fbpx

Deseta godišnjica smrti generala Rasima Delića

General Rasim Delić je dužnost prvog čovjeka ARBiH preuzeo u vrlo teškom vanjskom i unutrašnjem trenutku za Bosnu i Hercegovinu i Armiju RBiH te pokazao veliku ličnu i moralnu hrabrost prihvativši se nezahvalne odgovornosti kako za zaustavljanje agresorske ofanzive tako i za saniranje pojava nediscipline i pučizma u redovima ARBiH te njenog uvojničavanja i prerastanja iz statične i odbrambene u mobilnu i oslobodilačku vojnu formaciju.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Rasim Delić zasigurno je jedna od onih ličnosti, tako čestih u historiji Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda, čija se istinska veličina i značaj počinje shvaćati tek nakon njihove smrti. Rodio se 4. februara 1949. godine u sjevernoj Bosni, u općini Lopare, a osnovnu i srednju školu završava u Brčkom. Vojnu akademiju, smjer zemaljska artiljerija, završava 1971. godine. Nakon toga, u Sarajevu obavlja dužnosti od komandira voda do komandanta artiljerijskog diviziona, da bi od 1984. do 1990. godine obavljao dužnost komandanta artiljerijskog puka. Visoku vojno-političku školu JNA završava 1978. godine a 1989. godine i Komandno-štabnu školu operatike. Sve ove općeobrazovne i vojne škole završava ili kao najbolji ili među najboljim u svojoj generaciji.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatiče ga u činu potpukovnika, na dužnosti načelnika operativnog organa komande korpusa JNA u Sarajevu. JNA napušta 13. aprila 1992. godine kada se uključuje u Teritorijalnu odbranu RBiH. Od 12. maja 1992. godine Delić je član Glavnog štaba TO RBiH, a bio je i službeno zadužen za organiziranje i komandovanje oružanim borbenim akcijama na teritorijama općina Fojnica, Kreševo, Kiseljak, Visoko, Ilijaš, Vogošća, Breza, Vareš i Olovo. Formiranjem Armije Republike Bosne i Hercegovine, Delić je postavljen za vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za operativno planiranje i obuku ARBiH, a obavljao je i dužnost komandanta IKM GPŠ Armije RBiH u Visokom da bi od 8. juna 1993. godine pa do kraja rata bio na poziciji komandanta Generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Važno je napomenuti da Delić ovu dužnost prvog čovjeka ARBiH preuzeo u vrlo teškom vanjskom i unutrašnjem trenutku za Bosnu i Hercegovinu i Armiju RBiH te pokazao veliku ličnu i moralnu hrabrost prihvativši se nezahvalne odgovornosti kako za zaustavljanje agresorske ofanzive tako i za saniranje pojava nediscipline i pučizma u redovima ARBiH te njenog uvojničavanja i prerastanja iz statične i odbrambene u mobilnu i oslobodilačku vojnu formaciju. Ovaj teški zadatak Delić je uspješno obavio pritom pokazujući veliku dozu profesionalizma, takta i umijeća, tako da je Armija Republike Bosne i Hercegovine kraj rata dočekala u silovitom oslobodilačkom zamahu u kojem je, nažalost, zaustavljena intervencijom velikih svjetskih sila.

Nakon slamanja i zaustavljanja hrvatske agresije, potpisivanja Washingtonskog sporazuma i uspostavljanja Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, Delić je postavljen za njenog komandanta. Tu dužnost obavljao je do 21. jula 2000. godine kada je penzioniran. General Rasim Delić odlikovan je od Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine najvećim ratnim odlikovanjem “Ordenom slobode” te odlikovanjem “Husein bin Ali” Kraljevine Jordan.

Nažalost, čak i nakon prestanka agresije, rat za generala Delića nije bio završen. Delić je bio izložen neprestanim napadima i pokušajima da ga se kompromitira. Takve vrste napada dolazili su od onih čije su ambicije i sujete bila povrijeđene Delićevim uspjesima, a bilo je i onih koji su željeli da osporavanjem Delićevog integriteta i značaja ospore značaj i moralni kvalitet kako ARBiH tako i same borbe za odbranu Bosne i Hercegovine te time prekroje historiju. Ovakva haranga kulminirala je optužnicom za ratne zločine a zatim i nepravomoćnom prvostepenom presudom pred Haškim tribunalom 2008. godine kada je Delić osuđen po komandnoj odgovornosti za samo jednu tačku optužnice na tri godine zatvora.

Teško se oteti utisku da je ova nepravedna presuda bila duboko politička jer je Delić dokazao da niti on niti ostali komandanti ARBiH u tom periodu nisu imali efektivnu kontrolu a kamoli komandu nad jedinicom stranih mudžahedina te da se naprosto tražio način da se uspostavi svojevrstan ekvilibrij među “zaraćenim stranama” putem ovakve vrste kompromitacije vodećih ličnosti legalne vlade RBiH i njenih oružanih snaga. General Delić se naravno žalio na ovakvu presudu te je u postupku žalbe na istu pušten na slobodu, no na žalost njegovo srce nije moglo podnijeti ovu nepravdu pa je preminuo 16. aprila 2010. godine u Sarajevu.

Prilikom obilježavanja smrti generala Delića 2019. godine Bakir Izetbegović izjavio je da je velika nepravda što je Delić osuđen za ratne zločine jer se upravo Delić lično suprotstavio nekima koji su počeli osvetu nad Srbima u Sarajevu, zbog čega je generalov sin zamalo poginuo. Izetbegović je tom prilikom naglasio je da je general Delić bio blag, ali hrabar i ustrajan čovjek koji je na svaki način ličio na svoj narod te da je po preuzimanju komande nad Armijom RBiH neuvezane jedinice dobrovoljaca ujedinio i od njih napravio silu koja je zaustavila nadmoćnijeg neprijatelja. “Ta njegova sposobnost, hrabrost i snaga nisu bile očigledne, ali su to postajale kada zatreba. Bio je izuzetno sposoban vojnik”, istakao je Izetbegović.

Danas, deset godina nakon njegove smrti, uvjereni smo da se Delićeve nesumnjive zasluge za odbranu Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda te njegov značaj kao historijske ličnosti ustvari tek počinju ispravno cijeniti. Nekada se, na žalost, veličina nekih osoba počne shvatati tek kada se osjete razmjere praznine koju su ostavili svojim odlaskom. Jedan od takvih je sigurno i Rasim Delić. Neka su mu vječni rahmet i slava!

PROČITAJTE I...

Knezović je upao u sevdah i ekstazu proslavljajući izborne rezultate u Novom Travniku, gdje je Konakovićev NiP guranjem svoga kandidata za načelnika općine podijelio bošnjačko glasačko tijelo i donio pobjedu kandidatu HDZ-a. “Sjajno je gledati kako Hrvati vraćaju Središnju Bosnu, kolijevku hrvatstva... Dite vraćamo materi i uskoro mu dajemo ime”, klikće Knezović i u vjersko-nacionalnom zanosu poentira: “Zvat će se Republika Herceg-Bosna i svi ćete biti pozvani na krštenje!”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!