fbpx

DIJASPORA PIŠE: Posebno priznanje našim imamima u Zapadnoj Evropi

Muslimani nemaju pravo na paniku, depresiju i dunjalučki strah. Naša vjera nas uči da strahujemo samo od Gospodara, da Njemu zahvaljujemo i da u konačnici sve od Njega zavisi. Budimo jedinstveni, čuvajmo naše džemate, redovito komunicirajmo s našim imamima, pomozimo jedni drugima, poštujmo odluke i preporuke našeg muftije za Zapadnu Evropu i, naravno, učimo dove da nas Allah, dž. š., pomogne u dobru i sačuva od zla. Amin!

 

PIŠE: Isah ef. Dacić, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Francuskoj 

Predsjednik Francuske  Emmanuel Macron obratio se naciji 13. marta 2020. godine. Najavio je opasnost od virusa korona i rekao da od 14. marta 2020. prestaju s radom obdaništa, škole, fakulteti, univerziteti kao i mnoge druge institucije. Najavio je i posebnu mobilizaciju zdravstvenih radnika, studenata medicine i penzioniranih ljekara i, naravno, mobilizaciju naučnih istraživača iz oblasti medicine u državi i Evropi općenito. Kazao je u tom prvom obraćanju da će država dati sve od sebe da zaštiti poslodavce i radnike.

U drugom obraćanju, 16. marta 2020. godine, predsjednik Macron pojačao je mjere predostrožnosti, zatvorio restorane i mnoge druge djelatnosti osim najneophodnijih, kao što su prehrambene trgovine, apoteke i slično. Kazao je da je država u ratu i naložio zabranu kretanja, okupljanja, šetnje, osim u nužnim slučajevima uz dodatni papir kao razlog izlaska iz kuće. Granice su zatvorene od 17. marta za narednih mjesec dana. Kazna za nepoštivanje odluke je 135 eura, ukoliko se ponovi prijestup u narednih 15 dana, kazna je 1.500 eura, a ukoliko se ponovi četiri puta u mjesecu, kazna je 3.700 eura i 6 mjeseci zatvora.

Kroz zvanična obraćanja predstavnika države mogao se primijetiti poseban naglasak i poziv na solidarnost, posebno prema starijim osobama i prema djeci zdravstvenih radnika koji su na prvoj liniji odbrane i nemaju vremena biti sa svojim porodicama. Mislim da su u tom dijelu uradili dobar dio posla. Što se panike tiče, posebno je bila primjetna u prvim danima najave ove krize. Najevidentnije se primjećivalo kod ljudi dok kupuju životne namirnice u enormnim količinama. Ti predugački redovi ispred trgovina i sada unose dodatnu neizvjesnost i paniku kod većine ljudi.

Ja bih volio da poslije ovog ne samo francusko društvo već društvo u cjelini nauči lekciju po mnogim pitanjima, od socijalnih, moralnih, edukativnih, kulturnih, religijskih, historijskih, pa naravno i ekoloških. Međutim, praksa je pokazala čak i kroz ne tako daleku prošlost da nije uvijek bio takav slučaj. Nažalost, bilo je i ranije raznih kriza i poteškoća, jačeg i slabijeg intenziteta. Nije se uvijek dovoljno učilo iz toga. Svakako da će ekonomija na svjetskom nivou ovo osjetiti, bez sumnje, ali sada trebaju biti prioritet ljudski životi. Zanimljivo je primijetiti da se i tako ekonomski moćne države u svijetu pa i Francuska nisu baš najbolje snašle u ovom. Nije se moglo zamisliti da Francuska u prvom mahu nije u stanju osigurati dovoljne količine sanitetske opreme ni za medicinsko osoblje, a kamoli svim građanima, što je bio slučaj nažalost, ukoliko iza toga ne stoji nešto drugo!?

Iz svakog zla može se izvući i ponešto dobro. Ovo je vrijeme da u konačnici ispitamo sami sebe i u etičkom smislu, kao pojedinci i kao zajednice. Imamo više vremena za razmisliti i možda podvući neke segmente našeg života koje je nužno ispraviti. Materijalizam je bacio u sjenu mnoge etičke vrijednosti. Jako je puno obespravljenih, prognanih sa svojih ognjišta, bespravno ubijenih, bespravno mučenih i osuđenih na doživotne kazne, pokradenih, gladnih, siromašnih, uplakanih, tužnih i unesrećenih ne svojom krivicom, bez elementarnih uvjeta za život itd.

S druge strane, jako je puno onih koji su ogrezli u haramu, zulumu, korupciji, nemoralu, u milionima i milijardama nepravedno stečenim, u skupocjenim avionima, automobilima, kućama, jahtama, vikendicama, drogama i opojnim pićima, bacanju enormnih količina hrane iz obijesti itd.

Možda bi čovječanstvo trebalo imati sluha za neki balans dok još nije kasno. Uzdah obespravljenog i suza gladnog djeteta trebali bi biti veći alarm za kolaps čovječanstva od bilo koje gripe i ekonomske krize, ukoliko za to ima još vremena, a nadam se da ima.

U ovom trenutku svako se zabavio svojim problemima, što je možda u neku ruku i razumljivo. Mislim da je ovo jedan poseban test i za Evropsku uniju. Uvijek je bolje biti zajedno nego sam. Primijetim da je Njemačka ponudila pomoć Francuskoj u prihvatanju pacijenata koji su na respiratornim aparatima. Ukoliko bi ovo potrajalo (nadamo se da neće), EU bi morala imati značajniju ulogu ne samo za njene članice nego i šire.

Koristim ovu priliku da odam posebno priznanje našim imamima u Zapadnoj Evropi, koji zaista daju svoj maksimum da i u ovoj situaciji u okviru mogućeg budu s našim džematlijama. Primijetit ćete posebne online aktivnosti na društvenim mrežama u organizaciji naših imama na čelu s muftijom za Evropu. Džamije su nam privremeno zatvorene za veće skupove, a naši imami, iako bez džematlija, obilaze džamije, uče ezane i klanjaju samostalno namaze kako bi se očuvao kontinuitet. Svakodnevno smo u komunikaciji s džematlijama i stojimo na raspolaganju za svaki vid pomoći, posebno starijima, kojima se preporučuje da ne izlaze iz kuće. Organiziramo i finansijske pomoći kad se zato javi potreba, s obzirom na to da ima naših ljudi koji su trenutno na azilu i nisu još sredili status prava na rad.

Muslimani nemaju pravo na paniku, depresiju i dunjalučki strah. Naša vjera nas uči da strahujemo samo od Gospodara, da Njemu zahvaljujemo i da u konačnici sve od Njega zavisi. Budimo jedinstveni, čuvajmo naše džemate, redovito komunicirajmo s našim imamima, pomozimo jedni drugima, poštujmo odluke i preporuke našeg muftije za Zapadnu Evropu i, naravno, učimo dove da nas Allah, dž. š., pomogne u dobru i sačuva od zla. Amin!

 

PROČITAJTE I...

U trenutku osnivanja, pa i dosta vremena u narednom periodu, SDA je više ličila na politički pokret nego na političku stranku. Ustvari, ona je predstavljala ostvarenje želja i ideja različitih generacija da Bošnjaci budu subjekt, a ne objekt u Bosni, kao što su do tada to uglavnom bivali. Naravno, ne mogu negirati da Bošnjaci nisu bili prisutni, naročito od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u javnom, kulturnom, pa i političkom i ekonomskom životu, ali ne na onoj razini na kojoj su to bili zaslužili i što im je uostalom i pripadalo

Nisu postojale bilo kakve prepreke, niti na unutrašnjem niti na vanjskom planu, da se SDA u stanju najveće krize i opasnosti koja može zadesiti neki kolektiv ne opredijeli za jednopartijski politički model i dugoročnu suspenziju bilo kakve demokratije. To je, štaviše, prvi instinkt svakog društva koje se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom pred kakvom se našlo bošnjačko. SDA time ne bi napravila nikakav poseban presedan, tek bi nastavila s dotadašnjom uvriježenom (komunističkom) političkom praksom. Umjesto toga, odlučila se na promjenu dotadašnje društveno-političke paradigme i formiranje nove demokratske političke kulture, često i na štetu vlastitih interesa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!