Da li je ovo priznanje o prisutnosti Gülenove ideologije u BiH

Menadžment Fondacije odgovara isključivo Upravnom odboru, koji je sačinjen od bh. državljana i koji je 2016. godine imenovao potpuno novi menadžment, što je rezultiralo i odlukom o prekidu bilo kakvih formalnih i neformalnih veza s osobama i institucijama koje su naklonjene pokretu 'Hizmet', a djeluju na području BiH i inostranstva”

Piše: Damir HADŽIĆ

Nedavno je u Stavu objavljen tekst “Izvor nade” i dalje širi Gülenovu ideologiju, u kojem su prenesena iskustva bivšeg studenta, korisnika doma “Izvora nade”. U svom svjedočenju naš sagovornik Suad istaknuo je da se samo prikazuje kako Fondaciju “Izvor nade” vode Bošnjaci, a da se oni u tome najmanje pitaju, te da ustvari glavne odluke donose Turci koji su u Gülenovom “Hizmetu”.

Govorio je o okupljanjima koje vode takozvani “abiji”, što u “Hizmetu” predstavlja nadređenog, pa tako svaki pojedinac ima svog abija, odnosno ablu, koji ga nadgledaju, kojima treba polagati račune za sve što se čini, koji odlučuju gdje će osoba izlaziti, s kim se družiti i slično.

S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini ranije nije postojao sistem abi – abla, a koji je prisutan u djelovanju “Hizmeta” širom svijeta, što niko ne može negirati, postavlja se pitanje ko je taj sistem uveo, ako već baš sve institucije i organizacije negiraju svoju vezu s Gülenom i FETÖ-om? Lud, zbunjen, ali ima i onih normalnih koji itekako vide situaciju, odnosno obmanjivanje javnosti raznoraznim preprodajama institucija, dok upravljačka struktura ostaje ista.

Nakon spomenutog teksta, Stavu se javilo nekoliko bivših korisnika doma Fondacije “Izvor nade” koji su željeli podijeliti svoje iskustvo. Tarik (identitet poznat redakciji) je u studentskom domu kao stipendist boravio 2015. godine. Kaže da ga je dom privukao jer i sam drži do vjere, a i stipendija mu je bila dobrodošla. Međutim, s vremenom je shvatio da su svi oni koji imaju stipendiju pod kontrolom “abija”.

“Počeli smo s abijem imati sastanke na kojima su se čitale Gülenove knjige, a što smo mi trebali komentirati. U domu se sve radilo kao da smo pijuni, svaki korak su nam morali znati i bez našeg znanja. Imali su cilj da nam budu stalno ‘nad glavom’ i usađuju tu ideologiju. Postojali su i tajni promatrači koji su abijima prijavljivali ima li ko djevojku, puši li i slično. Jer ko puši gubio je stipendiju pod izgovorom ‘ako imaš para za cigare, ne treba ti stipendija’”, priča Tarik. Na početku je uglavnom sve samo promatrao, a zatim je pozvan na sastanak s abijem. Rečeno mu je da je fin, ljubazan, da zna komunicirati s ljudima, te da će mu naći djevojku iz drugog doma da se oženi pa da zajedno rade na promociji.

“To mi je bio šok. Nisam mogao zamisliti da se oni međusobno žene kako se ne bi miješali s ‘običnim narodom’. Ja sam ionako slobodniji tip, ne volim da me iko kontrolira, tako da me to sve bilo počelo nervirati. Na sastancima je stalno bilo ‘Gülen ovo’, ‘Gülen ono’, iako su ga više oslovljavali sa ‘hodža-efendi’, tako da sam se i svađao s njima. Zbog tih svađa, prestali su me zvati na sastanke. Morali smo biti i pretplaćeni na neke njihove novine”, govori Tarik, dodajući da su se svake godine organizirali sastanci u domu na Ilidži ili na nekom drugom mjestu, gdje su se čitale Gülenove knjige i čitav dan o njima raspravljalo. Tvrdi da su se na tim sastancima, govoreći o aktivizmu gülenovaca, pripremali studenti uz obećavanja organiziranja odlaska u Ameriku.

Nakon teksta objavljenog u Stavu, oglasila se i uprava Fondacije “Izvor nade”, koja je poslala demanti na našu adresu.

“Budući da nismo kontaktirani kada je nastajao vaš tekst ‘Izvor nade’ i dalje širi Gülenovu ideologiju’, objavljen dana 23.5.2019. godine (u printanoj verziji časopisa Stav) i 24.5.2019. godine (na portalu časopisa Stav), referirajući se na period prije 2016. objavljen je niz neistinitih informacija koje ni na koji način ne odražavaju postojeće stvarno stanje u Fondaciji ‘Izvor nade’”, stoji u demantiju. Moramo naglasiti da se u spomenutom tekstu, na koji se odnosi demanti, govorilo o periodu 2016. i 2017. godine, a ne o događajima iz vremena koji je tome prethodio.

“Menadžment Fondacije odgovara isključivo Upravnom odboru, koji je sačinjen od bh. državljana i koji je 2016. godine imenovao potpuno novi menadžment, što je rezultiralo i odlukom o prekidu bilo kakvih formalnih i neformalnih veza s osobama i institucijama koje su naklonjene pokretu ‘Hizmet’, a djeluju na području BiH i inostranstva. Studenti Doma pohađaju Burch, FIN, Elektrotehniku, Zdravstvene studije, Prirodno-matematički, Prirodni i tehnički, Fakultet za saobraćaj, Poljoprivredno-prehrambeni, Filozofski, Mašinski, Ekonomski, Farmaceutski, te SSST, što svjedoči o pluralizmu njihovih izbora te raznovrsnosti profila studenata. Također, Fondacija povremeno organizira predavanja eminentnih profesora i predavača, da su javna i da mogu svi prisustvovati”, navodi se u demantiju.

Potrebno je pojasniti da predavanja o kojima se govori u demantiju uopće nisu bila tema Stavovog teksta nego su se spominjala predavanja, odnosno druženja među studentima koje predvode nadređeni “abiji”.

“Fondacija s ponosom ističe da je do sada u povratničkim mjestima podijelila više od 17.000 iftara te da će akcije organizacije iftara u saradnji s institucijama Islamske zajednice u BiH nastaviti i dalje”, piše u nastavku demantija. Treba naglasiti da ni iftari nisu bili sporni, čak je i u Stavovom tekstu navedeno da “Fondacija organizira iftare u povratničkim mjestima”, a uopće se nije spominjalo s kime ih organiziraju. Broj iftara u demantiju vjerovatno je naveden da se pokaže koliko su oni društveno odgovorna fondacija.

“Ukoliko vam je toliko stalo da javnost bude objektivno informirana o radu naše Fondacije, u tom procesu ste mogli krenuti od prve stanice – kontakta s Fondacijom, čije vam osoblje stoji na raspolaganju za sve dodatne informacije. U protivnom, u slučaju nastavka narušavanja ugleda Fondacije ’Izvor nade’ od strane Vašeg medija bit ćemo primorani, shodno Zakonu o zaštiti od klevete FBiH, zatražiti pravnu zaštitu sudskim putem”, navodi se u demantiju.

Potrebno je istaći da postoji nešto što se zove sloboda medija te da prenošenje svjedočenja bivših studenata nije protuzakonito djelo. U ovom slučaju, prijetnja tužbom za dalje pisanje o Fondaciji mogla bi se tumačiti i kao zastrašivanje novinara.

Međutim, najzanimljiviji dio demantija na njegovom je samom početku, kada se spominje da je novi menadžment donio odluku o prekidanju veza s osobama i institucijama koje su naklonjene pokretu “Hizmet”, a djeluju u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu.

Ovaj dio demantija zanimljiv je i značajan iz više razloga. Za početak, ovo je možda i prvo javno priznanje da je Fondacija “Izvor nade” imala veze s “Hizmetom”, odnosno s Gülenom. Također, ovo je vjerovatno i prvo priznanje jedne institucije koja je, prema njihovim riječima, imala vezu s “Hizmetom”, o postojanju osoba i institucija naklonjenih pokretu “Hizmet” u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na to da su pojedinci do sada najčešće prozivali “ludim” one koji spomenu postojanje Gülenove ideologije u Bosni i Hercegovini, kao i postojanje institucija koje su pod njegovom kontrolom te osoba koje su mu sljedbenici, ovaj dio demantija ima posebnu težinu.

Sada, kada već i pismeno uprava govori o nekadašnjoj vezi Fondacije “Izvor nade” s “Hizmetom”, odnosno s Gülenom, postavlja se pitanje kako to da je i 2017. godine student doživljavao hizmetske usluge u domu “Izvora nade”, a što su tvrdnje iznesene u prošlom tekstu?

U demantiju uprava tvrdi da je do promjene menadžmenta i prekida veze s “Hizmetom” došlo 2016. godine. Prije toga direktor Fondacije bio je Harun Tursanović, koji je i 2017. prisustvovao različitim događajima koje je organizirala Fondacija, te se prisutnima obraćao zajedno sa sadašnjim direktorom Tarikom Agetovićem. Hasib Gabeljić, koji se u maju 2017. godine u vijestima navodi kao direktor Studentskog doma “Izvor nade”, pojavljuje se 2013. godine zajedno s Harunom Tursanovićem na predstavljanju škola “Bosna Sema” u Podrinju. Gabeljić je prisustvovao kao predstavnik obrazovne institucije “Bosna Sema”, kada je obavljao funkciju sekretara “Bosna Sema” škola, a danas je u Fondaciji “Izvor nade”. Inače, obrazovne institucije “Bosna Sema”, koje se danas zovu “Richmond Park”, svrstavaju se među institucije za koje se argumentirano tvrdi da pripadaju Gülenovom pokretu, te da su jedna od prvih institucija djelovanja “Hizmeta” u Bosni i Hercegovini.

PROČITAJTE I...

Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini

Ovi ljudi, moglo bi se reći, žive u nekom svom svijetu. Kućama dolaze umorni. Rano liježu i još ranije ustaju i s najnužnijim stvarima ponovo odlaze u šumu na posao. Takav ritam imaju skoro cijele godine. Vremena za putovanja, odmor i druženja nemaju mnogo. Slične stvari za njih izgledaju kao luksuz. Zbog prirode posla koji obavljaju i specifičnosti njihova zanimanja, naši šumari uglavnom su zanemareni. Njihovi problemi i brige malo se koga tiču.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!