Čovićevo sve ili ništa

Za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Predstojeći izbori već pokazuju da će biti među važnijim u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine te da će bitka za pozicije biti žestoka i “bez zarobljenika”. Mada je, po običaju, najveća gužva za mjesto člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, i pitanje člana Predsjedništva iz reda Hrvata postalo je veoma bitno. Ne samo politički nego i sasvim lično za dva glavna kandidata, pa se čini da ćemo prisustvovati onoj vrsti nadmetanja u kojem “pobjednik odnosi sve”.

Za Željka Komšića, čija stranka krvari i nalazi se u stanju “slobodnog raspadanja”, pitanje mandata od egzistencijalne je važnosti, ne samo za političku karijeru nego za bilo kakvu karijeru uopće. Ne postane li član Predsjedništva nakon što ostane bez parlamentarnog “bijelog hljeba”, teško je i zamisliti šta će Komšić uopće raditi, kako i od čega će se izdržavati. Izborni poraz plus raspadnuta stranka od Komšića bi napravile politički nebitnu pojavu, nešto poput Stjepana Kljuića, koja sebi ne bi mogla osigurati bilo kakvu sinekuru kroz eventualnu političku trgovinu.

No, za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.

U hrvatskom političkom korpusu već se nazire zasićenost i potpuna razočaranost čovićizmom, pa Hrvati sve više “glasaju nogama”, odnosno iseljavanjem iz BiH. Kada bi se na to dodao Čovićev izborni poraz, pogotovo nakon što je do kraja kompromitirao hrvatsku politiku kroz ponižavajuću servilnost Dodiku i pružanje ruke Rusima, to bi značio potpuni bankrot čitavog političkog kursa hrvatske politike ovdje, zbog čega bi, vjerovatno, razni hercegovački lobiji prvi napustili brod koji tone kako bi sebi osigurali opstanak u novim uvjetima.

Za Čovića, posljedice bi također bile kataklizmične i, mada mu ne bi bila ugrožena egzistencija kao Željku Komšiću, gotovo bi ga sigurno snašla politička marginalizacija koja bi uz eventualno narastanje neke hrvatske alternative ili smjene klanova u HDZ-u kad-tad dovela i do krivičnog progona. Naravno, uvijek ostaje scenarij po kojem bi, nakon izbornog poraza, Čović zaigrao na sve ili ništa i pokušao uvesti državu u krizu i blokadu, ali tek onda bi mu politička sudbina bila zapečaćena. Doduše, on bi se gotovo sigurno mogao skloniti u Hrvatsku i tamo figurirati kao eventualni politički uskok i džoker službenog Zagreba, ali za Čovića i poziciju koju on danas uživa u BiH bio bi to pad s konja u blato štale. Upravo zbog ovakvih visokih uloga, treba očekivati ostrašćenu i nemilosrdnu borbu dvaju kandidata koji više nemaju šta izgubiti.

PROČITAJTE I...

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!