fbpx

Damir Nikšić bi zabranio sjećanje na Srebrenicu

U suštini, Nikšić ne samo da prakticira nego i predlaže obavezan zaborav genocida kao put u sretniju budućnost. U jednu ruku nije ni čudno što se Nikšić odlučio za politički angažman u okviru SDP-a, no ovakvi skandalozno-idiotski stavovi vjerovatno su previše i za (barem nekadašnji) SDP-ov mainstream.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Metamorfoza ili, bolje rečeno, devolucija Damira Nikšića iz slobodnog umjetnika, preko nezavisnog političkog kandidata na općinskom nivou pa do SDP-ovog kadra gotovo da se može pratiti kroz narastajuću infantilnost njegovih performansa i izjava.

Od nekadašnjeg “If I wasn’t muslim” skeča, preko nazivanja Armije RBiH kleronacionalističkom i tvrdnji da je bio dezerter po političkom i ljudskom uvjerenju koji jedino žali što nije branio svoju socijalističku domovinu SFRJ, pa do današnjih izjava u kojima zaziva damnatio memoriae u vezi s obilježavanjem genocida u Srebrenici, uočljiv je već dobro poznati fenomen po kojem pojedincu s rastom političkih ambicije opadaju umjetnički, moralni i mentalni kapaciteti.

U svom statusu na Facebooku Nikšić doslovno osuđuje sjećanje i obilježavanje genocida nad Bošnjacima nazivajući ga “komemoracijom i evociranjem stravične stvarnosti iz devedesetih”, u vrijeme kada se odvija polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva koja je, po Nikšiću, festival nečega “pozitivnog i zdravog”.

U suštini, Nikšić ne samo da prakticira nego i predlaže obavezan zaborav genocida kao put u sretniju budućnost. U jednu ruku nije ni čudno što se Nikšić odlučio za politički angažman u okviru SDP-a, no ovakvi skandalozno-idiotski stavovi vjerovatno su previše i za (barem nekadašnji) SDP-ov mainstream.

A pošto Nikšićevo “bazduljanje” ka dnu ne pokazuje znake usporavanja, očekivati je da se, ako ne ostvari dobar izborni rezultat i ne uspije zasjesti na budžetske jasle, kad-tad pojavi u prijestolnici jugonostalgika – Beogradu, odakle će se na ekavici glasno žaliti na zagušljivu “kleronacionalističku” sarajevsku sredinu koja ga nije razumjela i koja mu nije dopustila da razvije svoje velike potencijale.

Istom onom Beogradu u koji je JNA avionom zbrisao iz Sarajeva početkom agresije. Naravno, u bilo kojem slučaju, Nikšić je onaj kojeg kao umjetnika čeka neizbježan i siguran damnatio memoirae, i to njegovom po vlastitom izboru.

PROČITAJTE I...

I ko još ozbiljan misli da Abazović s njegova četiri poslanika može demokratizirati četništvo i sekularizirati SPC? Zbog toga će Dritan Abazović ostati upamćen ili kao najveća politička naivčina ili kao alter ego njegovog sunarodnjaka Rahmana Morine. Mržnja u politici nije saveznik, a upravo ona vodi Abazovića u političkim odlukama i sklapanju saveza. Njegova mržnja spram Đukanovića veća je nego briga za opstanak države. U međuvremenu, srpska elita u Beogradu sve posmatra i traži načine kako da svoj plan dovede do kraja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!