fbpx

Briga za sudbinu terorista

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran

 

Piše: Bojan BUDIMAC

Godišnjica početka antiterorističke operacije “Izvor mira” (9. oktobra) ostala je pod dubokom sjenkom azerbejdžansko-armenskog sukoba na okupiranim teritorijama Azerbejdžana, gdje, unatoč proglašenom humanitarnom prekidu vatre, armenske snage nastavljaju terorizirati civile raketnim napadima.

Međutim, očigledni pokušaji Armenije da uvuku Tursku u sukob i direktnu konfrontaciju s Rusijom (nešto što je pokušano više puta i na različitim frontovima) iz turske perspektive čini tu najsvježiju eskalaciju samo jednim dijelom šire slike opkoljavanja Turske. Inače, najmanji zajednički imenitelj tih dijelova slike jeste Francuska, ali o tom potom.

Kao treća turska operacija u pograničnom pojasu sjeverne Sirije, “Izvor mira” je za vojni cilj imao isto što i prethodne dvije – “Eufratski štit” (august 2016. – mart 2017) i “Maslinova grana” (januar – mart 2018) – prekinuti teroristički koridor duž turske južne granice, onemogućavanje kontinuirane teritorije pod kontrolom “našminkane” tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK), terorističke organizacije priznate kao takve u EU, SAD i šire, a u Siriji poznate po više skraćenica, od kojih je u zapadnim medijima najprominentnija SDF – Sirijske demokratske snage, koje niti su sirijske, a još manje demokratske – plod američkog “rebrendiranja” prvopomenute.

U sve tri akcije glavne pješadijske snage bile su snage sirijske opozicije, koje su nedvosmisleno pokazale sposobnost da, uz neophodnu podršku, rasture u zapadnim medijima napuhavane snage ISIL-a (operacija “Eufratski štit”) i “našminkanog” PKK-a kada mu izostane američka zračna podrška. Drugim riječima, dokazale su da, pod uvjetom da Obama nije napravio zaokret, koji je Trump nastavio, odlučivši se da za borbu protiv terorista ISIL-a iskoristi teroriste sirijskog ogranka PKK-a, ta bi borba bila hem efikasnija, hem manje problematična za Tursku s obzirom na to da je PKK koristio teritoriju duž granice kao odskočnu dasku za terorističke akcije u samoj Turskoj. Da ne govorimo o zločinima nad civilima tog područja i etničko-revolucionarnom čišćenju teritorija pod njihovom kontrolom – naime, žrtve tog progona, pored Arapa, Turkmena i Jezida, podjednako su bili i radikalnom terorističkom kultu nelojalni Kurdi.

BIDEN SE MORAO IZVINITI ERDOĞANU

Sve tri turske antiterorističke operacije Turske bile su uzrok poplava kritika sa Zapada. Paradoksalno čak i prva, koja je očistila ISIL s teritorije od oko 2 hiljade kvadratnih kilometara zapadno od Eufrata. Paradoksalno je jer je prije akcije “Eufratski štit” Turska kritizirana zbog “neaktivnosti” protiv ISIL-a, a gulenističko-PKK propaganda prodavala je priču o saradnji ISIL-a i Turske (zbog širenja te propagande su i CIA i predsjednički kandidat Joe Biden bili primorani izvinjavati se – obavještajna agencija Turskoj, Biden lično predsjedniku Erdoğanu). Najvokalniji kritičari bili su Južni Kipar i Francuska. Zvuči poznato?

Međutim, kritike operacije “Eufratskog štita” bile su umjerene naspram kritika i propagande na steroidima na račun antiterorističke operacije “Izvor mira”. Fokus kritike i propagande bio je (na Zapadu uobičajeno) brisanje razlike između Kurda kao naroda i terorističke organizacije (SDF) koja tvrdi da ih predstavlja. Trumpovo “povlačenje” američkih snaga iz zone operacije predstavljano je kao “izdaja”. Zapravo, sve je odisalo neizrecivom brigom za sudbinu terorista, baš kako danas odiše brigom za sudbinu terorističke “SAO” Nagorno-Karabaha.

Panika da će PKK biti desetkovan na potezu istočno od Eufrata dovela je 17. oktobra 2019. potpredsjednika SAD-a Mikea Pencea u Ankaru radi dogovora prekida vatre kako bi SAD osigurale spašavanje svojih taktičkih terorističkih “saveznika”. Međutim, američka kupovina 120 časova za PKK da pokupi prnje sa zone operacije nije bila djelotvorna. Iako su se turske snage u potpunosti pridržavale sporazuma, teroristi PKK nastavili su kršenje prekida vatre. Teroristi nisu pouzdani saveznici, a PKK se u Siriji prostituirao sa svima. Pet dana poslije Penceovog spašavanja PKK-a u istu je operaciju uskočio Putin na sastanku s predsjednikom Erdoğanom u Sočiju. PKK je tada dobio novih 150 časova za povlačenje.

Ovog je puta to bilo djelotvorno i može se reći da je vojni dio operacije “Izvor mira” time bio okončan. Međutim, sada, poslije godinu dana, možemo reći da je bio došao red na Rusiju da se ne drži vlastite riječi. Naime, Memorandum o razumijevanju između Turske i Rusije, kako se papir potpisan 22. oktobra prošle godine zvanično zove, sadrži paragraf koji kaže: “Svi elementi YPG-a uklonit će se sa Münbiça i Tal Rifata zajedno s njihovim oružjem.” Isto obećanje za Münbiç, grad na zapadnoj obali Eufrata, koje su Amerikanci još za Obaminog vakta prekršili. Ne jednom.

Münbiç i Tal Rifata prepreke su koje združeno drže sirijski režim i PKK i koje onemogućavaju da se teritorije oslobođene od terorista svih vrsta operacijama Turske vojske i Sirijske nacionalne armije (prethodno poznate kao Sirijske slobodne armije) spoje u cjelinu, koja bi bila sigurna za sirijske izbjeglice koje bi se dobrovoljno vratile u Siriju.

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran. Kada se to zna, onda i ne čude rezultati ispitivanja Gallup Internationala iz oktobra prošle godine da je većina (tadašnje) populacije hem podržalo tursku akciju, hem američko povlačenje.

NORMALIZACIJA ŽIVOTA UZ POMOĆ TURSKE

Amerikanci su ionako bili samo statisti u tom dijelu pružajući zaštitu teroristima da čine zulum nad stanovništvom. Možda najilustrativnija priča koja govori o tome do koje su mjere američke vojne vlasti bile spremne da idu u tom štićenju jeste priča o američkom marincu Cameronu Halkovichu. “SDF” borac ranio je Halkovicha kao osvetu zato što su marinci stacionirani u bazi SDF-a u Siriji pružili prvu pomoć, u skladu sa Ženevskom konvencijom, djeci i odraslima “koji nisu Kurdi” (tačne riječi “SDF boraca” koji su pokušali da ih u tome spriječe). Da nije novinara/urednika portala Task & Purpose Paula Szoldre, o ovom rasističkom incidentu američkih toliko poliranih “saveznika” nikad se ništa ne bi znalo s obzirom na to da su vojne vlasti učinile sve da ga zataškaju.

Vratimo se rezultatima operacije “Izvor mira”. U rejonu operacija besplatne zdravstvene usluge trenutno se nude u dvije bolnice s 200 kreveta u Ras al-Aynu i 75 kreveta u Tel Abyadu. Otvoreno je pet domova zdravlja, gdje je za godinu dana izvedeno ukupno hiljadu i 665 operacija i rođeno 724 beba.

Oko 400 uništenih škola koje su teroristi koristili kao svoje baze i štabove renovirano je i 48 hiljada osnovaca i srednjoškolaca krenulo je da pohađa nastavu.

Kao i u prethodne dvije operacije, nakon završetaka borbenih dejstava prioritet od prvog dana jeste osnivanje administracije koju će voditi njegovi stanovnici. Lokalne vlade uspostavljene uz podršku Turske rade na brisanju tragova terorizma i normalizaciji života. Lokalna vijeća također su uključena u osiguravanje stabilnosti i sigurnosti u regiji, izdavanjem lokalnih identifikacionih dokumenata, vozačkih dozvola i tablica vozila.

Turska je također otvorila mobilne filijale poštanske službe u Tal Abyadu i Ras al-Aynu, omogućavajući lokalnom stanovništvu slanje pošiljaka, kao i obavljanje finansijskih transakcija. Ukratko, život i stabilnost vraćaju se u tu regiju.

“Izvor mira” poremetio je određene planove za tu regiju. Svojevremeno sam napisao da su oni koji najviše skiče protiv ti čiji su se planovi izjalovili, a to su bili Izrael i Francuska. Ustvari, onaj histerični intervju hoćebiti Napoleona magazinu The Economist iz novembra prošle godine također je direktan rezultat Macronovih frustracija operacijom “Izvor mira”; vjerujem, (nepotrebno) podsjećanje je da je tada proglasio NATO klinički mrtvim. No, vrijedi se sjetiti njegovog obrazloženja te provale: “Pogledajte samo što se događa. Imate partnere u istom dijelu svijeta i nemate nikakvu koordinaciju strateškog odlučivanja između SAD-a i njihovih saveznika u NATO-u. Nikakvu. Imate nekoordiniranu agresivnu akciju drugog NATO saveznika, Turske, na području u kojem su u pitanju naši interesi…

Naravno, novinari ga nisu pitali koji su to “vaši” interesi, ali s velikom sigurnošću može se reći formiranje PKK-istana, koje je tom operacijom osujećeno.

PROČITAJTE I...

Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!