fbpx

Četiri rukopisa u užem krugu: Rađanje nove generacije pisaca

Književnu nagradu “25. novembar” utemeljio je prije četiri godine sedmični časopis Stav uz visoko pokroviteljstvo člana Predsjedništva BiH i partnerstvo BBI banke. Dosadašnji dobitnici iz oblasti “za životno djelo” bili su književnici Dževad Karahasan (2016), Irfan Horozović (2017), Abdulah Sidran (2018) i Tvrtko Kulenović (2019). Stručni žiri, u sastavu prof. dr. Almir Bašović, prof. dr. Sanjin Kodrić, prof. dr. Dijana Hadžizukić, doc. dr. Nehrudin Rebihić, doc. dr. Ena Begović-Sokolija, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, prof. dr. Sead Šemsović, te glavni urednik časopisa Stav Filip Mursel Begović, od 2019. godine širi nagradni fond i kategorije za koje se nagrade dodjeljuju. Stručni žiri odlučio je da se od 2019. godine književna nagrada “25. novembar” dodjeljuje i u kategorijama za “knjigu godine” te “mladi pisci”, o čemu je javnost blagovremeno obaviještena. Konkurs za mlade pisce bio je otvoren do 15. februara 2020, a stručni žiri, kojim u kategoriji mladi pisci predsjedava publicista i književni kritičar te novinar sedmičnika Stav Hamza Ridžal, proglasit će pobjednika 1. marta, na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ovim činom sedmičnik Stav simbolički spaja dva najvažnija datuma za državnost Bosne i Hercegovine

Piše: Hamza RIDŽAL

 

Na konkurs književne nagrade “25. novembar” za mlade pisce pristiglo je petnaest rukopisa iz Bosne i Hercegovine te Sandžaka. Neki od autora već su ranije na konkursima osvajali književne nagrade i već imaju publicirana djela, dok su drugi afirmirani na internetskim platformama za književnost. Njima treba pridodati i jednu značajnu grupu autora koja ranije nigdje nije objavljivala svoja djela. Ta činjenica posebno raduje jer svjedoči rađanje jedne nove generacije bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca koja tek treba stasati.

Što se tiče žanrovskog određenja pristiglih rukopisa, većina su zbirke pjesama. Znakovito je da na konkurs nije stigla niti jedna drama. Ipak, najviše iznenađuje što su na konkurs pristigla tek dva prozna rukopisa, dva romana. Izostanak žanrovske raznolikosti donekle je olakšalo posao stručnom žiriju za dodjelu nagrade. S druge strane, kvaliteta i potencijal pristiglih rukopisa umnogome su otežali odabir “najboljih”, posebno kad je riječ o poeziji.

Nastojeći dati odgovor na pitanje šta je poezija, hispanoamerički pisac Jorge Luis Borges rekao je da mi toliko dobro znamo šta je poezija da to nismo kadri definirati. “Noćni zrak i zvijezde daleko su uvjerljiviji od pukih logičkih argumenata”, kazao je svevideći slijepac studentima književnosti, opominjući ih da čovjekova potreba za poezijom proizlazi iz iskonskih slojeva njegovog bića. Ne postoji književna forma koja može na tako malom prostoru artikulirati toliko mnogo smisla i iskustva kao što to čini poezija.

Efekt “oneobičavanja stvarnosti”, koji su ruski formalisti smatrali suštinom same književnosti, u pristiglim zbirkama pjesama postizan je na razini ritma ili jezika, pjesničkih slika, spoja orijentalnih motiva i zapadnoevropskih književnih modela. Ovakva raznolikost književnih postupaka ostavila je stručnom žiriju tek toliko prostora da razmotri u kojoj je mjeri svaka zbirka pojedinačno uspjela stvoriti zaseban književni svijet, s unutarnjom logikom i smislom, u čemu je uspjelo nekoliko rukopisa.

Iako nisu ušle u uži izbor, stručni žiri posebno je zapazio tri zbirke pjesama s velikim književnim potencijalom. Riječ je o sljedećim zbirkama: Šetao sam San Žermenom Jasmine Ejubović, Neobjavljene pesme ili reči različitog značenja Ersana Muhovića i Smrt u sobi 202 Dejle Šehić. Navedeni rukopisi svjedoče velikom talentu autora, od nesvakidašnje mogućnosti izgradnje pjesničkih slika Jasmine Ejubović, ritma i intertekstualnih aluzija Ersana Muhovića, do čudesne živahnosti narativne poezije Dejle Šehiće. Brušenjem svog talenta i radom na usavršavanju stila, navedeni autori, od kojih niko nema više od 30 godina, mogli bi izrasti u izvrsne pjesnike. U uži izbor za nagradu “25. novembar” ušla su četiri rukopisa: Ispod sedam jedno Hasana Hasića, Tariqnama Safera Grbića, Mrtvi psi Ahmeda Kurte i roman Kako je biti kameleon? Kerima Sefera.

“ISPOD SEDAM JEDNO” (HASAN HASIĆ)

Zbirka Ispod sedam jedno spjevana je u slobodnom stihu i predstavlja autorovu prvu zbirku pjesama. Riječ je doista specifičnoj zbirci u kojoj se lirski subjekt otkriva u svoj složenosti svog identiteta. On je i zaljubljeni mladić i revnosni čitalac, buntovni kritičar i skrušeni asketa. Zabezeknutost pjesničkog subjekta pred bogatstvom stvorenog svijeta, njegovih boja i ritmova, oblika i zvukova, uobličena je solidnim osjećajem za ritam. Nepravilnim pozicioniranjem rime i tek povremenom smjenom asonance i aliteracije Hasić izgrađuje zaseban književni svijet u kojem čitaocu dopušta da na nov način sagleda pojedine prirodne i društvene fenomene. Međutim, taj je svijet kompoziciono nesređen, iako posjeduje potencijal da iz zbirke preraste u knjigu pjesama.

“Rukopis Ispod sedam jedno zbirka je pjesama nastala u toku studiranja. Pjesme u rukopisu predstavljaju moja očitovanja spram društva, vremena i mjesta, u težnji da budu angažirane, a tako i nepodređene isključivo stilskom izrazu, nastale u doba kasne adolescencije i rane odrasle dobi, zrcale moje životne odluke, moralna pitanja i odgovore i potvrđuju moj identitet u kome ima i vjernika, i Bošnjaka, i Maglajlije, i građanina Bosne i Hercegovine. Te pjesme su omeđene i vlastitom, ali prošlošću i budućnošću Bosne. Ne mogu bez toga. Tuge i veselja ove zemlje jesu moje tuge, jer su ovdje i sve moje tuge i veselja”, kazao je Hasić, ističući da su na njegovu poeziju veliki utjecaj izvršili Hafiz, Sadi, Hajjam i Rumi i njihovi neprevaziđeni tradicionalni modeli.

“Ćatićevo naslijeđe i Makovo rudarenje po porama historije našeg čovjeka me ionako uvijek pratilo. Sijarićevi ogledi o mom narodu me uzbuđuju. Zatim, zapadnije srećem Goethea i Baudelairea, pa se vraćam Ujeviću, A. B. Šimiću, Matošu ili Cesariću. O poeziji bez Rusa se ne priča: Ljermontov, Jesenjin ili posljednjih godina za me i Anna Ahmatova; i prvo ime poezije otpora, Palestinac Mahmud Derviš”, kaže Hasić.

Ulazak u uži krug konkursa za književnu nagradu “25. novembar” za mlade pisce, kako kaže, predstavlja mu veliku satisfakciju i svojevrsno priznanje talenta i truda. “Osim toga, budi i nadu da će moja i naredne generacije ipak svjedočiti adekvatnijoj brizi za mlade, nedovoljno afirmirane književnike. Prosperitet naroda i države ne počiva samo na ekonomskom rastu. U okrilju kulture koja će njegovati umjetnost, a time i njenu najstariju granu i pero mladih stoji eliksir vitalnosti, i države i naroda”, poručuje Hasić.

“ṬARĪQNĀMA” (SAFER GRBIĆ)

Safer Grbić je s Ṭarīqnāmom plodotvorno opjevao orijentalne motive i teme u slobodnom stihu. Njegova narativna poezija – taj priručnik za lomivrate duhovnog putovanja – stopila je sakralne poruke Kur’ana u formu karakterističnu za zapadnoevropsku književnu tradiciju. Pritom, Grbić nije napravio samo zbirku već zaokruženu knjigu pjesama, u čemu se izdvaja usamljen među drugim autorima koji su konkurirali za nagradu. Međutim, u pokušaju da sagleda vlastita duhovna zrenja kroz optiku sakralnih metanarativa, Grbiću u pojedinim pjesmama popušta ritam. Njegovoj knjizi, kao cjelini, mjestimično nedostaje ritmičnosti i muzikalnosti u izrazu, onog pjesničkog jezika koji hoće samog sebe. U većem dijelu knjige plan sadržaja prevagnuo je nad planom izraza. Ipak, Grbić je s pojedinim pjesmama pokazao da umije graditi ritam, što njegovu zbirku, uz druge navedene kvalitete, svrstava među četiri najbolja rukopisa pristigla na ovogodišnji konkurs za nagradu “25. novembar”.

Ṭarīqnāma (obesebljenje zāhida) jeste projekt koji je nastao kao rezultanta gostujućeg predavanja u velikom atriju Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu 2017. godine, gdje se zapravo govorilo o distinkciji između pjesničkog rađanja, pjesničkog življenja i pjesničkog umiranja. Za projekt zvani ‘Evropa’, koji se u kontekstu književnosti pjesnički izrodio u antičko-kršćanskom načinu pjevanja, živi su samo oni pjesnici koji pjevaju sukladno antičko-kršćanskom načinu pjevanja, pa njihova se pjesma naziva reprezentnim načinom pjevanja Evrope; biva tiskana u zbornicima, antologijama, panoramama, prikazima, florilegijumima. S druge strane, pjesnički umiru svi oni pjesnici koji ne pjevaju sukladno gore spomenutom načinu pjevanja nego svoje pjevanje zasnivaju na nekim drugim načinima pjevanja izvan Evrope, pa pjevaju rubaije, pišu divane, bilježe sufijsku književnost; takve pjesnike nećemo naći u klasičnoj evropskoj književnosti nego, primjerice, u orijentalnoj”, kaže Grbić, ističući da je Ṭarīqnāma konstruirana tako da je svaki njen stih pripjev nekog kur’anskog stiha (ajeta), usmene predaje (hadisa) i govora učenja svih provinijencija u muslimanskom društvu o zuhdu (asketizmu), ali sukladno zahtjevima evropskog načina pjevanja, a što se ogleda u pristupu religijskoj metafizici, odabiru terminologije, određenju forme, konstrukciji stiha itd.

“Ukratko kazano: vrhunci zāhidske tradicije u muslimanskom društvu opjevani sukladno zahtjevima evropskog načina pjevanja. Kako bi se postigao tako složen zahtjev, rad na rukopisu zahtijevao je prvotno temeljito poznavanje teorije književnosti u Evropi i evropske metafizike, s jedne strane, temeljito poznavanje islamskog teološkog nauka u svim školama mišljenja, s druge strane, te najzad šestomjesečnu samoizolaciju i konstruiranje kostura za tako veliku građevinu kakva je jedna Ṭarīqnāma (obesebljenje zāhida). Nakon prvobitne šestomjesečne konstrukcije, na samom tekstu rukopisa rađeno je periodično posljednjih pet godina metodom riječ-po-riječ, te naposljetku, kada je rukopis, uvjetno rečeno, sazrio, javila se neophodnost za njegovim kandidiranjem za objavljivanje, a zbog čega sada ovdje upravo i govorimo o predmetnom rukopisu”, ističe Grbić.

“MRTVI PSI” (AHMED KURTO)

Pjesme koje je na konkurs za književnu nagradu “25. novembar” poslao Ahmed Kurto među najboljim su književnim ostvarenjima pristiglim na ovogodišnji konkurs. Svojom estetskom kvalitetom mogu se mjeriti sa zrelim ostvarenjima naših etabliranih pjesnika. Izrazito visoki pjesnički standardi utjecali su na veličinu Kurtine zbirke pjesama, koja je najkraća od svih pristiglih na konkurs. Svoju mladalačku buntovnost Kurto je uspio prenijeti u jezik, u svoj njenoj napetosti i proturječnostima. Izvrsnim osjećajem za jezik i ritam, autor je pronašao “objektivni korelat” emociji – kako je to nazivao T. S. Eliot. Čini se da je toga svjestan i sam autor:

“Zbirka poezije koju sam iznjedrio, ako se zbirkom može i nazvati, ustvari predstavlja neku vrstu bezuspješnog juriša na sunovrat ljudskih vrijednosti, idolatriju materije i svijeta u kojem se identitet prostituira od trenda do trenda, a patriotizam smatra za malograđanštinu. Stvar je veoma jednostavna, ja sam arogantno buntovan, odviše zreo da bih pisao pjesme o crvenim revolucijama, a isuviše mlad da bih se dao u pisanje historijskih romana. Povrh svega, uzmemo li u obzir onaj zaključak Midhata Begića, da biti istovremeno Bošnjak i biti pisac predstavlja mučnu samospoznaju, onda je sasvim jasno zašto se ja kao mladi i još neafirmirani bošnjački književnik u svojoj poeziji tučem sa sopstvenim identitetskim vratolomijama. Ipak, kada govorimo o zbirci, od velike je važnosti napomenuti da upravo ona, onako krnja i oštra, predstavlja sav konglomerat neke lične agonije i erotike čekanja, čekanja boljeg sutra”, kaže Kurto za Stav. On još dodaje da je zbirka Mrtvi psi pisana baš onim stilom s kojim se tek odnedavno poigrava, flertujući u nadi da će “pank” u svojim stihovima kanalizirati u pravom smjeru.

“Spreman na osudu i negodovanje, lahko plešući između riječi, izbjegavajući tek puko puritanstvo, osjećajući se kao možda Aleksandar Dima dok je stvarao Damu s kamelijama, napisao sam prvu pjesmu pod nazivom Jutro u Kaliforniji. Sve ostale pjesme nadovezuju se na istu misao, uzimajući u obzir tek pokoju novu dimenziju buntovništva i otpora pred novootkrivenim pojavama. Bezuvjetno iščitavajući sve čega bih se dokopao, ponaosob od Rusa pa do Latinoamerikanaca, navelo me je upravo da se pogledam u oči i promislim ko sam ustvari to ja. Počevši s iščitavanjem usmene balade Bošnjaka pod radnom lampom, pa onda došavši i do same književne kritike bošnjačke književnosti, završio sam u rukama s pjesmom Buđenje. Tako da sama zbirka predstavlja moj oštar odgovor na realnost, moj podrugljiv način na koji ismijavam i sam mimezis, a ujedno i otpor, ne prema nedostatku, jer prema nedostatku nije mogućno uspostaviti otpor, već predstavlja otpor prema nemaru kada je riječ o našem kulturološkom i nacionalnom identitetu”, ističe Kurto.

Zanat je, kako kaže, “pekao” na ruskom futurizmu, evropskoj moderni, prozi u trapericama i općenito na savremenoj književnosti. Veliki utisak na njega ostavili su Majakovski i Jesenjin, čija mu poezija do dan-danas odzvanja u ušima, te Bulgakov, zaslužan za njegove nadrealne semantičke sklopove. Kurto kaže da mu je izuzetna čast biti dijelom ovog konkursa i ući u uži izbor: “Uzmemo li u obzir da časopis Stav pratim redovno već nekoliko godina, časopis koji predstavlja prvi intelektualni bedem Bošnjaka i Bosne, te činjenicu da je upravo taj časopis glasno zastupao sve one misli i ideje koje ja nisam imao prilike ni prostora za izreći, sami onda procijenite kolika mi je tek čast učestvovati u ovakvom nečemu, štaviše, ući u uži izbor za književnu nagradu ’25. novembar’”, poručuje Kurto.

“KAKO JE BITI KAMELEON?” (KERIM SEFER)

Roman Kako je biti kameleon? Kerima Sefera prati sudbinu Drewa Andersona, mladog novinara s ambicijom da bude pisac. Na 130 stranica romana Kerim Sefer pokazao je da umije pripovijedati, graditi likove i iznevjeriti horizonte čitaočevih očekivanja – što je rijetkost u našoj savremenoj književnoj produkciji. Istina, na rukopisu romana trebalo bi još raditi, zategnuti pojedine rečenice i jezičke konstrukcije, dodatno izgraditi neke likove, ali je neporeciv potencijal što ima ovaj mladi pisac.

“Kada se čovjek odluči baviti pisanjem, nekako ga ta djelatnost nikad u potpunosti ne napusti. Štaviše, pisci doživljavaju svoje unutrašnje krize koje pokatkad uspore ili pak ubrzaju proces njegovog rada. Ono što sam želio napisati u posljednjih nekoliko godina sadržano je u knjizi Kako je biti kameleon?, a odnosi se na stanje čovjekove svijesti i spremnosti na žrtvovanje gotovo najvećih životnih vrijednosti, da bi se negdje, na kraju, svjedočilo novijoj i boljoj priči. Baci nizvodno, pronaći ćeš uzvodno, kaže jedna stara narodna poslovica koja na izvjestan način i oslikava odnos glavnog lika prema životnim (ne)prilikama. Kameleonske naravi, psihologija tog lika mijenja se i doživljava promjene koje ga nesumnjivo vode prema nekim nepredviđenim situacijama koje dolaze kao test njegove spremnosti da nad sobom zastane i promisli. Priča je to o ‘zelenkastoj mladosti’ čiji je glavni predstavnik naivni portret protagoniste koji stoji nad svojim izborima, nesigurno vaga dobro i loše, a sve to na kraju bude zaokruženo lekcijom koja mu na kraju zaista pokaže put. A jesu li ispravni putevi koji mu se ukažu, iskustveno je pitanje koje će nešto kasnije iznjedriti tačne odgovore”, kaže Sefer.

On ističe da priča nije nastala u jednom trenutku. “Najprije su se rojile ideje i usputno bilježile na džepne komadiće papira, da bih potom shvatio da imam dovoljno dobre bilješke da započnem raditi nešto novo. I zaista jesam, početkom prošle godine. No, maloprije sam spomenuo kako među onima koji pišu ponekad zavladaju takve krize da im se nije lahko otrgnuti, a stalno odgađanje proces pisanja čini dužim nego se to planira. U svakom slučaju, i taj proces odgađanja imao je svoje prednosti; nove zamisli su se nizale i bile dovoljna motivacija da završim ono započeto. Uzevši u obzir i intenzivno pisanje i odgađanja, Kako je biti kameleon? naslov je koji je nastao tek nedavno, a priča iza njega razvijala se godinu dana”, prisjeća se on.

Sefer ističe da mu mnogo znači ulazak u uži krug pretendenata na nagradu. “Ovo bi bila moja prva književna nagrada, prvo veliko priznanje mog rada, pisanja i zalaganja za očuvanje lijepe pisane riječi. To bi bilo svjedočanstvo za svaku riječ koju napišem, a pred kojom ću uvijek stajati; odgovorno i savjesno, za svaku misao koja me nije napuštala ni u najsitnije sate noći, u ime novih ideja koje poput veza čine ovu priču jedinstvenom. To bi mi ujedno dalo snagu i motivaciju da nastavim pisati i istraživati. Moram dakako izraziti svoju radost i počast zbog toga što se moja priča našla u užem izboru za nagradu ’25. novembar’. Ovo je jedna divna prilika za sve mlade pisce naše zemlje da pokažu svoja umijeća i da nikako ne odlaze van domovine bilo kojim razlogom, jer smo najpotrebniji jedni drugima, sada i ovdje”, poručuje Sefer.

 

 

PROČITAJTE I...

“Na jednom evropskom festivalu imao sam čast razgovarati s čuvenim, svjetski poznatim režiserom Stevenom Spielbergom. Spielberg je, onako usput, izjavio da je imao priliku gledati filmove Hajrudina Krvavca. Stekao sam dojam da se Spielberg, snimajući film Saving Private Ryan, koji je osvojio pet Oskara, vodio filmskom niti koju je Šiba Krvavac kreirao mnogo ranije”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!