fbpx

Budžet Kantona Sarajevo: Kako u jednoj godini potrošiti milijardu maraka

Može se, naravno, slagati ili ne slagati s načinom raspodjele i planiranja budžeta, ali je činjenica da ne postoji nikakva hrpa para s koje svako uzima onoliko koliko mu treba. Činjenica je da najveći dio novca iz budžeta ide za finansiranje svega onoga što nama kao građanima Kantona treba za uredno i neometano funkcioniranje svakodnevnog života

Piše: Jakub SALKIĆ

Često se može čuti, čak i od ljudi koji bi trebali da dobro razumiju materiju, a u kontekstu borbe za političku dominaciju u Kantonu Sarajevo, da je to borba za “milijardu maraka”. Ovdje se pod milijardom maraka misli na budžet Kantona Sarajevo. Neupućeni spomenutu milijardu maraka uglavnom doživljavaju kao hrpu novca koja samo čeka neku spretnu ruku da zagrabi sebi koliko hoće i da onda troši kako hoće i na šta hoće. Da je tako, sigurno bi se potezalo oružje, a ne pečat. Jer milijarda je ipak milijarda!

U stvarnosti je to mnogo drugačije. Budžet je, zapravo, skup svih prihoda i rashoda. Na jednoj strani imate potrebe i obaveze koje treba finansirati, i to je rashodovna strana budžeta, dok na drugoj strani imate prihode, porezne i neporezne, te zaduženja iz kojih se finansiraju rashodi – to je takozvana prihodovna strana budžeta. Rashodovna strana, dakle, ne može biti veća od prihodovne.

Da bismo pokazali šta se u praksi dešava s “milijardom maraka”, za primjer će nam poslužiti budžet Kantona Sarajevo za 2019. godinu. Ukupni prihodi u 2019. godini planirani budžetom iznosili su 941 milion maraka, a isto toliko su planirani i rashodi.

Najveći dio planiranih rashoda, gotovo polovina budžeta, odnosi se na plaće i naknade zaposlenih – 415 miliona maraka. Kapitalni transferi planirani su na 94 miliona maraka, tekući transferi 167 miliona maraka, nabavka stalnih sredstava 66 miliona, dok na otplatu dugova ide 28 miliona maraka. Na ove najznačajnije stavke budžeta potroši se blizu 800 miliona maraka, a ostatak se raspoređuje na manje budžetske stavke.

Ovdje je riječ o budžetu svih institucija Kantona Sarajevo, što uključuje sva ministarstva, Skupštinu, stručne službe Vlade, javne ustanove iz oblasti kulture, zdravstva, socijalne zaštite, obrazovanja, vladine agencije, škole, fakultete, obdaništa itd.

Da biste znali gdje odlazi novac iz budžeta, treba pogledati budžet za svaku instituciju posebno. Recimo, Skupština Kantona Sarajevo troši 1,6 miliona maraka na plaće i naknade zaposlenih, kojih ima 29, za finansiranje političkih stranaka i parlamentarnih grupa troši 1,9 miliona maraka, dok kabinet predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine ima na raspolaganju 447.519 maraka. U ovu posljednju stavku ulazi i onaj novac koji predsjedavajući Skupštine i zamjenik dijele neprofitnim organizacijama. To predstavlja budžetsku stavku “tekući transferi”. O tome se dosta pisalo za vrijeme predsjedavanja Skupštinom Elmedina Dine Konakovića, pa nema potrebe ponavljati detalje.

Dalje se budžet razlaže po ministarstvima i institucijama vezanim za određeno ministarstvo. Primjera radi, Ministarstvo pravde ima budžet od 8,3 miliona maraka, od toga troši 692.000 KM na plaće i naknade 17 zaposlenih u Ministarstvu, 3,6 miliona na tekuće izdatke za poslovanje, a 3,4 miliona maraka za subvencije javnim preduzećima. Iz budžeta se finansiraju i institucije koje su resor ovoga ministarstva, pa Kantonalni sud ima budžet od 8,5 miliona maraka, koji u najvećoj mjeri troši za plaće 163 zaposlenih, Općinski sud ima budžet od 20 miliona maraka, a 15 miliona ode na plaće 682 zaposlenih, Tužilaštvo KS-a ima na raspolaganju 7 miliona maraka, od čega 6,2 miliona potroši na plaće 117 zaposlenih.

Ministarstvo saobraćaja ima budžet od 59 miliona maraka. Za plaće 22 zaposlenih potroši 704.000 maraka, dok za tekuće transfere ode 15 miliona maraka, što se uglavnom odnosi na održavanje saobraćajne infrastrukture, zatim subvencije GRAS-u za studentske i penzionerske karte, pokriće gubitaka GRAS-a, prijevoz učenika itd. Kapitalni transferi ovog ministarstva iznose 39 miliona maraka, a riječ je o izgradnji i rekonstrukciji saobraćajne infrastrukture.

Najveći dio budžeta Ministarstva za nauku i obrazovanje čine budžeti osnovnih i srednjih škola, Univerziteta Sarajevo i predškolskih ustanova. Primjera radi, za srednje škole Kanton Sarajevo izdvaja 51 milion maraka, od toga 49 miliona za plaće i naknade 1.992 zaposlenih. Budžet planiran za Univerzitet iznosi 171 milion maraka, od toga 115 miliona za plaće 2.034 zaposlene osobe na Univerzitetu.

U okviru budžeta Ministarstva za kulturu i sport novac je planiran za institucije kulture – 20 miliona maraka, od čega je 14 miliona za plaće i naknade 615 zaposlenih u Narodnom pozorištu, Sarajevskoj filharmoniji, Pozorištu mladih, SARTR-u, MESS-u, Muzeju Sarajeva, Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Historijskom arhivu, Collegium artisticumu, Biblioteci Sarajeva, Muzeju Alija Izetbegović, Bosanskom kulturnom centru itd.

Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice skoro cijeli budžet, 66 miliona maraka, troši na tekuće transfere socijalnim kategorijama, dok Ministarstvo komunalne privrede polovinu svog budžeta preusmjerava u subvencije javnim komunalnim preduzećima.

Kada se podvuče crta, nema neraspoređenog novca s kojim može raditi šta ko hoće. Može se, naravno, slagati ili ne slagati s načinom raspodjele i planiranja budžeta, ali je činjenica da ne postoji nikakva hrpa para s koje svako uzima onoliko koliko mu treba. Činjenica je da najveći dio novca iz budžeta ide za finansiranje svega onoga što nama kao građanima Kantona treba za uredno i neometano funkcioniranje svakodnevnog života.

Kada pogledamo stanje u javnom sektoru koji se finansira iz budžeta, jasno je da u većini slučajeva izdvajanja iz budžeta trebaju biti mnogo veća, naprimjer za ceste, vodovodnu i kanalizacionu mrežu, javni prijevoz, predškolsko obrazovanje. Istina, ima u budžetu i takvih stvari koje ne bi ni trebalo finansirati, ili bi to trebalo činiti sa znatno manjim iznosima, ali to je već drugo pitanje.

Da budemo posve iskreni, ima načina kako se iz budžeta može izvući novac, ali sigurno se ne može izvući milijarda maraka. Ipak, nekoliko miliona može. Naime, sve institucije imaju u budžetu stavku “transferi neprofitnim organizacijama”, pa se uvijek može novac dati nekome “svome”. Najbolji primjer je to kako je Konaković dodjeljivao novac raznim udruženjima i neprofitnim organizacijama poput BANU. Po zakonu, on na to ima pravo, ali to nije pitanje zakona već obraza.

Dakle, ne postoji milijarda maraka na kamari s koje svako uzima. Postoji samo ogroman broj potreba koje treba zadovoljiti, a milijarda je premalo za sve ono što bi trebalo hitno finansirati. I nije uopće loše da budžet bude velik, milijardu i više od toga, loše je samo kada se ne vide rezultati tog ulaganja.

PROČITAJTE I...

Kako je moguće da Milanović, koji je nekada javno, kao "pravog čovjeka" na "pravom mjestu", podržavao Željka Komšića u njegovoj drugoj po redu kandidaturi za člana Predsjedništva, danas otvoreno spori Komšićevu legitimnost i poručuje da su ga u stvari izabrali Bošnjaci!

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!