Diskriminacija francuskih muslimana

Istraživanje, prvo provedeno na zahtjev Vlade Francuske o tom pitanju, nastalo je uslijed obnovljenih napetosti i rasprava u Francuskoj oko hidžaba, sekularizma i islamofobije, povećanih nakon napada na džamiju u gradu Bayonneu, kada je ozlijeđeno dvoje ljudi. Pedesetak poznatih ličnosti i ljevičarskih političara pozvalo je odmah na sudjelovanje u demonstracijama protiv “islamofobije”, iako čak i ovaj koncept dijeli ljevicu zemlje.

 

Da li laička Francuska diskriminira svoje muslimanske građane? Oni tako vjeruju jer je 42% francuskih muslimana, posebno žena koje nose hidžabe, tokom života pretrpjelo neko diskriminatorno ponašanje zbog religije, nešto što utječe na njih u svakodnevnom životu, od policijskih provjera do traženja zaposlenja ili stanovanja, pokazalo je istraživanje objavljeno prošle sedmice.

Istraživanje, prvo provedeno na zahtjev Vlade Francuske o tom pitanju, nastalo je uslijed obnovljenih napetosti i rasprava u Francuskoj oko hidžaba, sekularizma i islamofobije, povećanih nakon napada na džamiju u gradu Bayonneu, kada je ozlijeđeno dvoje ljudi. Pedesetak poznatih ličnosti i ljevičarskih političara pozvalo je odmah na sudjelovanje u demonstracijama protiv “islamofobije”, iako čak i ovaj koncept dijeli ljevicu zemlje.

Napad na džamiju, koji je počinio bivši desničarski kandidat na izborima, i dalje je iznimka u Francuskoj. Prema najnovijem izvješću DILCRAH-a, međuministarske delegacije za borbu protiv rasizma, antisemitizma i anti-LGBT mržnje, u 2018. godini registrirano je 100 antimuslimanskih djela, što je najniža brojka od 2010. godine.

Druga stvar, međutim, jesu percepcije samih muslimana i diskriminacije kojima su izloženi iz dana u dan. I tamo su brojke visoke: prema istraživanju koje je proveo demografski institut “Ifop” za DILCRAH i zakladu “Jean-Jaurès”, 42% muslimana koji žive u Francuskoj trpjelo je neku vrstu diskriminacije tokom svog života zbog svoje religije.

I nije, naglašava istraživanje koje je objavio časopis Le Parisien, to se desilo davno jer 32% ispitanika kaže da je pretrpjelo ovu situaciju u posljednjih pet godina. Osim policijske kontrole (13%), diskriminacije za koju muslimani najviše kažu da se osjećaju u Francuskoj povezane su s traženjem posla (u prosjeku 17%, premda se među ženama koje nose bilo koju vrstu hidžaba ta brojka diže na 28%) ili stambenom pitanju (14%).

Diskriminacija je, zaključuje se u studiji, usko povezana s vidljivošću vjerske pripadnosti i u tom smislu žene kažu da mnogo više pate od muškaraca (38%). Stopa raste posebno među ženama koje nose bilo kakav veo: 60% onih koji “često” pokrivaju glavu kažu da su u svom životu bile žrtve barem jednog oblika diskriminacije (37%), a stopa je također visoka, 44%, među onima koji nikada nisu nosili hidžab.

Nekoliko dana nakon što je studija objavljena, ljevičari su pozvali na demonstracije “protiv islamofobije”, na proteste protiv “stigmatizacije muslimana u Francuskoj”, tvrdeći kako se “godinama gazi dostojanstvo muslimana koje se ostavlja na milost i osvetu najrasističkijih grupa koje zauzimaju francuski politički i medijski prostor”.

Prema riječima organizatora, napad na džamiju bio je samo izraz pogoršanog stanja, stalne sumnje u muslimane, što ohrabruje vlast i medije. “Postoji pravi medijski linč, agresivni diskurs protiv muslimana”, komentira Haitham (41), mašinski inžinjer.

“Sve se miješa islam i terorizam. Mi samo želimo živjeti svoju vjeru i svoje građanstvo u miru. Kad se dese napadi, mi smo prvi koji ih osuđujemo. Terorizam nema religiju. Trebamo poštovanje i da se prema nama postupa kao prema svima drugima.” Prema Haithamu, diskriminacija je i zabrana ulaska u diskoteku ili namjernog odbijanja iznajmljivanja stana.

PROČITAJTE I...

Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima

Osmanovićevo hapšenje nije izoliran slučaj, Srbija je to radila u još nekoliko navrata, a više puta raspisivala je potjernice zbog kojih su državljani Bosne i Hercegovine hapšeni u inostranstvu. Srbija to radi na osnovu vlastitih zakona kojima je sebi dala za pravo da procesuira sve ratne zločine na području bivše Jugoslavije, što nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!