fbpx

DIJASPORA PIŠE: Za razliku od Bosne, u Njemačkoj vrlo malo prostora ostaje za tzv. teorije zavjere

Dakle, u ovoj krizi, koliko god ona bila teška, postoje i šanse. Na nama je svima na pojedinačnom nivou, ali i na nivou vjerskih, obrazovnih, kulturnih pa i državnih institucija da je iskoristimo za vrijeme koje dolazi poslije krize. Mislim da svijet poslije ove krize neće biti isti, a da li će biti bolji ili gori, ovisi od nas.

PIŠE: Doc. dr. Esnaf Begić, Univerzitet Osnabrück, Njemačka

Nijemci su, generalno, poznati kao discipliniran narod. To se u velikoj mjeri pokazuje i u ovakvoj vanrednoj situaciji, tako da imam dojam da za najveći broj uopće nisu potrebne zakonske restrikcije ili neke druge restrikcije vlasti kako bi se prema drugima i sebi ponašalo odgovorno. Naravno, tome je doprinijela, po mom dojmu, vrlo transparentna politika uvođenja ovih mjera, složnost pozicije i opozicije u njemačkom Bundestagu i pokrajinskim parlamentima po pitanju njihovog uvođenja. Politikantstva pri tome uglavnom nije bilo, nije bilo pokušaja zloupotrebe ove krize za politički marketing, profiliranje na račun političkih protivnika i sl. Izuzme li se jedna desničarska partija, sve ostale političke partije, pozicione ili opozicione, zastupale su jednu i jedinstvenu liniju i zajednički ponijele teret uvođenja restriktivnih mjera.

Vrhunac je, čini mi se, bilo obraćanje naciji savezne kancelarke Angele Merkel u “prime time” televizijskom terminu kada je vrlo argumentirano, ozbiljno i trezveno, bez nepotrebne patetike, prijetnji, populizma, kakve možemo vidjeti u nekim drugim zemljama, ukazala na ozbiljnost situacije, ali i kada je širila optimizam i uvjerenost da će njemačka država i narod nadvladati ovu krizu kao i mnoge druge u prošlosti. Ja živim u Njemačkoj gotovo trideset godina i ovo je bilo prvo obraćanje naciji jednog kancelara na ovakav način.

Ne sumnjam da će se njemačka ekonomija oporaviti, ali i da će oporavak biti vrlo bolan i naporan. Savezna vlada u brzom je postupku napravila paket ekonomskih mjera u vrijednosti nekih 750 milijardi eura za spas vlastite ekonomije, za očuvanje radnih mjesta i sprečavanje otkaza radnicima, za sprečavanje bankrota malih i srednjih firmi. I u ovom su slučaju pozicija i opozicija djelovale vrlo jedinstveno.

Što se tiče naših ljudi, mislim da se oni ne razlikuju od domicilnog stanovništva u ovoj situaciji. Građani su pred zakonom svi jednaki i svi uživaju ista radna i, načelno, ostala prava, bez obzira na državljanstvo koje imaju. Tako da smatram da nema veze kada su došli u Njemačku, u ovoj krizi imaju isti tretman kao i ostali građani.

Sve ove mjere, kako sam maloprije istakao, u vezi s usporavanjem širenja zaraze, očito da imaju efekta i, ono što je vrlo interesantno, imaju i podršku javnosti, prema nekim istraživanjima i do 90 procenata stanovništva. Inače imam dojam da je solidarnost pojačana, nastoji se pomoći rizičnim grupama, biti im na usluzi za obavljanje kupovine, nabavku lijekova ili neke druge potrebe. U ovom učestvuju pojedinci, ali i razne druge državne institucije ili organizacije civilnog društva, pa i same vjerske zajednice, tako i naši džemati. Stoga, panike u nekoj posebnoj mjeri i nije bilo, osim nekoliko dana u početku same krize, kada se vršila tzv. “panična kupovina”, uglavnom brašna i drugih prehrambenih proizvoda. U međuvremenu je i to ponovo dovedeno u normalno stanje.

Vrlo je karakteristično da je po pitanju uvođenja restriktivnih mjera od strane politike uključena struka, da se politički djeluje po njihovim preporukama i mišljenjima. Struka također vrlo transparentno i jasno objašnjava ove mjere, njihovu nužnost i opravdanost. Mediji su u konstantnom izvještavanju i u pravom smislu riječi prenose informacije, ne bave se politikantstvom. Stoga, vrlo malo prostora ostaje za tzv. teorije zavjere i one se uglavnom šire po društvenim mrežama. Po mom dojmu, kod Nijemaca je daleko manje podložnosti prisutno u pogledu nijekanja opasnosti ove zaraze u odnosu na društvo u Bosni i Hercegovini – iako ga naravno ima. Inače, meni je kao nekome ko se bavi islamskom teologijom zabrinjavajuća činjenica da među velikim brojem muslimana postoji sklonost mistificiranju raznih pojava, događaja, ljudi, kao i sklonost preuzimanju, vjerovanju i širenju neprovjerenih informacija i “alternativnih istina”.

Zaprepašćujuće mi je i mimo ove krize da neki islam pokušavaju braniti, uljepšavati i širiti neistinom ili, u najboljem slučaju, neprovjerenom informacijom. Ne mogu sebi da objasnim, a o tome odavno, pogotovo ovih dana zbog širenja tih raznih teorija o virusu korona, kako ljudi koji imaju kroz Kur’an jasno definiran načelni princip o odnosu prema stjecanju znanja kroz prvi ajet Objave: “Čitaj, u ime Gospodara tvoga” (96:1), zatim o nužnosti provjeravanja vijesti kako se “u neznanju nekome ne bi nepravda učinila” (49:6), te razne Poslanikove, a. s., upute kako se odnositi prema informacijama i njihovom širenju tako lahko šire krajnje sumnjive, neprovjerene i vrlo često evidentno lažne informacije. I što je još gore, u tome učestvuju i navodno akademski obrazovani, pa i oni koji sebi vole tepati da su “ulema”. To nas treba ozbiljno zabrinuti jer govori možda i o stanju naše vjere, našeg duha, ali i našeg obrazovanja.

Ova je kriza pokazala i izlišnost nekih desničarskih političara i same maloprije spomenute desničarske partije koja svoje političko djelovanje i svoju samodefiniciju uglavnom temelji na tim nekim “izmima”, pogotovo rasizmu i islamofobiji. Naime, pokazalo se da političari i partija ovakve orijentacije, osim populizma i političke polarizacije, ustvari u svom političkom djelovanju nemaju jasne principe, strategiju, planove, pogotovo u kriznim vremenima kakvo je ovo. To se pokazuje, čini mi se, i u nekim drugim zemljama, pa, koliko mogu pratiti, i u samoj Bosni i Hercegovini. Da nema društvenih mreža, za neke političare i partije kako u Njemačkoj, tako i u Bosni i Hercegovini ne bi se znalo.

Stoga je vrlo dobar trend da je podrška ovakvoj politici prema relevantnim istraživanjima znatno opala. Međutim, mora se imati jedna druga stvar u vidu: kriza s virusom će, ako Bog da, proći, društvo će se postepeno vratiti u normalno stanje u onoj mjeri koliko to bude moguće. Ipak, imam bojazan da će zbog porasta nezaposlenosti, koje će, uprkos svim ekonomskim kriznim mjerama, i u Njemačkoj biti, ovakva politika pokušati to zloupotrebljavati za svoju političku profilaciju i krivca za nezaposlenost tražiti u stanovništvu s migrantskom pozadinom. Inače se kroz povijest u više navrata pokazalo da se krivci za društvene krize traže u manjinskim društvenim grupama. I to se također pokazalo vrlo opasnim.

Naravno da se sada zbog osjećaja zajedničke ugroženosti, kada virus ne bira ni vjeru, ni svjetonazor, ni naciju, ni etničku pripadnost, osjeća neka vrsta solidarnosti i upućenosti jednih na druge. S druge strane, nesporno je da mjere restrikcije nose sa sobom razne druge opasnosti. To mogu biti različiti tipovi ljudskih reakcija na ovo stanje, od potpune ležernosti, preko letargije ili anksioznosti do depresivnosti i agresivnosti. Za mnoge je vrlo važno da u vjeri i duhovnoj okrepi traže podršku i mogućnost izlaska iz ovakve krize. Ono što je, međutim, kod muslimana u Njemačkoj problem jeste da praktički nemamo niti profesionaliziranog dušebrižništva niti profesionalno obučenih dušebrižnika. U mnogo slučajeva se na ovakva pitanja i egzistencijalne izazove pokušavaju dati tobožnji teološki odgovori i objašnjenja, koji vrlo često ne samo da se pokažu kao sasvim promašeni i deplasirani nego u konkretnim ljudskim problemima nikako i ne pomažu. Čak nekad i odmažu. Stoga se nadam da će se iz ove krize barem kod nadležnih muslimanskih institucija izvući pouka i početi razvijati svijest o neophodnosti struktura koje s islamskih osnova djeluju prije svega dušebrižnički i koje se u ovakvim situacijama pokazuju kao bezuvjetne i neophodne.

Dakle, u ovoj krizi, koliko god ona bila teška, postoje i šanse. Na nama je svima na pojedinačnom nivou, ali i na nivou vjerskih, obrazovnih, kulturnih pa i državnih institucija da je iskoristimo za vrijeme koje dolazi poslije krize. Mislim da svijet poslije ove krize neće biti isti, a da li će biti bolji ili gori, ovisi od nas.

Ono što mene, međutim, u izvjesnoj mjeri zabrinjava i zbog čega polažem nade u trezvenost njemačke politike, a pogotovo njemačkih pravnih institucija jeste jedna temeljita analiza o nužnosti mjera restrikcije i ograničavanja ili ukidanja ljudskih sloboda u budućnosti. Naime, ovakva krizna stanja idealno su plodno tlo za širenje i uspostavljanje autokratskih političkih sistema i načina političkog djelovanja, kada se moć pod izlikom vanrednog stanja koncentrira kod pojedinaca i kada se iz političkog djelovanja isključuju parlamenti kao institucije kontrole izvršnih organa vlasti. Sve to može imati za posljedicu ograničavanje ljudskih sloboda, a to je velika opasnost za svako pluralno i otvoreno društvo. Imali smo takve situacije u okviru EU u toku ove krize npr. u Mađarskoj. Ja se, međutim, nadam da će pravne institucije EU, a posebno njemačke države kao jedne od glavnih temelja EU, o tome povesti računa i, ako to bude i potrebno, prisiliti izvršne vlasti na poštovanje temeljnih principa slobode.

 

 

PROČITAJTE I...

Nakon saobraćajnih nesreća popraćenih velikim brojem poginulih i povrijeđenih, obično se preko medija konstatira da je glavni uzročnik bahata i brza vožnja ili alkohol, a mještani na takve vijesti s medija vrte sumnjičavo glavom, čuvajući tajnu i uvjerenje o pravom uzročniku ovih tragičnih događanja. Ljudi iz okolnih sela čuli su od starih da su se tu nekad nalazila “turska groblja”, pa sad uzimaju danak Srbima što su im poremetili vječni spokoj

Samo na haškoj listi nalazi se 71 osumnjičeni za zločine počinjene u Foči. Od aktuelnih optužnica, jedno suđenje završeno je i izrečena je prvostepena presuda, dva su u toku i jedno u pripremi, jedan optuženi izležava dugogodišnju kaznu zatvora u Njemačkoj, a trojica su nedostupni bosanskohercegovačkom pravosuđu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!