fbpx

Codogno, talijanski gradić u kojem je sve počelo

Za Codogno, donedavno nepoznati mali grad u Italiji, odjednom sada svi znaju, u svim je informativnim emisijama medija evropskih zemalja kao nulto mjesto pandemije u EU. Ali Codogno je pokazao da bolest može izvući ono najbolje iz ljudi. Tablete, opremu i računare nosili ljudi su nosili starijima kako bi pomoću interneta mogli razgovarati sa svojim najmilijima a psiholozi su radili besplatno putem video poziva kako bi se ljudi mogli nositi s emocijama.

 

Prije samo mjesec dana Codogno se pretvarao u grad duhova. Kafići su bili zatvoreni, sve firme, marketi i apoteke. Sada, trideset dana nakon što je označen kao prva nulta zona u Evropi koronavirusne pandemije, Codogno i njemu susjedni gradovi i dalje su napuštenih ulica.

„Već tri tjedna čujemo samo vozila hitne pomoći, iz dana u dan. Svakodnevno smo gledali među mrtvima fotografije nekoga koga smo poznavali“, kaže novinarka Daniela Accadia, koja živi ugradu pored Codogna, jednog od prvih 11 zatvorenih općina u Italiji. Za mjesec dana umrlo je 130  ljudi. Izgubljena je jedna generacija.

Gradonačelnik Codognoa Francesco Passerini bio je prvi talijanski autoritet koji je molio svoje sugrađane da ostanu kod kuće. Sa Rimom razgovara telefonom jer su putovanja po Italiji zabranjena. “To je ratni bilten“ kaže on kada ga pitaju o pokojnima. “Posljednji put tako visoka smrtnost bila je za vrijeme Drugog svjetskog rata.”

To nije samo ljudska drama, već i ekonomska. U ovom je gradu od 15.000 duša samo u prvih 15 dana izgubljeno 100 miliona eura.

Stanovnici Codogna slažu se u vezi sa jednom stvari. Čini im se nemogućim da je prošlo samo mjesec dana od tog petka, 21. februara, kada su dijagnosticirali Mattia, takozvanog nultog pacijenta, prvog Italijana pozitivnog na koronavirus koji nije putovao u Kinu.

“U početku su nas sudili i nazivali ludim zbog toga što smo sve zatvorili. A mi smo trebali biti primjer“, kaže Gian Luca Fugazza, student. Nije vidio svoju djevojku ili prijatelje već mjesec dana. Vrijeme koristi kako bi učio.

Pacijent je već nekoliko dana bio u groznici pa je nekoliko puta išao kod liječnika, ali uvijek su ga slali kući. Sve dok anesteziolog u bolnici Codogno, Annalisa Malara, nije intuitivno osjetila da nešto nije uredu. Mattia ima 38 godina, radi u lokalnom sjedištu Unilevera, vrlo je aktivan sportaš i očekuje svoje prvo dijete sa suprugom koja je također pozitivna na virus.

“Intuicija zapravo nije htjela ništa isključiti“, objasnila je Malara talijanskim medijima. U bolnicu je došao sa blagom pneumonijom, ali otpornom na bilo koju drugu poznatu terapiju. Dobra vijest je da je, nakon što je gotovo mjesec dana bio zatvoren u ICU s ozbiljnim respiratornim problemima, ove sedmice napokon mogao napustiti intenzivnu njegu i već je izliječen. Uskoro će biti otpušten.

“Tog petka bili smo u šoku”, sjeća se Accadia. “On je osoba naših godina. Nismo bili bliski  ali obilazili smo ista mjesta. I odjednom, u samo 24 sata, mnogi ljudi iz našeg kruga bili su zaraženi.”

Mjesec dana nakon početka epidemije, Codogno pokazuje znakove blagog oporavka. Nisu se stvari vratile u normalne tokove ali izolacija djeluje. Ako je u početku svaki dan bilo četrdesetak novih zaraženih, posljednjih dana brojke su manje od desetak, kaže gradonačelnik Passerini.

Ipak, u bolnici Codogno liječnici su toliko zauzeti da nemaju vremena odgovoriti na pitanja novinara. Chiara Lepora je koordinatorica Liječnika bez granica u gradu, koja je pomaže uposlenicima staračkih domova. “Nikada nisam mogla ni zamisliti da moram pomoći zdravstvenom sistemu koji djeluje vrlo dobro, ali je činjenica da niti jedan zdravstveni sistem nijedne zemlje nije spreman odgovoriti na takvu epidemiju”, kaže ona.

Lepora zna šta govori jer je dio tima sa velikim iskustvom u afričkim zemljama. U Italiji ih je dočekala sumorna slika. U bolnicama nema slobodnih kreveta, lijekova ponestaje, a preostalo osoblje je iscrpljeno, jer se udvostručuju napori kako bi pomogli svima koji su zaraženi. Najmanje pet liječnika bilo je zaraženo dok Mattia još nije ni dobio dijagnozu. Umrla su najmanje tri doktora. Ozbiljniji bolesnici osuđeni su da umru sami jer ih rodbina ne smije posjetiti u bolnici. Umrla je i baka novinarke Accadia.

“To je veoma teško, osoblje pokušava izmisliti nemoguće načine kako ih povezati s porodicama  putem telefona ili Skypea, dok su još svjesni”, kaže Lepora. Čak ih ni medicinske sestre ne mogu zagrliti u tim trenucima. Pogrebi također nisu dopušteni. Tijela poginulih moraju ići izravno na groblje ili krematorijum. Na nekim mjestima, poput Bergama, na grobljima više nema mjesta. Izgubiti voljenu osobu u takvim okolnostima iznimno je teško.

Za Codogno, donedavno nepoznati mali grad u Italiji, odjednom sada svi znaju, u svim je informativnim emisijama medija evropskih zemalja kao nulto mjesto pandemije u EU. Ali Codogno je pokazao da bolest može izvući ono najbolje iz ljudi. Tablete, opremu i računare nosili ljudi su nosili starijima kako bi pomoću interneta mogli razgovarati sa svojim najmilijima a psiholozi su radili besplatno putem video poziva kako bi se ljudi mogli nositi s emocijama.

Čak je  nastao i službeni radio, Radio Zona Rossa, do tada mala gradska stanica sa servisnim informacijama. Voditelj Fabio Bergamaschi vodi emisiju u kojoj ljude informkira o tome kada se otvaraju supermarketi, čiuta brojeve telefona otvorene za pomoć ili prim zahtjeve građana, poput starijeg muškarca koji je molio da mu neko posudi termometar.

Codogno i ostali zatvoreni gradovi prestali su biti okuženi prije desetak dana kada su uklonjene kontrolne tačke na ulazima u grad. Vlasti su počele postavljati nadzorne tačke prve nedjelje nakon rođenja epidemije. Članovi porodica dolazili su do tih novih unutarnjih granica EU, ostavljali na njima pakete s duhanom ili novinama a onda ih je policija prosljeđivala najmilijima koji su čekali sa druge strane.

 

Sljedeći članak

Prokletstvo Liverpoola

PROČITAJTE I...

Sarajevska Općina Centar i načelnik dr. Nedžad Ajnadžić, u saradnji sa BZK „PREPOROD“ i izdavačkom kućom „KNJIGOLJUBAC“ pokrenula je akciju prikupljanja knjiga za prvu bošnjačku biblioteku u Crnoj Gori. Cilj je prikupiti bibliotečku građu s fokusom na temu historije Bosne i Hercegovine, historije Bošnjaka, historije bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti, kulture, lingvistike, prava, ekonomije i svih ostalih područja bitnih za obrazovanje mladih.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!