Čović sa Srbima i Rusima vodi Bosnu i Hercegovinu u NATO

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

Piše: Jakub SALKIĆ

Najmanje je pet razloga, prema HDZ-ovom Večernjem listu, zašto su bosanskohercegovački Hrvati najveći zagovornici evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine.

Prvi među njima jeste taj što je “zapadna civilizacija ono čemu su bh. Hrvati kontinuirano okrenuti i predvodnici su europskih vrijednosti. Kao državljani Republike Hrvatske već su građani EU i NATO-a. Bh. Hrvati su kulturološki, politički, pa i administrativno, već dijelom prostora koji u najvećoj mjeri pokrivaju EU i NATO”.

Vratimo se malo u 1993, čisto zarad kontinuiteta promicanja “europskih” vrijednosti. U duhu evropskih vrijednosti civiliziranog zapadnog čovjeka, rukovodstvo Hrvatske zajednice Herceg‑Bosna naredilo je rušenje Starog mosta u Mostaru, bisera svjetske arhitekture koji je uvršten na UNESCO-ovu Listu zaštićene svjetske baštine. Ali ne moramo ni ići tako daleko, vratimo se samo godinu-dvije u prošlost. Zar Dragan Čović nije taj koji se svim silama odupire provođenju presuda Suda za ljudska prava iz Strasbourga u predmetu Sejdić-Finci, po kojoj se od bosanskohercegovačkih vlasti traži izmjena Izbornog zakona tako da svi građani dobiju pravo da budu kandidirani i birani u Predsjedništvo BiH?! Čović traži upravo suprotno, nacionalni ekskluzivitet. Osim toga, daje sebi za pravo da on određuje ko je Hrvat, a ko nije, kao što je, recimo, slučaj sa Željkom Komšićem, predsjedavajućim Predsjedništva BiH, kojeg Čović ne priznaje kao Hrvata. Jesu li to evropske vrijednosti koje promiču bosanskohercegovački Hrvati, odnosno HDZ?

Tvrdnja da su Hrvati iz BiH kulturološki, politički, pa i administrativno već dijelom EU i NATO u najmanju je ruku smiješna. To što Hrvati iz Bosne i Hercegovine imaju hrvatsko državljanstvo, žive u Hrvatskoj ili u nekoj drugoj državi Evropske unije ne znači da su svi Hrvati u Evropskoj uniji. Oni koji žive u Bosni i Hercegovini sigurno nisu. A većina će ih to sigurno uskoro postati ako se nastavi trend njihovog iseljavanja. Ostat će Čović da pogasi svjetla po Mostaru. To je isto kao kada biste rekli da su Pakistanci kulturološki, politički, pa i administrativno već dijelom EU. Milioni Pakistanaca žive u Evropskoj uniji, učestvuju u političkom životu, administrativno su dio EU, ali njihova domovina, Pakistan, nije dio EU. To što je Shaffaq Mohammed, rođen u Pakistanu, zastupnik u Evropskom parlamentu ne znači da ondje zastupa Pakistan, isto kao što Željana Zovko u Evropskom parlamentu ne predstavlja Bosnu i Hercegovinu, a time ni bosanskohercegovačke Hrvate, nego Hrvatsku i “hrvatske Hrvate”.

KAD NE BI BILO GRANICE…

Drugi razlog jeste taj što “bh. Hrvatima najmanje odgovara da ostanu s druge strane granice EU-a i NATO-a i da fizički i administrativno budu odsječeni od sunarodnjaka u RH”. Upravo u ovome leže svi problemi Bosne i Hercegovine. Hrvati ne žele “čvrstu” granicu prema Hrvatskoj, isto kao što je ni Srbi ne žele prema Srbiji, i jedni i drugi najradije bi da tih granica nema, da ostvare davnašnje snove o podjeli Bosne i Hercegovine. Otuda i Čovićevo tiho nametanje ideje o trećem entitetu. Otud i podrška od Dodika za takve ideje. Udruženi će lakše postići ciljeve.

I jednom i drugom svesrdno pomaže Rusija. Ima li iko na svijetu ko ne razumije da podrška Rusije automatski isključuje evroatlantske integracije?! Dakle, sve dok je Dragan Čović u kolu s Dodikom, Rusima i Vučićem, nema ni govora o NATO-u i Evropskoj uniji. Uostalom, ovih se dana lome koplja oko Akcionog nacionalnog plana (ANP) za članstvo u NATO-u, a Čović mudro izbjegava o tome govoriti. U rijetkim prilikama, kada baš mora, onda njegove izjave idu u smislu da treba formirati vlast, bez uvjetovanja, a kasnije rješavati otvorena pitanja. Isti stav kao i kod Dodika, ali to se odnosi samo na državnu vlast. Kada je riječ o Vladi Federacije, e, tu više ne vrijedi pravilo neuvjetovanja, jer u tom je slučaju Čović taj koji uvjetuje formiranje Vlade FBiH izmjenama Izbornog zakona.

Kao treći razlog navodi se: “Prostori na kojima u BiH uglavnom žive Hrvati nalaze se blizu granice s RH i u komunikacijskom i trgovinskom pogledu jako su orijentirani na Hrvatsku.” A s obzirom na to da svi imaju hrvatske putovnice i da su već, kako tvrdi Večernji list, “dijelom EU i NATO-a”, ništa im evroatlantske integracije Bosne i Hercegovine ne znače, što dokazuje i samo ponašanje njihovih političkih predstavnika. A šta s Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji ne žive uz granicu? Pošto nisu jako orijentirani na Hrvatsku, njima EU i NATO također ništa ne znače. A što se tiče trgovine, upravo bi Hrvatima koji žive uz granicu najmanje odgovarala Evropska unija, jer tada bi se morale poštovati procedure i pravila, ovako se “uz granicu” češće ukazuje Gospa nego fiskalni računi.

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji… To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”. Hrvati jesu najmalobrojniji konstitutivni narod, ali i kao takvi imaju sva zagarantirana prava, dobili su političku moć nesrazmjerno veću njihovom broju, tako da je priča o ugroženosti najobičnija glupost. Ako neko jeste ugrožen u Bosni i Hercegovini, onda su to manjine, a Hrvati nisu manjina bez obzira na njihov broj. Da u Bosni i Hercegovini ostane sam Dragan Čović od Hrvata, opet bi bio najmanje član parlamenta makar glasao sam za sebe.

DRUGI RADE, ČOVIĆ SE FOTOGRAFIRA

I na kraju, “na prostoru EU-a i NATO-a živi više Hrvata podrijetlom iz BiH nego što ih je danas u domovini. Njihove veze s BiH su vrlo snažne”. Dobro, živi dosta i Bošnjaka u EU, živi dosta i Srba. Zašto onda Srbi nisu za NATO ako je to neki argument? Koliko god im je bitno da ima što manje “barijera i granica” prema domovini, da je zemlja sigurnija za ulaganja, oni dođu na jedan mjesec, a nama, koji živimo ovdje, ostaje da se borimo s problemima. Uz dužno poštovanje prema njihovim emocijama za zemlju porijekla, ipak su ovo pitanja koja su mnogo značajnija onima koji ovdje žive.

U suštini, Hrvati su sebi dali titulu nositelja evropskih vrijednosti jer tvrde da su ključni koraci na evropskom putu zemlje načinjeni dok su njihovi predstavnici bili na čelnim pozicijama. Ima istine u tome, ali nije potpuna. Naime, nemoguće je da neko od Hrvata ne bude na nekoj čelnoj poziciji kada se čine “ključni koraci” ka EU i NATO, takva je konstitucija države. Istina, Dragan Čović, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, jeste predao zahtjev za članstvo u EU, ali prije toga se Bakir Izetbegović s Miloradom Dodikom borio oko Mehanizma koordinacije. Čović je i tada, kao i uvijek kada su vruće teme na stolu, mudro šutio. Mudro je šutio i dok su drugi radili na odgovaranju pitanja iz Upitnika EU.

Istina, Marina Pendeš jeste ministrica odbrane Bosne i Hercegovine i u njenom mandatu jeste aktiviran MAP (Akcioni plan za članstvo u NATO savezu), ali ključne korake nije napravila ona sama, vojnu imovinu nije ona knjižila na državu, nije ona vodila sudske procese za knjiženje i nije ona odlučila da NATO aktivira MAP. Uradila je dobar posao, ali nije sama. Treba, ako ćemo tako, spomenuti i Nebojšu Radmanovića iz SNSD-a, koji je u ime Predsjedništva Bosne i Hercegovine 2009. godine podnio generalnom sekretaru NATO-a zahtjev za prijem Bosne i Hercegovine u MAP.

Najvažnija teza koju Večernji list zastupa jeste “što manje granica između Hrvata u BiH i Hrvatskoj”. To je ista ona teza što ju je koristila i politika koja je dovela do rušenja Starog mosta, do logora i masovnih zločina – stvoriti ekskluzivni hrvatski teritorij u jednom dijelu Bosne i Hercegovine koji će biti dio Hrvatske.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!