Buđenje pacova 8. septembra: Prije 75 godina bombardirano Sarajevo – 200 mrtvih

Na današnji dan navršava se tačno 75 godina od savezničke operacije “Ratweek – Nedelja pacova”. "Cilj napada u Sarajevu bila je pretovarna željeznička stanica 'Alipašin most', važno željezničko čvorište, pri čemu je 8. septembra 1944. godine stradao logor s mnogim njegovim žiteljima, najvećim dijelom izbjeglicama iz istočne Bosne. Broj ukopanih u zajedničkoj grobnici bio je približno 200, dok se za 66 navodi da su izgorjeli, kao i da je jedan broj ljudi raznesen u eksploziji", piše u istraživanju za sedmičnik Stav dr. Senija Milišić. Ovih dana je na području općine Novi Grad, na lokaciji iza RTV doma gdje se gradi novi tržni centar, pronađena avio-bomba teška 500 kilograma, zaostala upravo iz operacije “Nedelja pacova”. Koincidencija ili ne, ali na godišnjicu od bombardiranja i stradanja bošnjačkih civila, u Sarajevu se i dalje iskopavaju bombe. Buđenje pacova, rekli bismo citirajući naslov kultnog crnovalnog filma jugoslavenskog reditelja Živojina Pavlovića.

O izbjegličkom logoru “Alipašin most” još ne postoji cjelovita studija. Kroz ovaj logor prošlo je približno 20.000 izbjeglica bježeći od četničkih zločina. Izbjeglice iz Vlasenice i Rogatice u Sarajevo dolaze pješke, a oni iz Bileće vozom. Bošnjaci Stoca, Rogatice, Goražda, Foče, Višegrada, iz Sandžaka, Hercegovine također, dolaze u Sarajevo. Izbjeglice iz istočne Bosne i Sandžaka, putujući Sandžakom, Makedonijom, Srbijom, Slavonijom, Bosnom, prevalile su put od više stotina kilometara.

U proljeće 1942. godine njemačke vojne vlasti zbog epidemije tifusa i velikog broja smrtnih slučajeva odlučile su ukloniti izbjeglice iz Sarajeva i s Ilidže i okupiti ih na jedno mjesto. Određeno je da to bude Ali-pašin Most, na kojem je po nalogu njemačkog okupatora u aprilu 1942. godine otpočeta ubrzana izgradnja naselja od drvenih baraka. U strahu da se tifus ne proširi u gradu Sarajevu, izbjeglice od 20. maja do 2. juna prebacuju iz grada u ovaj logor. “U proljeće 1942. s izuzetno naglašenim intenzitetom vođena je akcija za odstranjivanje izbjeglica iz Sarajeva. Pri tome je formiranje logora u Alipašin Mostu trebalo da posluži kao jedna od posebnih mjera.”

Broj bošnjačkih izbjeglica u martu 1944. u gradu Sarajevu je 22.969, u logoru “Alipašin most” 4.026, a na području sarajevskog sreza, izuzimajući grad 4.254, što je ukupno 31.249 izbjeglica. U srezu Visoko nalazi se 6.992 izbjeglih Bošnjaka Rogatice, Višegrada, Goražda, Čajniča, Foče, Priboja, Vlasenice i sreza Visoko. U Brčkom i okolici ima 5.000 izbjeglica, većinom iz Hercegovine. U županjskom kotaru nalazi se približno 5.000 izbjeglica, u Orašju približno 800.

Među izbjeglicama u logoru “Alipašin most” najviše je bilo djece. Stanje u pogledu ishrane i higijenskih uvjeta bilo je veoma loše. Za zdravlje izbjeglica bio je zadužen dr. Isak Samokovlija. Početkom maja 1944. godine, od 1.000 djece iz logora, njih 305 smješteni su u porodice zbog zračnih napada. I Nijemci i organi vlasti NDH žele da se riješe izbjeglica, te 24. jula 1944. godine naređuju da se barake prenesu u Faletiće. Do toga nije došlo jer su zapadni saveznici s partizanima izvršili veliku akciju napada na željezničke i cestovne komunikacije u čitavoj Jugoslaviji kako bi saobraćaj u cijeloj zemlji potpuno paralizirali i spriječili povlačenje njemačkih trupa iz Grčke. U operaciji “Ratweek – Nedelja pacova” cilj napada u Sarajevu bila je pretovarna željeznička stanica “Alipašin most”, važno željezničko čvorište, pri čemu je 8. septembra 1944. godine stradao logor s mnogim njegovim žiteljima, najvećim dijelom izbjeglicama iz istočne Bosne. Broj ukopanih u zajedničkoj grobnici bio je približno 200, dok se za 66 navodi da su izgorjeli, kao i da je jedan broj ljudi raznesen u eksploziji.

Više pročitaj u tekstu dr. Senije Milišić U izbjegličkom logoru “Alipašin most” ubijeno je više od 200 osoba

 

PROČITAJTE I...

Njegova žrtva ostat će zabilježena kao veliki zalog konačnoj pobjedi kojom je 12. septembra 1994. godine prekinuta višednevna neprijateljska ofanziva i osujećen plan Ratka Mladića o razdvajanju Bihaćkog okruga na dva dijela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 10.09.2019.

    Sramota da se o ovakvim stvarima nikada nije govorilo niti se je smjelo govoriti u srboslaviji. Na zalost, moderne jugobalije nije briga za krvavu istoriju svoga naroda. Da li je grobnica te djece i njihovih ugasenih djetinjstava obiljezena bilo cime? Ali, daj jugobalijama lepe brene i jala brata i alokohola.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!