fbpx

Dayton je bio Clintonov pragmatični potez

Po diplomatskim pravilima svakome se daje ponešto, svi će biti nezadovoljni, ali ćemo postići cilj kojem težimo. Nažalost, napravljena su velika odstupanja. Prihvatanjem Republike srpske, koja je nastala na protuustavan način, kršeći ustavni poredak tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, koja je kasnije nastala na ratnim zločinima i genocidu. Jedna takva tvorevina koja je nastala nasiljem, iako u međunarodnom pravu postoji striktno pravilo koje kaže da ono što se osvoji silom neće biti priznato, nažalost je priznata. To je bio najveći ustupak. Osim toga, zadržan je pojam Republika srpska, dok se Bosni i Hercegovini to oduzima i ostaje država Bosna i Hercegovina

 

Razgovarao: Nedim HASIĆ

Kasim Trnka doktor je pravnih nauka iz domena ustavnog prava. Objavio je više od 100 naučnih i stručnih radova iz oblasti ustavnog prava i političkih nauka, bio je član ustavnih komisija Skupštine BiH, brojnih stručnih udruženja, te Odbora za pravne nauke Akademije nauka i umjetnosti BiH. Na dužnost sudije Ustavnog suda BiH izabran je 1989. godine, a 1990. i za predsjednika Suda. Od 1991. godine, u svojstvu eksperta za ustavno pravo, bio je angažiran u procesu državnog osamostaljivanja BiH i u cjelokupnom mirovnom procesu za BiH, uključujući i zaključivanje Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, kao i njihovu implementaciju. Od 1993. obavljao je dužnost ministra pravosuđa u Vladi RBiH, od 1994. ambasadora BiH u Republici Hrvatskoj, a od 1998. godine savjetnika za ustavno-pravna pitanja u Predsjedništvu BiH.

Od 2000. do 2002. godine obavljao je dužnost agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u predmetu BiH protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH izabran je 2002. godine, te u dva mandata za potpredsjednika tog Suda. Istekom mandata 2009. godine otišao je u penziju. Trnka za Stav govori o svojim iskustvima u Daytonu, dobrim i lošim stranama mirovnog sporazuma i načinu budućeg uređenja Bosne i Hercegovine. “Bio sam dijelom timova u mirovnim pregovorima koji su prethodili Daytonu. Praktično, od raspada Jugoslavije pa sve do Daytona uvijek sam bio u državnim delegacijama, ali uvijek u svojstvu eksperta, nikad političkog čovjeka”, kaže Trnka na početku razgovora.

STAV: Bili ste dijelom delegacije Bosne i Hercegovine na pregovorima u Daytonu. U kakvim je okolnostima nastao taj mirovni sporazum?

TRNKA: Kada govorimo o Daytonu, uvijek moramo govoriti o tome šta je bilo realno u to doba, šta se moglo napraviti, a šta ne. Da bismo razumjeli rješenja u Daytonu, moramo se vratiti u devedesete godine prošlog stoljeća, kada su se desili krupni civilizacijski procesi. Raspad komunističkog sistema, rušenje Berlinskog zida, raspad bivše Jugoslavije – to su bili dramatični događaji. Kada je naša zemlja u pitanju, napušten je stari sistem, taj svjetski proces raspada komunizma dohvatio je i Bosnu i Hercegovinu. Tadašnji Savez komunista, stranka koja je bila na vlasti, tu je vlast predao bez borbe. Doneseni su amandmani na Ustav BiH 1990. godine, u kome se, prateći svjetske procese, napušta jednopartijski sistem i uvodi višestranačje. Kako to da se desilo da su, nakon jednopartijskog sistema, da ne kažemo jednoumlja, pobijedile tri nacionalne stranke?

Po mom mišljenju, za to postoji logično objašnjenje. U zemljama u kojima nije bilo demokratske tradicije, u kojima se nije stvarao politički spektar zasnovan na drugim interesima, u trenutku raspada i države i sistema najlakše je bilo motivirati građane na potenciranju nacionalnog interesa. Rijetko se to naglašava, ali su se raspadom Jugoslavije i Srbija i Hrvatska definirale kao nacionalne države. Kada su na vlast došla nacionalistička rukovodstva, odmah su počeli pokazivati tendenciju objedinjavanja svih svojih državljana, odnosno proširenja svoje teritorije. Naravno, prvo je to bilo usmjereno protiv BiH. To je kulminiralo dogovorom Tuđmana i Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, koji su kasnije, tokom rata, pokušali da operacionaliziraju Mate Boban i Radovan Karadžić. Oni su napravili karte, podijelili Bosnu i Bošnjacima ostavili svega tri posto teritorije.

Ti su nacionalizmi iz susjednih država odmah po raspadu sistema smatrali da su se stvorile međunarodne političke prilike da oni prošire svoje teritorije. Zbog togu su prvo krenuli na rušenje ustavnog poretka iznutra, formiranje Srpske Republike BiH i Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, koja će kasnije prerasti u Hrvatsku Republiku. Tada počinju i vojne operacije u koje su susjedne zemlje direktno involvirane. Međunarodna zajednica, koja je pokušala smiriti ratno žarište u Evropi, odmah je od početka išla u svojim planovima u koncept nacionalne podjele. Pokušavali su izaći u susret srpskim i hrvatskim interesima. Da im osigura ako ne odmah teritoriju, a onda snažan utjecaj na dio teritorije BiH. Srećom, pojavile su se patriotske snage koje su, prvo kroz Patriotsku ligu, a kasnije Armiju RBiH, pružile oružani otpor takvim koncepcijama iz susjedstva. Ti evropski planovi pokazali su se potpuno neuspješnim jer je njihov koncept od početka bio neuspješan. Tako je bilo sve do Vašingtonskog sporazuma, odnosno do uključivanja Sjedinjenih Američkih Država u pokušaj zaustavljanja rata u BiH. Naravno, SAD su imale svoj interes zbog kojeg su se umiješale u ratne događaje.

STAV: Šta je bio njihov interes?

TRNKA: Tadašnji predsjednik Bill Clinton imao je interes da uđe u kampanju i pokaže američkom narodu kako je Amerika sposobna da zaustavi krvoproliće koje su američki građani neprekidno gledali na svojim televizijskim ekranima. Građani su tražili od svoje administracije da zaustavi taj rat, da prekinu ta stradanja. Clinton je zadužio Richarda Holbrookea i State Department da naprave projekt zaustavljanja rata ne pitajući za cijenu. Kada se krenulo u taj mirovni projekt, prvo je trebalo izbalansirati odnos vojnih snaga. Snage bosanskih Srba, obilato potpomognute agresijom iz Srbije, bile su superiorne u pogledu naoružanja i vojnog potencijala. Kada je došlo do genocida u Srebrenici, konačno su Amerikanci odlučili da zračnim udarima oslabe vojni potencijal tadašnje Jugoslavije, odnosno bosanskih Srba.

Kada su se vojni potencijali koliko-toliko izjednačili, onda su stvorene pretpostavke za dejtonske razgovore. Američki pregovarači tada uključuju zemlje iz regije, Hrvatsku i Srbiju, koje su duboko uključene u sukob u BiH. Počinje diplomatsko pregovaranje u kojem svi imaju neke svoje interese. U pregovore u Daytonu ne uključuje se samo američka administracija nego i sve svjetske sile. Kako bi zaustavili rat, Amerikanci su išli na to da se svakome udijeli onoliko koliko je moguće da se zadovolje njegove potrebe. Zato su pristali na koncept koji će, formiranjem ideje o konstitutivnim narodima i takozvanim paralelnim vezama entiteta sa susjednim državama, široko otvoriti vrata neprekidnom utjecaju susjednih zemalja u BiH.

STAV: Da li je to napravljeno svjesno?

TRNKA: Itekako su oni bili svjesni toga, ali su rekli otprilike ovako: “Dajte da se zaustavi rat, napravit ćemo sistem koji ćete vi, kada uspostavimo mir, sami dalje usavršavati.” Odmah je bilo jasno da takav koncept podrazumijeva diskriminaciju prema ostalima koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda.

STAV: Čija je konkretno bila ideja za takav koncept?

TRNKA: Amerikanci su ga osmislili nakon dugih pregovora s relevantnim svjetskim silama i predstavnicima nama susjednih zemalja. Srbiju je sponzorirala Rusija, Hrvatsku Njemačka i ostatak evropskih zemalja i, u namjeri da njima izađe u susret, Amerika je napravila takav koncept i tako napravila konstrukciju ustavnog uređenja koje je “držalo vodu” u smislu da se zaustavi rat. Ugradio je elemente dugoročne nestabilnosti jer je predstavnicima konstitutivnih naroda u sistemu u ruke dao takve instrumente kojima mogu zaustaviti svaku akciju koju bi država poduzela. Imali ste potpuno suprotne koncepte. Armija i država RBiH, njene probosanske snage, insistirale su na jačanju države BiH, a susjedne države i njihovi kolaboranti u BiH insistirali su da se što više oslabi država. Napravljeni su kompromisi kojima je, da tako kažem, dato Bošnjacima da se očuva državnost BiH i njen kontinuitet, ali da to bude slaba država, dok je susjedima data mogućnost da preko konstitutivnih naroda utječu na dešavanja, da u sistemu odlučivanja imaju instrumente kojima mogu blokirati svaki napredak. Holbrooke je to stavio na stol i kazao da će uskoro izbori i da BiH sama uređuje svoj sistem.

STAV: Ništa drugo do čista pragmatičnost.

TRNKA: Samo pragmatičnost. Isto kao i nedavni takozvani sporazum Aleksandra Vučića s vlastima Kosova. Trump je završio svoj posao, pomogao Izraelu, ambasade će biti premještene u Jerusalem: oni pod krinkom relaksiranja odnosa završavaju svoje poslove. To se isto desilo u Daytonu. Pitanje je zašto se nije desilo ono što su oni očekivali, da će nove vlasti biti demokratski orijentirane i da će promijeniti taj neuspješni politički sistem.

STAV: Koliko je taj nametnuti koncept bio daleko od stava s kojim je bosanskohercegovačka delegacija otputovala na pregovore u Dayton?

TRNKA: Bitno je različit jer je tamo otišla državna delegacija Bosne i Hercegovine koja je uvijek insistirala na tome da se što jače učvrsti državnost BiH. Tu su zaista postignuti dobri rezultati. Izričito je naglašen nastavak kontinuiteta državnosti BiH, on nije prekinut kao što neki govore, pogotovo neki iz Republike srpske. Država zadržava članstvo u međunarodnim asocijacijama, nema nikakve sukcesije, naglašavaju se neki bitni elementi demokratskog uređenja, da će BiH biti demokratska država zasnovana na vladavini prava i slobodnim i demokratskim izborima. To je ono što se moglo postići da se očuva državnost BiH.

STAV: Američki je cilj postignut, prekinut je rat. Kada nam Dejtonski sporazum postaje problem?

TRNKA: Postao je brzo problem jer je stalno postojao pritisak da se prizna postojanje Republike srpske, kao i da se susjednim državama omogući tako snažan utjecaj na odnose u BiH. Po diplomatskim se pravilima svakome daje ponešto, svi će biti nezadovoljni, ali ćemo postići cilj kojem težimo. Nažalost, napravljena su velika odstupanja prihvatanjem Republike srpske, koja je nastala na protuustavan način, kršeći ustavni poredak tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, koja je kasnije nastala na ratnim zločinima i genocidu. Jedna takva tvorevina koja je nastala nasiljem, iako u međunarodnom pravu postoji striktno pravilo koje kaže da ono što se osvoji silom neće biti priznato, nažalost je priznata. To je bio najveći ustupak. Osim toga, zadržan je pojam Republika srpska, dok se Bosni i Hercegovini to oduzima i ostaje država Bosna i Hercegovina.

STAV: Raspisivanje referenduma srpskog naroda i odluke koje su nakon toga donesene Ustavni sud SR Bosne i Hercegovine odbacio je proglasivši ih neustavnima.

TRNKA: Naravno, taj su referendum i njegovi rezultati odbačeni, tada sam bio predsjednik Ustavnog suda i nismo samo taj čin proglasili neustavnim nego i uspostavljanje HZ-HB i ono što je rudimentarno, pokrenuto formiranje takozvanih srpskih autonomnih oblasti, srpskih opština. Tada je Ustavni sud sve te paradržavne tvorevine ocijenio neustavnim jer su nastale silom.

STAV: Tada nije bilo stranaca u Ustavnom sudu pa da se takva Vaša odluka tumači onako kako se danas u entitetu RS tumače odluke Ustavnog suda?

TRNKA: Ne, naravno da nije. To je bio domaći sud, u njemu je bilo devet sudija koji su bili birani u Skupštini Bosne i Hercegovine.

STAV: Rečenica koju Milorad Dodik posljednjih godina često govori jeste ona o “vraćanju izvornom Daytonu”. Na šta on misli kada to kaže?

TRNKA: Kada to kaže, Dodik ne interpretira korektno Dejtonski sporazum. Kada se pravilo razgraničenje u nadležnostima između države i entiteta, onda je stavljena jedna formulacija da sve ono što nije izričito propisano da pripada državi ostaje entitetima i on se poziva na tu odredbu, tražeći da se sve ostalo, osim onih deset nadležnosti koje su u članu 3. navedene kao isključive nadležnosti države BiH, prenesu entitetima. Međutim, on, ali i mnogi drugi često zanemaruju druge odredbe Ustava u kojem stoji da postoje takozvane dodatne nadležnosti u kojima BiH može preuzeti sve one nadležnosti koje su potrebne za očuvanje njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti BiH. Počevši od izgradnje pravosuđa, granične službe, indirektnog oporezivanja… Kada su iz RS-a osporavali te zakone, onda je sadašnji Ustavni sud rekao da je to bila ustavna osnova da se donesu ti propisi jer je to bilo neophodno da se očuva suverenitet države. Također, kaže se da će država preuzeti sve nadležnosti koje su potrebne radi provođenja aneksa pet do osam. U tim su aneksima, recimo, ljudska prava i slobode. Država mora preuzeti sve obaveze da bi ih osigurala po evropskim standardima na cijeloj teritoriji BiH. Zatim povratak izbjeglica i raseljenih. To u javnosti niko ne spominje, a Dodik to vrlo dobro koristi i ne pominje dodatne nadležnosti, isključivo one u članu 3, tačka 1.

STAV: Također, sve se češće povezuje status Kosova sa statusom entiteta Republika srpska. Može li se to dvoje uopće povezivati i upoređivati?

TRNKA: Dodik je veliki manipulator. Objektivno, on vrlo dobro koristi medije, svakodnevno je prisutan u medijima i tako indoktrinira javnost svojim stavovima. Nažalost, često nemamo adekvatan odgovor na njegove istupe. Kosovo i entitet Republika srpska apsolutno su neuporediva stvar. Kosovo je bilo konstitutivni element jugoslavenskog federalizma. Šest republika i dvije pokrajine bile su direktno predstavljene u institucijama vlasti Jugoslavije. Kosovo je postojalo kao subdržavni element u sastavu bivše Jugoslavije. Kada su nastali problemi u odnosima između Srbije i Kosova, vojska, policija i obavještajne službe Slobodana Miloševića na teritoriji su Kosova počinile strašne ratne zločine. Međunarodna zajednica na to je reagirala dajući Kosovu status kakav ima. S druge strane, Republika srpska nikad nije postojala, ona je nastala na protuustavan način. Stanovnici u Republici srpskoj nisu bili izloženi kršenju ljudskih sloboda i prava od strane vlasti Bosne i Hercegovine, štaviše, upravo su vlasti Republike srpske počinile najveće zločine koji su kulminirali genocidom u Srebrenici. Dakle, situacija je potpuno obrnuta. Kosovo je bilo žrtva kršenja ljudskih prava, a Republika srpska je ta koja je prava kršila. Dodik pokušava da razvija srpsku tezu da im se, ako su izgubili Hrvatsku, Kosovo i utjecaj u Crnoj Gori, mora dati kompenzacija s Republikom srpskom. Sve kad bi to i pokušali, to bi bio faktor nove destabilizacije na jugoistoku Evrope i to se nikako ne bi moglo dogoditi bez ponovnih ratnih sukoba.

STAV: Izuzev nasilnim putem, postoji li ikakav drugi način da se Republika srpska osamostali od Bosne i Hercegovine?

TRNKA: Ne postoji jer ne postoji takav pregovarač u Bosni i Hercegovini koji bi mogao dovesti u pitanje njen suverenitet i teritorijalni integritet, koji bi mogao pristati na neko takvo rješenje. Čak i ako bi velike sile, sa stanovišta svojih strategijskih interesa, radile u tom pravcu, to bi naišlo na otpor demokratskih snaga u svijetu. Osim toga, postoje i čvrste garancije od strane SAD-a, koje stalno ponavljaju da one stoje iza suvereniteta BiH jer su se na to i obavezale kada su kreirale Dejtonski sporazum. Prva rečenica u Dejtonskom mirovnom sporazumu jeste da se Bosni i Hercegovini garantira suverenitet, teritorijalni integritet i politička neovisnost BiH, što se u javnosti previše i ne spominje. Nažalost, ta se politička neovisnost krši, pogotovo iz susjednih zemalja iako su se ugovorom obavezali da će je poštovati.

STAV: Da li Vam danas Dejtonski sporazum za državu BiH izgleda onako kako bi izgledala borba boksera kojem svežete ruke iza leđa i pustite ga u ring na megdan Muhamedu Aliju?

TRNKA: Nažalost. Dayton je napravljen tako da blokira institucije vlasti. Predstavnicima konstitutivnih naroda dato je pravo kroz entitetsko glasanje, kroz zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, kroz mogućnost opstruiranja nedolaskom na sjednice ili nedostatkom kvoruma. Sve su to elementi kojim mogu bez ikakvog obrazloženja zaustaviti svaki proces koji se ne slaže s njihovim konceptom. Svugdje na svijetu stranke na vlasti prave koaliciju na osnovu bliskosti političkih programa. Programi naših nacionalnih političkih stranaka potpuno su dijametralni. Probosanske stranke insistiraju na očuvanju državnosti Bosne i Hercegovine, Dodik direktno govori o disoluciji BiH, Čović govori o trećem entitetu, koji u krajnjem znači disoluciju…

STAV: Kako se Dayton može promijeniti i ko ga uopće može mijenjati u ovakvom odnosu snaga, ne samo u državi nego i u svijetu?

TRNKA: Kreatori Dejtonskog sporazuma moraju shvatiti da imaju odgovornost prema ovome što su napravili i da trebaju preuzeti određene korake. Najbolje bi bilo organizirati nekakav novi Dayton, ali mislim da je to nažalost nemoguće. Jedina solucija za BiH da se izađe iz ovog neodrživog stanja jeste da međunarodna zajednica pritisne domaće vlasti. Da počnu ispunjavati kriterije kvaliteta života za pristup evropskim integracijama. Za nas je taj proces pristupanja evropskim integracijama mnogo značajniji nego samo članstvo u EU. Time bi se podizao kvalitet života, od najbanalnijih stvari, kakva je selektiranje smeća, do najvažnijih stvari, kakve su jednaka ljudska prava i slobode za sve, što je, uostalom, Evropski sud za ljudska prava i naložio državi BiH da to uradi kroz svoje presude. Kada se te presude budu provodile, a morat će se provoditi, onda se koncept konstitutivnih naroda dovodi u pitanje. Evropski sud u više je svojih presuda, a kasnije je to ponovila i Evropska komisija u svojim mišljenjima, kazao da BiH mora napuštati dejtonski model i krenuti ka briselskom modelu. Postepenim reformiranjem unutrašnjih odnosa i jačanjem garancija ljudskih sloboda i prava mogle bi ojačati demokratske snage koje bi se suprotstavile ovom nacionalnom konceptu, gdje se te političke opcije zatvaraju u svoje nacionalne korpuse. Nažalost, ne traže saglasnost ni podršku od pripadnika drugih naroda nego samo unutar svog nacionalnog tora.

STAV: Postoji li danas političar kakav je bio Richard Holbrooke koji bi mogao za stol dovesti pregovarače o nekom novom Daytonu? Zanimamo li mi uopće više ikoga?

TRNKA: Nažalost, fokus američkog interesa više nije na ovom prostoru. Ako se nastavi realizacija Trumpovog koncepta po kojem je na prvom mjestu Amerika, da se nastavi okretati unutrašnjim stvarima, ako on i dalje ostane na vlasti, to bi bilo vrlo pogubno za BiH. Mislim da u američkoj javnosti ipak postoji uvjerenje da Amerika ne smije napustiti prostor Zapadnog Balkana i da doprinese uklanjanju grešaka nastalih zaključivanjem Dejtonskog sporazuma.

 

 

 

PROČITAJTE I...

O srednjovjekovnoj Bosni, suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi, generalno malo znamo. Fragmenti slike srednjovjekovne bosanske države nalaze se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna postavka u Zemaljskom muzeju postavljena je 80-ih godina prošlog stoljeća i na njoj su radili neki od najvažnijih naučnika koji su svoj naučni rad posvetili srednjovjekovlju – Pavo Anđelić i Nada Klajić. Izložba je koncipirana kao rani srednji vijek, razvijeni srednji vijek i kasni srednji vijek.

Direktnim izvršiocima ratnih zločina na području općine Rogatica do sada je izrečena kazna od 57 godina zatvora. Sve ih je izrekao Sud BiH, osudivši kroz pet osuđujućih presuda pet pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a. Na optuženičkoj klupi sjede još peterica, jedan je u bijegu, a 18 osumnjičenih upisano je na “hašku listu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!