fbpx

Dementni fudbaleri

Prema nalazima istraživanja, bivši fudbaleri imaju tri i po puta veću stopu smrtnosti od neurodegenerativnih bolesti od ostatka populacije. Istodobno se ovaj rizik povećava i do pet puta više kada je u pitanju Alzheimerova bolest. Ono što prva studija nije mogla potvrditi, a u toku je još jedno istraživanje, jeste da li su ove više razine od moždanih bolesti uzrokovane opetovanim potresima mozga uslijed udaranja kožne lopte glavom ili nekim drugim faktorom.

 

Gerd Müller “mjesečari prema kraju”. Na ovaj pjesnički način je njegova supruga Ushi otkrila da legendarni njemački napadač pati od senilne demencije. Priznala je to u novinama Bild onog dana kada je Torpedo napunio 75 godina (nešto o čemu on nema pojma, jer od 2011. živi u polusvjesnom stanju).

“Provodi 24 sata dnevno u krevetu i ima nekoliko trenutaka jasnoće. Kad otvori oči, to je prekrasno. Ponekad uspije reći da ili ne, pomičući trepavice. Miran je, mislim da ga ništa ne boli. Kao da hoda u snu”, ispričala je njegova supruga. Müllerov slučaj je daleko od izoliranog, jer su engleski mediji prošle sedmice bili prepuni tekstova koji govore o bolesti Bobby Charltona, jednog od mnogih fudbalskih velikana koji su postali žrtve demencije.

Norma Charlton otkrila je prošlog ponedjeljka u Daily Telegraphu da njezin suprug Bobby pati od demencije. Vijest je izazvala val sućuti. Gary Lineker, koji je sa 48 postignutih golova za Englesku odmah iza Sir Bobbyja na listi najboljih strijelca, napisao je na Twitteru: “Još jednom junaku iz naše momčadi koja je pobijedila na Svjetskom prvenstvu 1966. dijagnosticirana je demencija. Možda najveći od svih, Sir Bobby. Ovo je vrlo tužno i duboko uznemirujuće”.

Charltonov klub, Manchester United, napisao je sljedeće riječi: “Svi su u Manchester Unitedu tužni što je ova strašna bolest zahvatila Sir Bobbyja Charltona i mi nastavljamo pružati svoju ljubav i podršku Sir Bobbyju i njegovoj porodici”.

Bobby Charlton (83) peti je član engleske reprezentacije koja je 1966. godine osvojila titulu prvaka svijeta, a kojem je dijagnosticirana ta bolest. Preostala četvorica preminula su. Posljednji od njih bio je Nobby Stiles, koji je nedavno umro nakon duljeg razdoblja demencije i borbe s rakom prostate. Prije njega su na bolji svijet otišli Martin Peters, 2019, i Ray Wilson, 2018. Četvrta žrtva bio je Bobbyjev stariji brat Jack Charlton, koji je umro u julu u 85. godini života nakon žestoke borbe protiv demencije i limfoma.

Jeff Astle, Peter Bonetti, Tommy Carroll, Stevie Chalmers, Jack Charlton, Chris Chilton, Jimmy Conway, Duncan Forbes, Alan Jarvis, Frank Kopel, Billy McNeill, Martin Peters, Barry Pierce, Mike Sutton, John Talbut, Mike Tindall, Ray Wilson, Nobby Stiles, Sir Bobby Charlton… Sve su to britanski nogometaši iz šezdesetih i sedamdesetih koji su pretrpjeli pošast demencije i Alzheimera.

Što je uzrok ovolike demencije u engleskom fudbalu? Prema studiji Univerziteta u Glasgowu, bivši profesionalni fudbaleri imaju i do pet puta veći rizik da boluju od Alzheimerove bolesti ili demencije. Studija je uspoređivala uzroke smrti 7.676 bivših škotskih fudbalera s onima više od 23.000 “običnih” ljudi, a njihovi su rezultati objavljeni u The New England Journal of Medicine.

Prema nalazima istraživanja, bivši fudbaleri imaju tri i po puta veću stopu smrtnosti od neurodegenerativnih bolesti od ostatka populacije. Istodobno se ovaj rizik povećava i do pet puta više kada je u pitanju Alzheimerova bolest. Ono što prva studija nije mogla potvrditi, a u toku je još jedno istraživanje, jeste da li su ove više razine od moždanih bolesti uzrokovane opetovanim potresima mozga uslijed udaranja kožne lopte glavom ili nekim drugim faktorom.

No, demencija nije specifična samo za engleske fudbalere. Javier Irureta debitirao je na fudbalskim terenima 1965. godine. “Tereni su postajali blatnjavi kada je padala kiša i to je otežavalo loptu. Bio je to drugačiji nogomet i uslovi igranja nisu imali nikakve veze s ovim danas. Prije lopte nisu bile iste marke, niti su se punile pod istim pritiskom. A kada je bilo mokro, one bi se natopile, napunile blatom i otežale. Vođenje takve lopte bilo je kao da udaraš kamenje”, sjeća se Irureta, koji je igrao za Atlético Madrid i Athletic Bilbao i bio trener Deportiva iz La Corune u njegovim zlatnim godinama.

“Zbog takvih terena stil igre bio je drugačiji. Bio je to direktniji fudbal, više se igralo u zraku nego sada i bilo je ljudi, poput središnjih braniča i napadača, koji su utakmicu provodili igrajući uglavnom glavom. Sada su tereni poput tepiha. Prije je trava, kada ju je bilo, bila visoka, lokve su bile pravi mali bazeni i bilo je važnije biti pragmatičan i što prije poslati loptu u suparničko područje nego održavati posjed kao sada.”

Demencija oštro kažnjava igrače protiv kojih je Javier igrao, a on na nju gleda sa zabrinutošću. “Možda je manje iznenađujuće zbog Müllera, jer je puno pucao glavom i tim teškim loptama… Stvar s Bobbyjem Charltonom je čudnija, jer je bio prefinjen nogometaš. Ako je fudbal u to vrijeme bio direktan, engleski je bio najdirektniji od svih. Sve je to bila snaga, čista fizička snaga.”

PROČITAJTE I...

Baskijski tim ne korača sam u svom cilju razvoja modela digitalnog kluba u 21. stoljeću. U novembru 2019. Real Sociedad predvodio je takozvani Sport Innovation Alliance, savez 22 ekipe iz 21 različite zemlje, uključujući talijanski Cagliari, nizozemski Feyenoord i Brazilski Vasco da Gama, kako bi se zajedno suočili s razvojem inovacija za poboljšanje ekonomske sportske strukture.

Dok koronavirus nastavlja prijetiti toj južnoameričkoj zemlji s 45 milijuna stanovnika, nekoliko ministarstava koordinirano radi na ceremoniji ispraćaja Maradone, koji je 1986. godine predvodio Argentinu do naslova Svjetskog prvaka.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!