Dezerteri bi da postrojavaju i preslušavaju

A kakva je tek ironija to što se dezerter poput Nikšića, koji je zahvaljujući borbi Armije RBiH danas slobodan da u demokratskom društvu provocira čak i na ovakav način, poziva na ZAVNOBiH ako već dobro znamo kako su se surovo s dezerterima i kukavičkim pobjeguljama obračunavali oni koji su učestvovali u njegovom osnivanju?!

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Kako u praksi, i to one najgore vrste, izgleda ideja “depatriotizacije političkih narativa”, koju zagovaraju neki od ovdašnjih intelektualaca, najbolje se može osmotriti na primjeru javnog djelovanja prvog otvoreno ponosnog dezertera i zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo – Damira Nikšića.

Ne samo što je naprosto pobjesnio iziritiran neuspjehom da ulicu nazvanu po zlatnom ljiljanu i prvoborcu Nusretu Šišiću Dedi preimenuje u ulicu srpskog dobrovoljca Vojislava Kecmanovića Đede, pa je još jednog zlatnog liljana i komandanta odbrane Dobrinje Ismeta Hadžića Muteveliju nazvao “bošnjačkim fašistom”, već ni danima poslije ne prestaje provocirati.

Na svom profilu na Facebooku on bošnjačko društvo optužuje i za fašizam, ali i za nacizam, praktično ga poredeći s njemačkim društvom poslije Prvog svjetskog rata. U najboljem maniru velikosrpske propagande ova ratna pobjegulja demonizira Bošnjake, sugerirajući da je nezadovoljstvo bošnjačkog društva ishodom nepravedne agresije na Bosnu i Hercegovinu i nametnutim mirom kojim se nisu adekvatno kaznili agresori i zločini genocida nad Bošnjacima ustvari revanšizam jednak bijesu njemačkog društva zbog izgubljenog Prvog svjetskog rata.

Naravno, Nikšić, iako je dio vladajuće koalicije, sebe oslikava kao nekakvu žrtvu, gotovo pa weimarskog Jevreja, blagog pacifistu i zagovornika savjesti, mada je riječ o prilično krvoločnom tipu koji je pisao da žali što oružjem nije branio svoju istinsku domovinu – SFRJ.

Da bi sve bilo komičnije, skupštinski klovn Nikšić svoje podle provokacije predstavlja i kao vapaj “intelektualca, građanina svijeta i internacionalnog umjetnika”, što su samo neke od titula kojima se okitio. Ipak, najogavnija od svega jeste njegova drskost da kukavica koja je izbjegla obavezu odbrane države od fašističke agresije sada otvoreno dovodi u pitanje antifašizam onih koji su branili i državu i Sarajevo od fašističke velikosrpske agresije. I ne samo što se dezerter Nikšić usuđuje propitivati antifašizam branilaca Sarajeva, on postavlja nekakve ultimatume po kojima bi valjda oni koji su organizirali otpor i odbranu od fašističkog agresora morali jednoj pobjegulji poput Nikšića dokazati vlastiti antifašizam tako što bi se javno izjasnili uvažavaju li antifašističko naslijeđe ZAVNOBiH-a.

Ako to ne učine, poručuje pobjeglica Nikšić, smatrat će se da oni nisu antifašisti nego tek jedna od zaraćenih strana.

Kakve li drskosti, kakve li smjelosti i kakve li ironije. Zar smo i to dočekali, da pobjegulje pokušavaju promijeniti ime ulicama nazvanim po zlatnim ljiljanima, da to rade sjedeći u istoj zgradi koju su doslovno ti isti zlatni ljiljani branili svojim životima, da dezerteri koji su pobjegli od građanske i ljudske obaveze da brane svoj grad od fašista danas propituju i dovode u pitanje antifašizam onih koji su se skoro goloruki borili protiv fašizma i koji su im pritom omogućili da danas sjede ondje gdje sjede.

A kakva je tek ironija to što se dezerter poput Nikšića, koji je zahvaljujući borbi Armije RBiH danas slobodan da u demokratskom društvu provocira čak i na ovakav način, poziva na ZAVNOBiH ako već dobro znamo kako su se surovo s dezerterima i kukavičkim pobjeguljama obračunavali oni koji su učestvovali u njegovom osnivanju?!

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!