Crtežima podsjeća na genocid

Delić je zbog posla obilazio podrinjska mjesta, susretao se s ljudima, pričao s njima i prenosio njihove priče, brige i probleme. Na Podrinje i ljude u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kaže, gleda s poštovanjem i ljubavlju

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Admir Delić Stiki dugogodišnji je novinar koji je bosanskohercegovačkoj javnosti sve poznatiji i kao strip-crtač. Iza Delića je nekoliko zanimljivih projekata, između ostalih, i prvi strip o Srebrenici “Prešli su”, koji je radio s kolegom Samirom Karićem. U stripu “Prešli su” priča prati petnaestogodišnjeg dječaka koji s ocem i hiljadama drugih bošnjačkih muškaraca pokušava doći do slobodne teritorije Bosne i Hercegovine nakon što su vojne i policijske snage Republike Srpske 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu, tada zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija.

Nedavno je iz štampe izašla i promovirana je knjiga Seoske strahote, u kojoj je Admir Delić crtežima i kratkim pričama ovjekovječio legende iz doline rijeke Gribaje u svojim rodnim Tojšićima, nedaleko od Kalesije. Admir Delić na svom profilu na Facebooku već godinu svakog jedanaestog u mjesecu svojim ilustracijama podsjeća na 11. juli i genocid koji su vojska i policija RS-a 1995. godine počinili nad Bošnjacima u Srebrenici i oko Srebrenice. “Ljubav prema crtanju javila se od malena. U mojoj kući su se uvijek čitali stripovi. Otac je najčešće donosio s trafike Zagora, Texa, Kapetana Mikija, Mister Noa i ostale. I tetka i daidža su nam ih davali. Tu se javila ljubav prema crtežu i stripu. Tako da sam ih isprva čitao, sve do 26. godine. U tom periodu sam odlučio crtati i sve je nekako krenulo. Olovka me naučila slušati, mada, moram priznati, mukotrpan je to proces bio. Bilo je tu i mnogo prijatelja crtača i scenarista stripova koje sam upoznao na različitim forumima, pa sam, učeći od njih, tesao i svoj stil”, objašnjava Admir.

Rodno mjesto Tojšići Admirova su neiscrpna inspiracija: “Tojšići će uvijek biti inspiracija jer je to mjesto u kojem sam odrastao. Pitomo naselje koje presijeca rijeka Gribaja, nekad načičkana vodenicama, puno je lijepih priča. Zapravo, djed i pradjed imali su mlin na ovoj rijeci, a tu su čuli razne priče o nadnaravnim pojavama kao da veliki gusak ogromnim krilom zaustavi vodenički točak i slično. Tako sam i ja, slušajući djeda, koji je meni i mojim rođacima u predvečerje pričao te neke strašne priče, odlučio napraviti Seoske strahote da barem nakratko oživim sjećanja na te divne trenutke. Osmislio sam 36 čudovišta s različitim horor-bajkama, narodu se dopalo i sad idem dalje.”

Admir Delić je zbog posla obilazio podrinjska mjesta, susretao se s ljudima, pričao s njima i prenosio njihove priče, brige i probleme. Na Podrinje i ljude u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kaže, gleda s poštovanjem i ljubavlju. “Podrinje posebno volim. Vezao sam se uz taj kraj. Tu je Drina, tu je mitska planina Udrč i dobri ljudi, prijatni, jaki i zanimljivi. Mnogo sam njih upoznao, s nekima sam u kontaktu, a sve to zahvaljujući emisiji Povratak, koju sam radio ranije za RTV TK. Posebno je to mjesto i, šta god da kažem o njemu, bit će malo, pa je možda bolje da ga crtam”, kaže nam.

Delić svakog 11. u mjesecu crta srebrenički cvijet da podsjeti sebe i druge da “genocid u Srebrenici ne smije biti zaboravljen”: “To je moja obaveza, taj cvijet koji svakog jedanaestog crtam, srebrenički cvijet. Meni je to prvo podsjećanje samom sebi da se više nikada i nikome nigdje ne dogodi genocid. To sam počeo raditi u julu prošle godine i od tada svakog 11. u mjesecu, kada majke Srebrenice izađu na ulice da upozore i podsjete na genocid, i ja objavim jednu ilustraciju. Nije mnogo, ali barem, ako se neko zamisli nad tim crtežom, moja je zadaća ispunjena.”

PROČITAJTE I...

Ne može se Lovrenoviću poreći da promovira svoju viziju Bosne, kao i da smatra da postoji bosanski duh, no, umjesto nekritičke promocije, Bošnjacima bi bilo oportunije i korisnije analizirati ih, pa i polemizirati s tim tekstovima jer, sa stajališta njihove povijesti, tradicije i identiteta, pa i one najnovije historije koju još itekako pamtimo, nisu prihvatljivi i počesto su saturirani upravo suprotnim namjerama od one koju površni čitalac ili nekritički podržavalac percipira. U tom smislu je indikativan intervju za Dane crvenog fratra Dragana Bojića. Po srpskom piscu Ivi Andriću i hrvatskim nacionalromantičarima, franjevci su dobri duh i jedini nosioci civilizacijskih vrijednosti Bosne, ergo oni koji su za razliku od Bošnjaka čuvali duh Bosne

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!