Denis Grunf i grupa SDP

Potpredsjednik SDP-a, izgleda, ipak ima smisla za humor, i to onaj najbolje vrste, jer je kadar zbijati šale i na vlastiti račun.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Čini se da su pogriješili mnogi koji su Denisa Bećirovića nazivali dosadnim i bezbojnim partijskim aparatčikom, besmislenim demagogom koji bi i problem trna u prstu pokušao riješiti lijepo i važno sročenim saopćenjem.

Potpredsjednik SDP-a, izgleda, ipak ima smisla za humor, i to onaj najbolje vrste, jer je kadar zbijati šale i na vlastiti račun.

Tako je u pravom autoironičnom maniru – a nedavno je izdao i knjigu sastavljenu od svojih govora i saopćenja – saopćio da se aktuelni problem četničkog postrojavanja i manifestacija ne rješava saopćenjima.

Vrckasto i simpatično od nesuđenog SDP-ovog člana Predsjedništva BiH oboružanog na vlastitom primjeru neiskorištenom maksimom koja bi najbolje pristajala legendarnom Grunfu iz glasovitog stripa Alan Ford: “Ko hoće da pobijedi, taj ne smije da izgubi.”

PROČITAJTE I...

Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dva svjetska rata. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi

“Sada, hvala Bogu, ima ukupno sedmero djece na području Jeleča. Moje dvoje, u Suljevićima četvero i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi brojevi su super s obzirom na 2007. godinu, kada je bila utopija da dijete može pohađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala Bogu sada ih ima četvero. Ujutro, u 7:40 sati, četvero djece se okupi pred mojom kućom, pa ih svako jutro vozim u Miljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze pješke iz Govze, to je udaljeno oko tri i po kilometra. Ja se onda vratim kući, obavim svoje poslove i onda opet odem po njih u školu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!