fbpx

Bošnjačka fantazma srpske katarze

Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Da se dobar dio ovdašnjih političkih komentara i analiza, posebno onih neutralne, tzv. “građanske” provenijencije, zasniva više na željama i emotivnim sanjarenjima nego na zdravorazumskoj analizi stvarnog stanja, pokazalo se i na medijskom tretmanu pokreta “Pravda za Davida”, tj. na pokušaju da se iz tog fenomena izvuku određena konkretna predviđanja u vezi s političkim kretanjima, a pogotovo izbornim rezultatima u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.

Čak ni direktne potvrde s mjesta zbivanja, poput upozorenja Srđana Puhala da takvi skupovi nisu nikakvi antinacionalistički bratstvojedinstvujući protesti i da je većina demonstranata u pitanjima separatizma, ratnih zločina ili agresije daleko radikalnija od samog Milorada Dodika, nisu mogli razuvjeriti one kojima se u svakoj međusrpskoj svađi priviđa katarza i pružena ruka, pa je na društvenim mrežama čak i Puhalo napadnut kao nacionalist (valjda bošnjački!).

Ima nešto krajnje abnormalno i nepristojno u takvom servilnom samoponižavajućem mazohizmu, u toj sasvim sumanutoj želji da se negira stvarnost i da se nekako natjera na ljubav onoga koji te mrzi. Mnogi koji su odrasli na propagandnim floskulama o bratstvu i jedinstvu ne žele i ne mogu sebi priznati da su živjeli laž pa zatvaraju oči pred rijekama krvi, a uši pred otvorenim porukama mržnje.

Sve to bi možda bilo u domenu zanimljivog primjera kolektivne histerije identitetarno zdvojnog dijela stanovništva da nije činjenice da se na osnovu takvih mentalnih i duševnih stanja pišu političke analize i prave političke platforme, ali i organizacije. A to je već ogroman problem.

 

Prethodni članak

Raport iz provincije

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Adem 15.10.2018.

    U odnosu na Čovićevu destruktivnu politiku po BiH,Komšićeva čak u pasivnost je pozitivna.

    Odgovori
  • senad 15.10.2018.

    Pišče ovih redaka (srećom nevelik broj), pročitaj ovo ponovo. Urednici su, vjerovatno, fascinirani Vašim filosofskim rječnikom, pa se nisu usudili da ga, sebi, prevedu i razumiju, te ga objaviše. K’o biva: “Ovaj je pametan kao Dragan Bursać, nemamo mi njega šta ispravljati…”. Alal ti ćevap za tekst, samo nemoj više…što bi rek’o doktor Arslanagić….

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!