fbpx

DIJASPORA PIŠE: Stanovništvo Luksemburga nevjerovatno je disciplinirano i odgovorno

I sad bismo mogli promišljati zbog čega je ovo stanovništvo ovako odgovorno, a zbog čega se u Bosni građani nonšalantno ponašaju. Svjedoci smo posljednjih dana bili fotografija i snimaka s punim kafićima, s redovima ispred šaltera i sl. Možda narodu koji je već za jednog života preživio katastrofu poput agresije i rata ovo dođe poput limunade. Jer one koji su navikli na život u opsadi, bez struje, hrane, vode, pod granatama – ovo zaista ne može uplašiti.

PIŠE:  Almir Mehonić, publicist i novinar, Luksemburg

Prvi proljetni dani stigli su u Luksemburg. Osjeća se to i u zraku. Sunce zove da luksemburške kišne dane, kojih je bilo i previše, zaboravimo i svjedočimo buđenju prirode. No, grad i država su pusti. Zemlja se polahko zatvara u sebe i svoje granice, a panika vlada među stanovništvom.

Premijer Bettel najavio je da će policija kažnjavati sve one koji se nađu na ulici bez potrebe. I to 149 eura za svakoga kojeg nađu nepotrebno na ulici. Kao potrebu je naveo odlazak doktoru, u apoteku, trgovinu za osnovne namirnice i benzinsku pumpu.

Već nekoliko dana u Luksemburgu ne rade škole, fakulteti, restorani, kafići, butici, frizerski i kozmetički saloni, građevinske firme i stovarišta… Zabrana rada restoranima i kafićima, za razliku od balkanskih država, ovdje je bila jedna od prvih mjera. Kazne za one koji bi ih prekršili su enormne. Kreću se od 4.000 eura, s mogućnosti i trajnog gubitka dozvole za rad.

Ipak, broj zaraženih virusom korona iz dana u dan raste. Država od nešto više od 600.000 stanovnika bliži se cifri od 1.000 zaraženih sa 4 smrtna slučaja. Razloga za ovo može biti nekoliko, ali prije svega jer je Luksemburg mala država u kojoj svakog dana uđe po nekoliko hiljada radnika iz okolnih država Njemačke, Belgije i Francuske.

Ipak, disciplinirano i odgovorno stanovništvo Luksemburga čini se da će najviše utjecati na zaustavljanje rapidno visokih brojeva novozaraženih u prvim danima. Primjećuje se to na svakom koraku. Bez velikih gužvi, približavanja, okupljanja. Malobrojni koji su vani imaju maske i rukavice. Trgovine su dobro snabdjevene i ne primjećuju se velike gužve. Osim relativnog manjka brašna u prvim danima, kojeg sada već ima dovoljno, ne može se reći da nešto nedostaje u rafovima velikih trgovačkih lanaca.

Eventualno, u apotekama se mogao osjetiti nedostatak maski i sredstava za dezinfekciju. Zbog toga je ove nedjelje kao pomoć iz Kine stigla pošiljka u kojoj se nalazi pet miliona medicinskih maski i milion drugih zaštitnih maski, 150.000 zaštitnih naočala i 50 respiratora. U toku ove nedjelje, u Luksemburg je isporučeno 100 respiratora za pacijente s otežanim disanjem i dva miliona naočala i zaštitne odjeće. Naravno, Kina nije jedina zemlja koja je uputila pomoć, Južna Koreja osigurala je lijekove protiv upale pluća za liječenje 6.000 pacijenata.

I sad bismo mogli promišljati zbog čega je ovo stanovništvo ovako odgovorno, a zbog čega se u Bosni građani nonšalantno ponašaju. Svjedoci smo posljednjih dana bili fotografija i snimaka s punim kafićima, s redovima ispred šaltera i sl. Možda narodu koji je već za jednog života preživio katastrofu poput agresije i rata ovo dođe poput limunade. Jer one koji su navikli na život u opsadi, bez struje, hrane, vode, pod granatama – ovo zaista ne može uplašiti.

No, takav odnos možda može biti koban. Višak neodgovornosti koštao je Italiju na stotine žrtava. Četnika si mogao i vidjeti, koronu jok. I molim Boga kao Mula Mustafa (Bašeskija) 1762, kada je Sarajevo pogodila kuga: “Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se plašimo” i dodajem: “Bože, učini da iz ovoga izađemo kao bolji ljudi, a svijet kao bolje mjesto.”

 

 

PROČITAJTE I...

Ova priča, bazirana na istinitim događajima, napisana je u avionu iznad Bosne decembra 2005. godine u spomen na velikog kozaračkog sina i gaziju Elvira Elezovića. Dado, kako su ga svi zvali, s tek napunjene 22 godine poginuo je časno 4. juna 1992, deset dana nakon napada na Kozarac, braneći grupu od dvadesetak Kozarčana koji su se odlučili suprotstaviti agresiji JNA na Kozarac i Bosnu i Hercegovinu

Čak i površni poznavaoci historije islama nisu mogli zaobići ime Omera ibn Abdulaziza, ili Omera II, kako ga još nazivaju. Riječ je o osmom emevijskom halifi koji je vladao od 22. septembra 717. do svoje smrti 720. godine. U ovom iznimno kratkom periodu vladavine on je uspio preporoditi islamsku državu toliko da se u posljednjoj godini njegove vladavine na cijelom tlu hilafeta nije imao kome dati zekat. Zbog ekonomskih i pravosudnih reformi te izgradnje društva zasnovanog na pravdi, ali i vlastite pobožnosti i predanosti vjeri, neki su historičari Omera ibn Abdulaziza prozvali “petim pravednim halifom”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!