Der Untergang und Nedžad von Latić

Za Latića, barona Munchausena ovdašnje medijske scene, više nema političkih brodova na koje bi mogao preskočiti niti užadi za koja bi se mogao uhvatiti, a, opet, karakterno je sasvim nesposoban dostojanstveno potonuti s kapetanom, te otud tolika histerija.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Omiljeni Radončićev kućni ljubimac Nedžad Latić, nakon što je njegov vlasnik doživio gromoglasan i gotovo epski izborni krah, krenuo je u panični i bezumni pokušaj da se spasi šta se spasiti može.

Zabrinut zbog slabih efekata svog medijskog katapulta za bacanje balege te uplašen da će ostati prazne zobnice, Latić je odlučio podići uloge te prijeći sve granice ekstremizma i laži.

U samo nekoliko dana vrištao je o neviđenoj izbornoj krađi, zapomagao kako je Radončićev poraz ustvari “ubistvo demokratije”, pozivao narod da izađe na ulice, arlaukao da Šefika Džaferovića očekuje smjena zbog optužnice za ratne zločine te poručivao Bakiru Izetbegoviću da ga čeka otvorena raka, tj. mezar.

Ovakav svojevrsni nervni slom najvjerovatnije je uzrokovan činjenicom da Nedžad Latić nije samo lično vezan za Radončićevu haznu, nego i porodično, jer je Latićev zet Mirza Hulusić ugledni SBB-ov kadar, član Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH i direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo.

Uz sve to, Latić je svjestan da se, obavljajući najprljavije medijske napade za račun svog vlasnika, sasvim kompromitirao spalivši za sobom gotovo sve mostove i stražnjicom zatvorivši skoro sva vrata, te da bi potonuće Radončićevog političkog broda značilo i kraj njegovog javnog angažmana.

Za Latića, barona Munchausena ovdašnje medijske scene, više nema političkih brodova na koje bi mogao preskočiti niti užadi za koja bi se mogao uhvatiti, a, opet, karakterno je sasvim nesposoban dostojanstveno potonuti s kapetanom, te otud tolika histerija.

PROČITAJTE I...

Osvojivši Beograd od Mađara 1521. godine, Osmanlije su ga postepeno naseljavali i pretvarali u kitnjast orijentalni grad, čija je panorama s mnogobrojnim munarama izdaleka oduševljavala mnoge evropske putnike i prolaznike tog doba. Već 1571. godine u Beogradu je bilo 27 gradskih četvrti – mahala. Beograd je koncem 16. stoljeća, po svojoj ljepoti i veličini, umnogome nadmašivao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dijela Osmanskog carstva. On postaje “Dar-ul-džihad” – Mjesto ratova, kako su Osmanlije nazivale Beograd. No, Kneževina Srbija otela je muslimanima vakufsku imovinu i poklonila je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, džamije i mezarja sravnili su sa zemljom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!