Devetnaest godina čekanja na otpremnine: Brzina je srpska vrlina

Bošnjački zastupnici u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) godinama ukazuju na sporost u isplati otpremnina Bošnjacima i Hrvatima koji su nezakonito ostali bez posla na sadašnjoj teritoriji RS-a, tražeći uz to i da se objavi spisak onih koji imaju pravo na otpremnine, ali vlasti u RS-u to odbijaju

Piše: Jakub SALKIĆ

Devetnaest je godina prošlo, a otpremnina još nema. Radnici koji su na teritoriji koja danas predstavlja Republiku Srpsku bili zaposleni 31. decembra 1991. godine i nakon toga nezakonito dobili otkaz, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, imaju pravo na otpremninu u visini dvije prosječne plaće. Za ostvarivanje ovog prava trebali su podnijeti zahtjev tokom tri mjeseca – decembar 2000. i januar i februar 2001. godine. Zahtjeve za ostvarivanje prava na otpremninu u smislu odredbe člana 152. Zakona o radu podnijelo je 58.658 osoba evidentiranih u bazi Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS-a.

Na rješavanju zahtjeva radi komisija od pet članova, a prva rješenja donesena su 2003. godine. Od tada do 2015. godine komisija je ukupno riješila 31.499 zahtjeva, što u odnosu na ukupan broj od 58.658 zaprimljenih i do sada zavedenih zahtjeva u bazu podataka iznosi 53,70%. Nažalost, posljednji dostupni podaci za period su do 2015. godine jer Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS-a nije odgovorilo na naš upit o ovoj temi, ali bitnijih promjena svakako i nema u toku ove tri i po godine.

Komisija se sve ove godine susreće s različitim problemima, a to su, osim izuzetno velikog broja podnesenih zahtjeva, i promjena adresa podnosilaca te nekompletnost dokumentacije potrebne za rješavanje predmeta (nedostatak rješenja o prestanku radnog odnosa i kopija radne knjižice, odnosno potvrda o radnom stažu). U praksi je 90% zahtjeva nekompletno, što iziskuje dodatno vrijeme, tvrde u Ministarstvu.

Od ukupno riješenih 31.499 zahtjeva i donesenih rješenja od 2003. do kraja 2015. godine priznato je pravo na otpremninu, odnosno doneseno je 17.605 pozitivnih rješenja za isplatu, što u odnosu na ukupan broj riješenih predmeta iznosi 55,89%.

Od 2003. godine, odnosno od 2007, kada su počele prve isplate otpremnina, do 31. decembra 2015. godine iz budžeta Republike Srpske ukupno je isplaćeno 13.353.268,08 KM po pravosnažnim rješenjima za 7.254 korisnika, dok 10.351 rješenje nije isplaćeno (uključujući i spiskove koji čekaju isplatu). Za ova pravosnažna rješenja za isplatu je potrebno izdvojiti iznos od 19.957.626,76 KM (iznos utvrđen na osnovu prosjeka plaće u RS-u od 827,33 KM za period 10, 11. i 12. mjeseca 2015. godine).

Članom 153. Zakona o radu propisano je da visina otpremnine iz člana 152, stav 1. ovog zakona zavisi od dužine radnog staža radnika kod poslodavca kod kojeg je prestao radni odnos. Obračunava se po koeficijentima od 1,33; 2,00; 2,66; i 3.00 prosječne plaće u RS-u (prema podacima Republičkog zavoda za statistiku) u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem se radniku priznaje pravo na otpremninu.

Otpremnina se isplaćuje radniku na teret fonda formiranog za ovu svrhu iz sredstava osiguranih od prodaje državnog kapitala i drugih izvora, a u skladu sa zakonom. S obzirom na to da isplata zavisi od dinamike i iznosa doznačenih sredstava Ministarstvu, nije moguće unaprijed odrediti datum kada će ona biti izvršena.

U budžetu Republike Srpske redovno se (svake godine) osiguravaju sredstva za isplatu otpremnina, a Ministarstvo isplaćuje prema redoslijedu donošenja rješenja.

Zbog velikog broja prispjelih zahtjeva (cca 60.000) i iznosa sredstava koji se na godišnjem nivou osiguravaju u budžetu Republike Srpske, Ministarstvo ne može sve zahtjeve riješiti i isplatiti odmah po donošenju rješenja, zbog čega se u rješenju i navodi da će otpremnina biti isplaćena po osiguravanju sredstava za te namjene, kažu u Ministarstvu.

Primjera radi, prema posljednjim spiskovima za isplatu iz decembra 2015. godine, na red za isplatu došla su rješenja donesena u julu i augustu 2011. godine.

Bošnjački zastupnici u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) godinama ukazuju na sporost u isplati otpremnina Bošnjacima i Hrvatima koji su nezakonito ostali bez posla na sadašnjoj teritoriji RS-a, tražeći uz to i da se objavi spisak onih koji imaju pravo na otpremnine, ali vlasti u RS-u to odbijaju.

Bošnjački zastupnici u Narodnoj skupštini ranije su tražili da se produži rok za podnošenje zahtjeva jer je tri mjeseca bio previše kratak period, ali od toga ništa nije bilo. U međuvremenu, mnogi od onih koji imaju pravo na otpremnine odselili su ili umrli. Stječe se dojam da vlasti u RS-u namjerno odugovlače isplatu i rješavanje zahtjeva. Devetnaest godina od zakonskog roka za podnošenje zahtjeva obrađena je samo polovina rješenja, četvrtina je isplaćena, a četvrtina čeka na isplatu, objašnjava nam poslanik u NSRS-u Senad Bratić.

Mnogo je i onih koji nisu znali da imaju pravo na otpremninu, pa su zakasnili podnijeti zahtjev, a dobar dio oni koji su zahtjeve podnijeli još čeka rješenja i isplate.

Da od Republike Srpske nije lahko naplatiti novac za otpremninu, pokazuje i slučaj Besima Hadžikadunića, koji je morao ići do Ustavnog suda BiH kako bi dokazao da mu pripada otpremnina. Nakon što je odbijen njegov zahtjev na Okružnom sudu u Banjoj Luci, Besim se obratio Ustavnom sudu, koji je presudio u njegovu korist, utvrdivši da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja presude u razumnom roku. Kao i brojni Bošnjaci i Hrvati, Hadžikadunić je 2001. podnio zahtjev, da bi nakon urgencije Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite njegov predmet bio riješen 2010. godine, i to negativno. Uslijedila je žalba, pa upravni spor na Okružnom sudu u Banjoj Luci, negativna presuda, pa opet žalba i na kraju Ustavni sud. Konačnu presudu Hadžikadunić je dobio tek 2013. godine.

Nažalost, oni kojima je pravo priznato nemaju na raspolaganju čak ni ovaj mehanizam zaštite prava kao što je u slučaju Hadžikadunića, jer je u Zakonu navedeno da će biti isplaćeno kad bude novca, a novca očito nikad nema dovoljno, a i da ima, radnici su posljednja rupa na svirali, posebno ako se uzme u obzir da su oni Bošnjaci i Hrvati.

Osim povremenih pitanja bošnjačkih zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a, predstavnicima izvršne vlasti u RS-u, niko se više ne bavi pitanjem otpremnina. Istini za volju, nije to ni neki veliki novac, ali ako se uzme u obzir da je među tim ljudima koji imaju pravo na otpremninu veliki broj povratnika, onda to nije ni zanemarivo, jer dovoljno je teško biti povratnik u RS-u i bez toga da devetnaest godina čekate novac koji vam pripada.

 

 

 

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!