još 10 Francuza. Francuska je zemlja porijekla najvećeg broja Evropljana koji su putovali u Siriju i Irak nakon proglašenja halifata. Ona je, također, zemlja u kojoj se nesumnjivo najteže vratiti.

Ali nije jedina. Prema podacima “Hayat Deutschland”, njemačka organizacija koja nudi pomoć porodicama radikaliziranih ljudi, između logora “al-Hol” i “al-Roj” na sirijskom području ima 130 maloljetnika s njemačkim korijenima. U Njemačku je vraćeno samo sedmero. U ostalim su evropskim zemljama iskustva slična. U Belgiji su sudovi prisilili državu da vrati desetero djece. U Velikoj Britaniji kriteriji su nejasni, vlada je vratila “nekoliko” djece i o tome nema informacija. U nordijskim zemljama, poput Norveške ili Finske, otvaranje Pandorine kutije repatrijacija dovelo je do kriza u vladajućim koalicijama.

Vrijeme prolazi i djeca odrastaju u kampovima uništenog halifata u kojima ISIL-ova ideologija nije nestala. Međunarodna krizna grupa, čiji su istraživači u nekoliko navrata posjetili kampove, upozorila je na moguću radikalizaciju maloljetnika, navodeći dva slučaja silovanja starije djece nad mlađim djevojčicama. Ovoj prijetnji sada se pridružuje i prijetnja širenja bolesti COVID-19. Kurdi, kako su priznali, nemaju resurse da ga testiraju ili liječe.

Marc i Suzanne Lopez, članovi kolektiva “Familias Unidas”, francuske organizacije vrlo aktivne u borbi za repatrijaciju maloljetnika, nisu se predali tog 16. juna. Dva dana kasnije došli su do logora s igračkama i knjigama koje su donijeli svojim unucima. Vidjeli su ih iza bodljikave žice i kratko s njima porazgovarali. Nakon toga, morali su se vratiti u Pariz. Devet mjeseci kasnije još uvijek čekaju.

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!