fbpx

Dan kad su ginuli heroji… i gorjeli tenkovi

Nekoliko metara od mene čuo sam kad je neko povikao: “Neee, Azmire!” Okrenuo sam se i ugledao momka s dvije zolje na leđima kako preskače preko grudobrana i baca se u ono korito kanala u šašu. Odatle sam ga izgubio iz vida, a onda ga ponovo uočio na drugoj obali. Čučnuo je, oslonio se na jednu nogu i ispalio zolju...

Piše: Amir HASANOVIĆ

Često sam se u ratu pitao šta je to herojstvo. Znao sam već dobro koje su to odlike heroja, ali kad iznova i stalno gledaš ljude kako pomiču granice, onda se upitaš: Šta je zaista taj univerzalni čin herojstva, taj najuzvišeniji potez od kojeg nema većeg? Jedan od događaja koji su inicirali takva moja razmišljanja desit će se u augustu 1994. godine.

Bit će da smo pokasno stigli na Brodušu na brčanskom ratištu u ispomoć za utvrđivanje linije vraćene prije nadan, i to linije koja je mnogo ranije bila zauzeta od takozvane VRS. Iako je bilo prošlo osam sati uvečer, i dalje su se mogle čuti jake detonacije od kojih su se tresla prozorska stakla kuće u kojoj je bio smješten dio naše jedinice. Ljudi iz IDV-a 108. brigade pričali su nam o dešavanjima prethodnog dana i o herojstvu pojedinih boraca prilikom vraćanju izgubljene teritorije.

Ubrzo u našu sobu uđe jedan od oficira, kratko pozdravi i blagim glasom tiho poče govoriti: “Momci, mislili smo da sutra ujutro uđete u liniju, ali imamo podatke da se agresor grupiše i da bi u ranim jutarnjim satima mogao otpočeti ponovni napad na linije odbrane. Mislim da bi bilo dobro da u toku noći popunimo liniju i da budemo spremni ako rano ujutro četnici krenu u kontranapad.”

Počeli smo se polahko spremati za polazak. Dopunili smo municiju i sačekali da nam se pridruže momci iz “sedmice”, odnosno Sedmog manevarskog bataljona 107. brigade iz Gradačca. Večer je bila tmurna, a pred naš polazak počela je rominjati kiša. Polahko, šutke, u koloni, krenuli smo ka položajima.

Dio linije bio je u zoni odgovornosti Druge tuzlanske brigade, a dio u zoni 119. brigade iz Banovića. Polahko smo ušli u liniju i rasporedili se u tranšeje duž linije. Neki od vojnika bili su u rovovima već pet dana. Pričali su nam o žestini četničkih napada, o gubitku i o ponovnom vraćanju linije na Broduši…

Dio terena na koji smo stigli bio je prorastao malo gušćom šikarom, a ispred nas se nalazio odvodni kanal širine između dva i tri metra. Iako su bila tri sata iza ponoći, većinom smo bili budni. Osmatrali smo agresorske položaje. Kad si na liniji, vrijeme curi.

U tim prvim satima nije bio ispaljen ni jedan jedini metak. Sve je izgledalo tiho i nekako zlokobno.

Oko 4 i 30, pedesetak metara desno od nas, odjeknula je detonacija, a onda je sasulo iz pješadijskog naoružanja. Četnici su se privukli kroz kanal i šaš i privukli se rovovima. Otpočela je bitka.

Nedaleko od nas začuo se tenk. Motor se upalio i brektao, ali u mjestu. Nekoliko momenata kasnije doletjelo nam je nekoliko minobacačkih projektila, a onda je baražnom vatrom iz minobacača 60 mm poklopljen cio dio naše linije.

Uporno smo ispred sebe tražili pješadiju. Ali nisu izlazili.

Granate su padale jedna za drugom, sve bliže našim tranšejama. I tenk je počeo tući. Bio je tako blizu da se ispaljenje stapalo s detonacijom prilikom pogotka.

Desno iza šikare uočili smo još dva tenka u pokretu. Išli su ka lijevom krilu naše odbrane. Kretali su se još dvadesetak metara i zatim stali. Jasno smo vidjeli kako se kupole okreću prema nama.

A onda jedna za drugom, granate iz tenkova praktički su izvrtale naše zemunice. Pješadije nigdje nije bilo. Desno od nas jedna je pogodila rov, a onda sljedeća direktno udarila u naš grudobran, a zatim su pale još dvije. Bacalo nas je lijevo – desno. Salih me uhvati i povuče pod deblo jasena postavljeno preko tranšeje.

Odjednom sve utihnu, a onda se na nas stropoštalo stotine rafala teškog kalibra iz prage. Dvije prage išle su tačno na našu liniju. Dizale su zemlju s grudobrana. Neko povika: “Pješadija, pješadija!” Tek tad ih ugledasmo. Ivicom ševara spuštali su se iza praga tačno ka nama. Bilo ih je stotinjak.

Dolje, desno, napad je bio još silovitiji. Prage su se zaustavile i svojom vatrom davale podršku pješadiji koja je prilazila našoj liniji.

Uslijedila je žestoka bitka. Desetak minuta kasnije u rovove je došlo još naših vojnika. Kao pojačanje, stigli su ljudi iz 108. brigade. Držali smo položaje čvrsto, ali su nam prilazili sve bliže štićeni pragama i tenkom.

Nekoliko metara od mene čuo sam kad je neko povikao: “Neee, Azmire!” Okrenuo sam se i ugledao momka s dvije zolje na leđima kako preskače preko grudobrana i baca se u ono korito kanala u šašu.

Odatle sam ga izgubio iz vida, a onda ga ponovo uočio na drugoj obali. Čučnuo je, oslonio se na jednu nogu i ispalio zolju. Trenutak kasnije, pogođena praga, s otkinutom gornjom polovicom postroja, prevalila se na stranu. Pješadija oko nje bila je razbacana, u nevjerici. Nisu znali šta se desilo. Gledao sam kad je razvukao i drugu. Tek kad se pokušao ispraviti, pogodio ga je rafal i bacio ustranu.

Zabezeknuto sam, pucajući na četnike, gledao šta se dešava ispred nas. Momak se, pogođen, oslonio na lakat i pokušao ustati. A onda ga je drugi rafal bacio natrag. Tijelo mu je ostalo nageto prema kanalu, naglavačke.

Zatim je uslijedio šok. Momak koji mu je prije nekoliko trenutaka govorio da stane, s puškom u jednoj i zoljom u drugoj ruci, skočio je u odvodni kanal. Tog momenta naša linija otvorila je vatru iz svega što smo imali.

Došao je pužući do druga, podigao mu glavu i ispravio ga na obali. Vidio sam kad mu je stavio glavu na prsa, malo je držao, a onda uzeo zolju i puzeći krenuo na obalu kanala. Praga je bila tačno pred njim. Nanišanio je i opalio. Direktan pogodak. Iz prage se izvio plamen, a zatim su se čuli i strašni krici. On se vratio, uzeo zolju od poginulog druga i pognut pošao naprijed obalom kanala. Išao je pravo ka tenku koji nas je maločas tukao. Došavši tačno na liniju s njim, u poluklečećem stavu ispalio je zolju. Pogodak je bio direktan, iz tenka se izvio plamen, a zatim je odjeknula detonacija.

Tren kasnije, u svoj toj pucnjavi, on se, i dalje pognuto, nastavio približavati ševaru i drugom tenku. Ustao je i uspravio se, u ruci mu je bila kumulativna hand granata. Tek što ju je snažno bacio, rafal ga je oborio u travu. Jaka detonacija zatresla je zemlju, a iz zadnjeg dijela tenka izvio se dim.

S naše linije sasulo je sa svih strana ka četnicima. Ugledao sam ljude kako izlijeću iz tranšeja, skaču u potok i jurišaju, a četnici potpuno pogubljeni bježe ostavljajući sve za sobom.

Svi smo izašli i krenuli preko kanala. Četnički napad bio je u potpunosti slomljen. Ovladali smo cijelom linijom.

Zastao sam i vidio dvojicu naših kako podižu onog momka što je prvi poginuo i prenose ga preko kanala na obalu. A onda su donijeli i drugog. Stajao sam iznad njih.

Nisam mogao doći sebi od tog svjedočenja hrabrosti. Ustvari, ovo je bilo herojstvo i žrtva za drugog, žrtva za drugarstvo. Čučnuo sam pored njih i ostalih vojnika.

Bilo je to ono herojstvo o kojem sam dugo razmišljao. Bilo je to za mene pravo čudo – čudo bosanskog otpora. Tada, tu na tom mjestu, znao sam da mi kao narod nećemo nestati. Znao sam da ćemo opstati. Jer previše smo mi tvrd orah za naše dušmane.

PROČITAJTE I...

Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo, pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače

“Edine, jesi li normalan? Vrati se u rov. Edineeee....!”, vikao je iz sveg glasa Osman. Agresorska pješadija nadirala je lijevim krilom zaštićena “pragom” i tenkom, koji su bjesomučno tukli po liniji. A Edin, slijep i gluh za sve oko sebe, smirenim, uvježbanim pokretima razvlačio je “zolju”, postavio je na rame i nanišanio pravo u grdosiju koja se uz brektanje i huku kretala naprijed. Odjednom mi se činilo da se to događa negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti, nisam registrirao nikakve zvukove, sve kretnje bile su kao na usporenom filmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!