Čitaj s imenom Gospodara koji stvara

Hafiz Amir Čauš, osnivač kluba “Prijatelji knjige Čikago”, poručuje da je organiziranje kluba knjige od izuzetne važnosti za Bošnjake u dijaspori jer time ne samo da mogu poraditi na vlastitoj “mentalnoj higijeni” već mogu predstaviti i sebe i svoju vjeru na način koji nije uobičajen, iako bi to trebao biti s obzirom na to da je čitanje prvi imperativ jednom muslimanu. Jedne se prilike, kako kaže, u razgovoru s prezbeterijanskim pastorom pozvao na Hemingwaya, a pastor je ostao u šoku. “Bio je naprosto šokiran time što sam ja čitao Hemingwaya, a on ne”

 

Piše: Hamza RIDŽAL

U decembru 2017. godine, nadomak čikaškog predgrađa Oak Park, rodnog mjesta američkog nobelovca Ernesta Hemingwaya, grupa prijatelja porijeklom iz Bosne i Hercegovine razgovara o romanu Starac i more. Bilo je to prvo druženje te vrste realizirano iz ideje džematskog kluba knjige koji povezuje i kultivira naše ljude. Prvi je to klub knjige osnovan pri jednom džematu u našoj dijaspori. Hafiz Amir Čauš, imam u Zapadnobosanskom islamskom kulturnom centru i pokretač kluba knjige, kaže da je to vjerovatno i prvi klub knjige osnovan pri jednom našem džematu ne samo u dijaspori već i u BiH.

“Razgovarati o knjigama i idejama koje educiraju i oplemenjuju –  radije nego pričati o besmislicama i manama drugih ljudi – ovo, priznat ćete, u svakodnevnom, neformalnom miljeu vrlo je rijetka pojava u našim zajednicama. To je plemenita ideja i želja da naši džemati i ljudi u domovini i dijaspori prepoznaju vrijednost ovakvih druženja i okupe se oko knjige. Grupa članova džemata ‘Sabah’ u Chicagu slijedi sličnu aktivnost kluba knjige i raduje činjenica da smo ove godine upriličili zajedničko čitanje i analizu bošnjačkog romana Legende o Ali-paši Envera Čolakovića”, kaže hafiz Čauš za Stav, ističući da dvije nepune godine nakon osnivanja “Prijatelji knjige Čikago” čitaju svoju 22. knjigu: Otkup sirove kože Abdulaha Sidrana. Hafiz Čauš prvi je hafiz s prostora Sjeverne Amerike koji je uspješno naučio čitav Kur’an napamet i položio ga pred komisijom Rijaseta IZ BiH.

MENTALNA HIGIJENA

Čauš kaže da je organiziranje kluba knjige od izuzetne važnosti za Bošnjake u dijaspori jer time ne samo da mogu poraditi na vlastitoj “mentalnoj higijeni” već mogu predstaviti i sebe i svoju vjeru na način koji nije uobičajen, iako bi to trebao biti s obzirom na to da je čitanje prvi imperativ jednom muslimanu. Jedne se prilike, kako kaže, u razgovoru s prezbeterijanskim pastorom pozvao na Hemingwaya, a pastor je ostao u šoku. “Bio je naprosto šokiran time što sam ja čitao Hemingwaya, a on ne”, prisjeća se hafiz, ističući da čitanjem književnosti nastoji postati dobar čitalac kako bi i Božiji Govor mogao razumijevati na dublji i kvalitetniji način.

Klub “Prijatelji knjige Čikago” djeluje na dva načina: kao grupa na Viberu u kojoj članovi predlažu i dogovaraju naslove za čitanje diskutirajući o njima, te na način da se upriliči susret između članova koji mu mogu prisustvovati. Ipak, neizvodivo je sve članove dovesti na jedno mjesto s obzirom na to da su članovi te grupe i pojedinci nastanjeni u Bosni i Hercegovini. Kako su članovi rasuti na dva kontinenta, broj realiziranih susreta manji je od broja pročitanih naslova. Devet je do sada realiziranih susreta i razgovora o knjizi, od kojih su prvi oni u Zapadnobosanskom islamskom kulturnom centru (WBICC) u Chicagu, potom nekoliko njih u poznatom kafeu i knjižari “Starbucks i Barnes & Noble”, kao i u domovima gostoprimljivih članova grupe. Nedavni susret, krajem jula ove godine, održan je u ljetnoj bašti Hotela “Europe” lijepog sarajevskog popodneva kada su virtualna poznanstva konačno postala stvarna, a pojedini se članovi prvi put sreli uživo.

ČLANOVI RAZLIČITIH PROFESIJA I PODNEBLJA

Nevjerovatna je šarolikost profesija i opredjeljenja “Prijatelja knjige Čikago”. Zemira Porčić, Nidžara Rahmanović i Aziza Ljubijankić članice su džemata WBICC i uposlene su u Chicagu; Sanela i Vahidin Kurić, stomatološki tehničar i diplomirani pravnik, ujedno su i aktivisti humanitarne organizacije “Helping Hearts of BiH”; dr. Senad Agić, nekada glavni imam IZ Bošnjaka Sjeverne Amerike i aktuelni imam džemata “Sabah”; Alena Demirović, novinarka i uposlenica Instituta za istraživanje genocida iz Kanade; Arslan Balićevac, Enisa Omerović i Mirela Dizdarević prosvjetni su radnici u Sarajevu, Chicagu i Bužimu; a Nirves Bulaja direktor je Kantonalnog javnog preduzeća u Sarajevu. Ovo su, kako objašnjava Čauš, stalni članovi, a u aktivnostima grupe povremeno učestvuju na desetine drugih. Članovi su različitih profila i žive na dva kontinenta. Jedno im je, ipak, zajedničko: ljubav prema čitanju, dobroj knjizi i učenju, te radost razmjene utisaka i razmišljanja o pročitanim knjigama.

“Jedni druge ohrabrujemo na ustrajnost u čitanju i analiziranju knjiga. Znamo i ružiti i prozivati one koji ne čitaju i koji se duže ne javljaju prilozima i komentarima. Rezultat je, bez sumnje, veći kvantitet i kvalitet pročitanog nego bi bio da to radimo samostalno”, poručuje Čauš.

Grupa funkcionira tako što se nova knjiga bira na prijedlog i preporuku članova, uzimajući u obzir ocjenu književne kritike i struke o predloženom djelu. Čita se u pravilu jedna knjiga mjesečno, a susret se dogovora na mjestu i u terminu koji odgovara većini članova. Knjiga se analizira razgovorom, pitanjima, odgovorima i komentarima o autoru, kontekstu, likovima, citatima, izborom riječi i posebno o postupcima i konceptima u književnom djelu i njihovim paralelama sa svakodnevicom i aktuelnim izazovima. Susret i razgovor o knjizi podrazumijeva opušten, prijateljski i uvažavajući međusobni odnos, obično uz kahvu, kolač, šalu i obavljen zajednički namaz u džamiji.

ČITATI I POMAGATI

“Vjerujem da Gospodar, koji poučava govoru i peru, daruje mnogo ljudima zbog njihovog čitanja i dobrog činjenja. ‘Sve što je dobro u meni dugujem knjigama’, govorio je Maksim Gorki. Čitam knjige da bih razumio Kur’an; Knjigu nad knjigama. Da li znate da Kur’an spominje riječ knjiga (kitab) čak 261 put!? U prologu jednog prijevoda Tore na engleski jezik pročitao sam snažnu poruku: Education is our survival. Čitanjem želim otkrivati istinu, vrijednosti i dobro, zajedno s drugima”, kaže hafiz Čauš, koji je obavio hadž ovog ljeta sa suprugom Aidom. Otac je dvoje djece.

“Diplomirao sam na Fakultetu islamskih nauka i Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kada bih upisao treći fakultet, bila bi to književnost, prema kojoj gajim ljubav još od prvog razreda medrese. Trenutno istražujem temu eshatološke odgovornosti za ljudske postupke u Kur’anu i u djelima svjetske književnosti, naročito u posljednjem i najvećem romanu F. M. Dostojevskog Braći Karamazovima, Shakespeareovom Hamletu i Dizdarevom Kamenom spavaču. Ovi i mnogi drugi veliki pisci su svojim junacima i njihovim zapitanostima i izborima, između ostalog, dokučivali i tumačili glavnu kur’ansku poruku o tome kako stepen svijesti o odgovornosti poslije smrti presudno utječe na stepen moralnog, savjesnog djelovanja na ovom svijetu”, poručuje Čauš, ističući da je ideja druženja s knjigama porodila i druge plemenite aktivnosti.

“Prijatelji knjige Čikago” i “Helping Hearts of BiH” uz podršku svojih prijatelja i džematlija realizirali su akciju opremanja školske biblioteke u Bužimu. OŠ “Bužim” je škola s najviše djece u BiH, a broji ukupno 1.362 učenika. Ideja da se pomogne ovoj školi, kako kaže hafiz Čauš, došla je nakon što je Mirela Dizdarević, učiteljica u toj školi, u razgovoru spomenula da je njen razred od tridesetak učenika primoran dijeliti jedan ili dva primjerka iste lektire. “Prijatelji knjige Čikago” odlučili su obnoviti bibliotečki fond školske biblioteke, i to su učinili donirajući više od 600 naslova. Donacije je bila vrijedna 10.000 KM. “Prijatelji knjige Čikago” ne žele tu stati, planiraju realizirati i druge projekte pomoći u periodu koji slijedi.

Zemira Porčić, Chicago: Knjiga je opsesija

Priključila sam se “Prijateljima knjige Čikago” iz ljubavi prema knjizi i čitanju. Iz toga se rodila moja želja da po završetku gimnazije upišem studij maternjeg jezika, jer mi je to svakako bio najomiljeniji predmet u školi. Pošto mi se ta želja nije ispunila, ja sam ipak i dalje ostala vjerna knjizi. Knjiga je moja opsesija, kao što je to nekom cigareta, hrana ili piće. Piješ i jedeš, a nikad nisi sit. Tako je odnos mene i knjige. Čitam svakodnevno, ali još se nikad nisam zasitila knjige. Često pomislim na ljude koji ne čitaju, koliko su oni na gubitku, koliko su siromašni i prazni. Ne razumijem kad ljudi kažu da im je dosadno. Meni nikad nije dosadno. Štaviše, imam problem s manjkom vremena jer nemam vremena da pročitam sve knjige koje posjedujem i koje su na mojoj listi za čitanje.

S obzirom na moje afinitete, ideju kluba knjige sam prihvatila s oduševljenjem. To je nešto što sam uvijek priželjkivala. Uvijek sam željela da, kad pročitam knjigu, imam s nekim analizirati i podijeliti svoje utiske i zapažanja, a svakako i čuti iste drugih. Samom razmjenom mišljenja, opaski, citata, kritika itd. čovjek obogati svoje znanje i proširi vidik, jer svako od nas vidi ili razumije jednu stvar na različite načine. To je svrha timskog rada. S druge strane, ovo je izuzetna prilika da upoznam neke ljude koje, vjerujem, nikad ne bih upoznala izvan ove grupe. Naša grupa se s punim pravom može nazvati internacionalnom, jer nas ima iz više različitih gradova, što u Americi, što u Bosni i Hercegovini. Znači, mi ne djelujemo samo lokalno, već na širem nivou uz pomoć Vibera, a to daje još veći značaj našoj grupi. Posebno mi se sviđa u našem odnosu to što mi ne komentiramo samo pročitane knjige, već naša komunikacija ide i šire, pa se tako dotaknemo raznoraznih tema i šala. Postali smo prava mala familija. Nadam se da će se naša familija ubuduće proširiti i da će ovaj članak podstaći bar još jednu osobu na čitanje i na druženje s knjigom.

Aziza Ljubijankić, Chicago: Knjiga nas okuplja

Biti član grupe “Prijatelji knjige Čikago” pružilo mi je mogućnost za novim upoznavanjem s ljudima, knjigama i autorima. Lijepo je biti dio jedne zajednice. Čovjek se osjeća vrijednim kada je na usluzi, ako zatreba. S našim klubom stvaramo prostor za diskusiju o onome što smo pročitali, pravimo paralele, ponekad se družimo uz kahvu. Isto tako, stalni tempo čitanja drži nas na okupu. Samim tim, podržavamo jedni druge da budemo bolji čitaoci i bolji ljudi. O tome svjedoči podatak da je naš klub došao na ideju da pokloni knjige jednoj osnovnoj školi u BiH. Ideja je uspješno realizirana, a potrudit ćemo se da nastavimo sa sličnim projektima.

Nidžara Rahmanović, Chicago: Hrana za dušu

Klubu knjige sam se priključila kako bih imala progovoriti s nekim ko gaji slične interese. Zajedno izaberemo knjigu koju svi trebaju pročitati u određenom roku. Zadati rok te motivira da nađeš vremena (iako nam svima fali vremena) da pročitaš knjigu. A čitanje je hrana za dušu, pa se lijepo osjećaš sto nisi zaglupio, što ti se u ovoj zemlji može vrlo lahko desiti. Meni je vrlo lijepo i ugodno ovo naše druženje uz knjige, te sam zahvalna hafizu Amiru što mi je dao priliku da budem dio ove priče.

Arslan Balićevac, Sarajevo: Treba “čitati” i sebe

Nije dovoljno samo čitati knjige i citirati cijele odlomke književnika, filozofa… Treba “čitati” i sebe. Nije sve sadržano u tim listovima. Razmišljajući, bilježeći bitno i RAZGOVARAJUĆI, otkrivamo vlastitu mudrost i lakše idemo kroz život. Zato sam se uključio u grupu na inicijativu hafiza Čauša, koji nas inače uspješno motivira. Inače, ideja je originalna, a naše aktivnosti doista su zadovoljavajuće s obzirom na sve obaveze koje imamo. Čitanje je i razgovor s velikim književnicima koji nam nude svoje najjače misli i brižno formulirane rečenice pa nam je još ljepše kada se povučemo u svoj mir i svoje “svetište” gdje smo svoji.

Alena Demirović, Kanada: Pripadanje matici

Biti članom ove grupe dalo mi je šansu da se upoznam s ljudima širom Amerike i Bosne i Hercegovine. Razlog mog priključenja bio je iz edukativnih razloga jer sam kao dijete napustila domovinu i nisam imala prilike da čitam naše autore i njihova djela, osim u rijetkim prilikama. Odrastajući u Americi, Dostojevski, Orvell, Margaret Atwood kao i Shakespeare dominirali su u kanadskim lektirama, tako da mi je ova grupa došla kao čas pohađanja naše književnosti. Ja sam od onih koji uvijek nađu vremena za knjigu i mnogo patim kad propustim neke konverzacije zbog drugih obaveza. Međutim, hafiz Čauš je uvijek tu da skrene pažnju ili podsjeti ukratko na to šta smo propustili.

Sama ideja grupe veoma je dobro osmišljena i sami članovi grupe aktivni su u toku perioda čitanja, kada razmjenjujemo mišljenja te postavljamo pitanja kako bismo svi razumjeli književno djelo koje smo kao grupa izabrali da čitamo tog mjeseca. Mjesečni sastanci kojima članovi iz Chicaga mogu prisustvovati jesu još jedan bonus gdje se pored čitanja razvijaju i prijateljstva. Slično se desilo i ovog ljeta gdje su se mnogi od nas sastali u Sarajevu i upoznali, a i družili tokom ljeta. Knjiga je blago i onaj koji čita je bogat čovjek. Smatram da bi “Book Club” trebao biti projekt na većem nivou, kako zbog onih poput mene koji su propustili čitanje naših klasika zbog školovanja u dijaspori, tako i zbog onih koji sada nisu u mogućnosti da čitaju na bosanskom jeziku zbog boravka u dijaspori. Osjećaj da pripadaš matici, makar virtualno, jeste ono što je mene privuklo ovom neizrecivo važnom projektu.

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!