fbpx

Djeca koju niko neće

Vidjeli su ih iza bodljikave žice i kratko s njima porazgovarali. Nakon toga, morali su se vratiti u Pariz. Devet mjeseci kasnije još uvijek čekaju.

 

Tog su jutra trebale doći tri porodice. Neki Austrijanci, Šveđani i dvoje Francuza, Marc i Suzanne Lopez. Njihovo četvero unučadi bilo je s majkom u sirijskom kampu “Al-Roj”. To dvoje učitelja u penziji dobili su dozvolu da ih preuzmu, ali odobrenje je blokirano u posljednji tren. Kažu da im je rečeno da se Francuska usprotivila repatrijaciji djece.

Kao i unučad Lopezovih, oko 300 druge francuske djece iz uništenog samproglašenog halifata čekaju šta će biti s njima u kampovima koje čuvaju kurdske milicije. Tu je 150 njemačkih maloljetnika, pedeset Belgijanaca, oko 60 Britanaca, 17 Španaca… Ukupno, oko 800 evropske djece koju, s nekim iznimkama, zemlje njihovih roditelja ne žele natrag. Prema navodima organizacije “Save the Children”, oko 9.500 djece 40 nacionalnosti živi između “al-Hola”, najnaseljenijeg kampa s nekadašnjim pripadnicima ISIL-a (oko 65.000 ljudi), i mjesta “al-Roj” i Ain Isa.

“Save the Children” je utvrdila nešto manje od 350 repatrijacija maloljetnika između januara i oktobra 2019. Od tada se stvari nisu puno promijenile. Od tih 350 povratnika, velika većina otišla je u Kazahstan i na Kosovo, a slijedi Francuska sa 17 djece, Švedska sa sedmero, Belgija sa šestero, Norveška s petero, Holandija s dvoje i Danska s jednim. Treba dodati i desetak ruskih maloljetnika o čijem je povratku Rusija sklopila sporazum s Kurdima.

Léonard, sin Marca i Suzanne, stigao je u Mosul sa svojom porodicom krajem ljeta 2015. U aprilu 2018. pali su u ruke kurdske milicije. Léonard je bio u Derikovom sirijskom zatvoru sve do kraja januara prošle godine, kada je prebačen u Irak, “na očitu inicijativu Francuske”, kaže njegov otac. Taj je put proputovao s još 10 Francuza. Francuska je zemlja porijekla najvećeg broja Evropljana koji su putovali u Siriju i Irak nakon proglašenja halifata. Ona je, također, zemlja u kojoj se nesumnjivo najteže vratiti.

Ali nije jedina. Prema podacima “Hayat Deutschland”, njemačka organizacija koja nudi pomoć porodicama radikaliziranih ljudi, između logora “al-Hol” i “al-Roj” na sirijskom području ima 130 maloljetnika s njemačkim korijenima. U Njemačku je vraćeno samo sedmero. U ostalim su evropskim zemljama iskustva slična. U Belgiji su sudovi prisilili državu da vrati desetero djece. U Velikoj Britaniji kriteriji su nejasni, vlada je vratila “nekoliko” djece i o tome nema informacija. U nordijskim zemljama, poput Norveške ili Finske, otvaranje Pandorine kutije repatrijacija dovelo je do kriza u vladajućim koalicijama.

Vrijeme prolazi i djeca odrastaju u kampovima uništenog halifata u kojima ISIL-ova ideologija nije nestala. Međunarodna krizna grupa, čiji su istraživači u nekoliko navrata posjetili kampove, upozorila je na moguću radikalizaciju maloljetnika, navodeći dva slučaja silovanja starije djece nad mlađim djevojčicama. Ovoj prijetnji sada se pridružuje i prijetnja širenja bolesti COVID-19. Kurdi, kako su priznali, nemaju resurse da ga testiraju ili liječe.

Marc i Suzanne Lopez, članovi kolektiva “Familias Unidas”, francuske organizacije vrlo aktivne u borbi za repatrijaciju maloljetnika, nisu se predali tog 16. juna. Dva dana kasnije došli su do logora s igračkama i knjigama koje su donijeli svojim unucima. Vidjeli su ih iza bodljikave žice i kratko s njima porazgovarali. Nakon toga, morali su se vratiti u Pariz. Devet mjeseci kasnije još uvijek čekaju.

PROČITAJTE I...

“Ja sam to isticao i na Sudu, pokazao sam transkript sa sjednice Vlade Federacije Bosne i Hercegovine gdje je ona (Jelka Milićević) bila izvjestilac i predlagač kada je odlučeno da se kupe respiratori, ona dala pare da se kupe respiratori. Na sjednici je bilo 16 ministara koji su jednoglasno podržali odluku o zaključivanju ugovora, a tu odluku je morao premijer potpisati jer čini krivično djelo ako je ne potpiše. Svi su bili za, ali ministricu Milićević tužilac koristi kao svjedoka”, kaže advokat Kapo

Radončić je dimne signale o povlačenju davao proteklih nekoliko dana, mogao ih je iščitati svako ko redovno čita i glasilo njegove stranke, a zvanično je ostavku potvrdio u utorak u Sarajevu na konferenciji za novinare. Ona je malo koga iznenadila

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!