Bošnjacima u Brčkom namijenjena je teška uloga čuvara na kapiji Bosne

“Konačnom odlukom dobili smo status Brčkog kao posebne administrativne jedinice pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. To je trebalo značiti jače prisustvo i institucionalne veze s državnim organima i institucijama. Umjesto toga, dobili smo političko uzmicanje Sarajeva i vrlo aktivnu ulogu i prisustvo vlasti bh. entiteta Republika Srpska. Komunikacija s tuzlanskom regijom je nevidljiva”

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

 

U nacionalnom kulturnom organiziranju Bošnjaka početkom 20. stoljeća za Brčko je vezana posebnost koja je slična primjeru Mostara. Naime, 1907. godine u Brčkom je formirano Muslimansko kulturno i potporno društvo “Islahijjet”, koje je bilo vrlo sličnog programa i ciljeva kao i “Gajret”, koji je formiran 1903. u Sarajevu. “Islahijjet” su osnovali najugledniji Bošnjaci u Brčkom u to vrijeme na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Mula Mujagom Mehmedovićem i uglednim trgovcem Abdagom Kučukalićem. Koji su razlozi opredijelili brčanske Bošnjake tog vremena da se organiziraju na lokalnom nivou, nismo ustanovili, prije svega zato što su izvještaji i drugi dokumenti koji svjedoče o radu “Islahijjeta” kroz period od 38 godina potpuno uništeni. Iz nekoliko novinskih tekstova i izvještaja pododbora “Gajreta” i “Narodne uzdanice” u Brčkom saznajemo da se, pored “Islahijjeta”, nisu uspjeli nametnuti i kvalitetno organizirati. Da li su razlozi lokalnog organiziranja Brčaka bili izraz većeg stepena nacionalne svijesti, slobode i odgovornosti, s obzirom na prorežimsku orijentaciju “Gajreta” i “Narodne uzdanice”, do sada nije ustanovljeno. “Nadam se da ćemo to istražiti i razjasniti u budućnosti”, kaže za Stav počasni predsjednik BZK “Preporod” Brčko Ćazim Suljević. Ovaj kulturni aktivista ujedno je najzaslužniji za visoki stepen organiziranosti “Preporoda” u tom gradu, a njegov predani rad prepoznat je i cijenjen i u Sarajevu. Ćazim Suljević je od obnavljanja rada “Preporoda” u Brčkom poslije rata bio uključen u sve procese koji se tiču Bošnjaka u ovom dijelu BiH.

STAV: Kolika je bila važnost “Islahijjeta” za Bošnjake i možemo li reći da brčanski “Preporod” slijedi prvo njegovu tradiciju?

SULJEVIĆ: I pored nedostatka dokumenata koji svjedoče o radu “Islahijjeta”, na osnovu svjedočenja potomaka Brčaka, članova “Islahijjeta”, i skromnih priloga kulturnoj historiji Brčkog, možemo zaključiti da je “Islahijjeta” najznačajniji nacionalni projekt Bošnjaka Brčkog u 20. stoljeću. Najznačajniji materijalni svjedok ovoj konstataciji jeste zgrada “Islahijjeta”, koja je za potrebe društva kupljena 1922. godine, a koja se nalazi u središtu starog dijela Brčkog. Kroz aktivnosti “Islahijjeta” opismenjeno je preko hiljadu mladih, a isto toliko osposobljeno za savremene zanate. U “Islahijjetu” su pripremane prve pozorišne predstave koje su režirali putujući režiseri, održana prva konferencija radnika, a bio je i mjesto okupljanja mladih brčanskih antifašista. Podsjetimo da je Brčko u to vrijeme bilo najznačajniji regionalni trgovački i administrativni centar Posavine. Razvoju trgovine posebno je doprinijela činjenica da dolaskom Austro-Ugarske rijeka Sava prestaje biti granica, što otvara posebne mogućnosti za razvoj i međunarodnu afirmaciju Brčkog. Zgrada “Islahijjeta” danas je sjedište brčanskog “Preporoda”, koji je u Statut ugradio odredbe o preuzimanju i nastavljanju tradicije “Islahijjeta”. Društvo koje je na neki način nastavilo onaj posao koji je započeo “Islahijjeta” prije više od 100 godina.

 STAV: Učestvovali ste u obnavljanju rada “Preporoda” u gradu Brčko, kako je to izgledalo na početku i šta je sve “Preporod” postigao u ovom vremenu?

SULJEVIĆ: Konačna arbitražna odluka o statusu Brčkog donesena je 1999. godine, kada je Brčko proglašeno distriktom Bosne i Hercegovine. Period od 1995. do 1999. jeste vrijeme koje je za Brčake donijelo mnogo poslijeratnih iskušenja, neizvjesnosti, nadanja i iznevjerenih očekivanja. Najveći broj izbjeglih to je vrijeme proveo uglavnom u izbjeglištvu u južnom dijelu Brčkog, ali i diljem Bosne i Hercegovine i svijeta. Veliki broj naših sugrađana je nakon gubitka statusa izbjeglih iz zemalja Zapadne Evrope odselio u Ameriku i Australiju. To će se u kasnijim fazama ispostaviti kao veliki hendikep za ukupni razvoj Brčkog, a posebno status Bošnjaka nakon povratka u grad. Nakon uvođenja supervizije za Brčko započeo je kontrolirani povratak u predgrađa Brčkog. Masovniji povratak u sam grad ipak je vezan za uspostavu distrikta, 2000. godine. Nakon masovnijeg povratka u grad, osjetila se potreba za organiziranim i institucionalnim djelovanjem. “Preporod” je jedna od prvih bošnjačkih institucija koja je svoje djelovanje organizirala u gradu Brčko, a zasluge za tako brzu reakciju pripadaju tadašnjem vodstvu Islamske zajednice i posebno uglednom Brčaku rahmetli Irfanu H. Mehmedagiću, koji je na tome insistirao i za potrebe “Preporoda” besplatno ustupio kancelarije u centru grada. Irfan H. Mehmedagić bio je član inicijativnog odbora za obnovu “Preporoda” u Brčkom 90-ih godina, a zbog posebnih zasluga, “Preporod” ga je proglasio “dobrotvorom”. Masovniji povratak u Brčko vezan je za početak uspostave Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, što je u prvoj fazi podrazumijevalo integriranje podijeljenih općinskih administracija u jedinstven sistem, organiziranje pravosudnih organa, policije te uspostavljanje zakonske infrastrukture u skoro svim oblastima života. Otpora i opstrukcija bilo je na svakom koraku, posebno u prvim godinama nakon konačne arbitražne odluke. Trebalo je mijenjati nazive ulica, uklanjati sporne i anticivilizacijske spomenike, uspostavljati jedinstven sistem obrazovanja, obnavljati uništenu infrastrukturu i privatnu imovinu. U tom je periodu “Preporod” bio središte okupljanja Bošnjaka i mjesto osmišljavanja i realizacije brojnih inicijativa i aktivnosti. Prva javna okupljanja povodom značajnih datuma, prve izložbe, promocije i međunarodne konferencije organizirao je “Preporod”. U prostorijama “Preporoda” prvih nekoliko godina okupljali su se članovi porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka radi uzimanja uzoraka krvi za DNK, a u svrhu identifikacije njihovih najbližih. Pokušavali smo uspostavljati što kvalitetnije oblike saradnje s Tuzlom i Sarajevom i odgovarati na sve izazove tog vremena. Nastojali smo biti ohrabrenje Bošnjacima da se nakon povratka u Brčko u potpunosti adaptiraju, trajno ostanu tu, osjete da su svoji na svom. I to je, naravno, bio pokušaj grupe aktivista okupljenih oko “Preporoda” uz veliku podršku javnosti i brojne propuste i nedostatke. Svjesni činjenice da tako ozbiljni procesi traže širi front društvenog organiziranja, inicirali smo osnivanje posebnih organizacija i institucija koje bi se konkretnije bavile raznim društvenim pitanjima. Tako je na inicijativu “Preporoda” osnovano Udruženje za traženje nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih, Asocijacija mladih, Klub prijatelja Srebrenice i Podrinja, a kasnije i Odbor za obilježavanje značajnih datuma i ličnosti “Stećak”.

Na inicijativu dr. Enesa Kujundžića 2007. godine je bogatim programom obilježeno 100 godina osnivanja “Islahijjeta”. Bio je to početak naših aktivnosti na obnovi zgrade “Islahijjeta”, ali i obnovi plemenitih ideja generacija Bošnjaka okupljenih oko “Islahijjeta”. Osim toga, obnovom doma trajno je riješena potreba “Preporoda” za prostorom kao pretpostavkom za kvalitetniji i masovniji rad. “Preporodovu” inicijativu za obnovom “Islahijjeta” podržao je najprije zastupnik u Skupštini Brčko Distrikta BiH Šemso Saković. Tako su odlukom Skupštine u budžetu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine osigurana početna sredstva za rekonstrukciju. Prvim aktivnostima rekonstrukcije “Islahijjeta” posebnu podršku i podsticaj dala je odluka Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine, koja je 2009. godine “Islahijjet”, s okolnim objektima, proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U završnoj je fazi, uz podršku predsjednika “Preporoda” Šaćira Filandre i podršku rahmetli Alije Behmena i Mirsada Đape, u budžetu Brčko Distrikta BiH osiguran nedostajući dio sredstava za završetak rekonstrukcije i opremanja zgrade, koja je zvanično otvorena 2010. godine. Dom “Islahijjeta”, kako ga Brčaci vole zvati, objekt je s cca 600 m² korisnog i dobro opremljenog prostora u kojem su smješteni biblioteka, galerija, amfiteatar i klub “Preporoda”. To je prostor kakav nema nijedno općinsko društvo “Preporoda” u Bosni i Hercegovini. U prizemlju doma “Islahijjeta” su četiri moderno opremljena kabineta / učionice, koje su uz saglasnost Medžlisa Islamske zajednice besplatno ustupljeni Univerzitetu Sarajevo za organizaciju programa dislocirane nastave na Prirodno-matematičkom i Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu. Nažalost, nakon šest godina, ovaj program se ove akademske godine zaključuje i završava.

STAV: Nije bilo interesa studenata ili je nešto drugo?

SULJEVIĆ: Bilo je interesiranja, naprotiv, ali su problemi druge vrste. Sarajevski univerzitet je ovdje došao s namjerom da, uz finansijsku pomoć iz brčanskog budžeta, stvara pretpostavke za formiranje javnog univerziteta ili fakulteta u Brčkom, a ne da trajno pruža uslugu organiziranja dislocirane nastave. To nije racionalno i opravdano. Nažalost, lokalne vlasti nisu prepoznale ovu šansu i ona je sada privremeno ad acta. Odgovornost za to snose i vlasti u Sarajevu, mislim na predstavnike Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Jer, da napomenem, Ekonomski fakultet u Brčkom, koji je dio Univerziteta Istočno Sarajevo, u potpunosti se finansira iz budžeta bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, čime se na direktan način demonstrira odnos prema ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Ovako dolazak Sarajevskog univerziteta zaključujemo s po dvadeset odškolovanih nastavnika matematike i inženjera biljne proizvodnje, što je, naravno, od velike koristi za Brčko jer su neki od njih već uključeni u nastavni proces, proizvodne i biznis-programe u oblasti voćarstva kao prepoznatljivog resursa ovog kraja. Umjesto da iskoristimo idealan stepen autonomije koju nam pruža pozicija i posebno kroz sve nivoe obrazovanja ponudimo programe na primjerima najboljih regionalnih i evropskih praksi, mi smo lošim politikama i zakonskim rješenjima u Brčko dozvali neke sumnjive projekte i tako Brčkom priskrbili vrlo loš imidž i ugled u cijeloj regiji.

STAV: Šta su aktivnosti brčanskog “Preporoda” zadnjih godina? Možemo reći da je Vaš rad prepoznat i među narodom povećanim iskazivanjem povjerenja “Preporodu”. Moramo Vas pritom pohvaliti da ste dokazali da Bošnjaci nisu odustali od svojih nacionalnih institucija, a u njih ulažu kada prepoznaju da je vodstvo na razini misije koje svjedoči i samo ime “Preporoda”.

SULJEVIĆ: Dobro ste to primijetili. Tačno je tako. Kada se prepozna aktivizam i živa misija, narod reagira i sudjeluje u kulturnom životu. Niko ne želi ulagati u mrtvilo. U zadnjih nekoliko godina u fokusu naših aktivnosti jeste rad s djecom i mladima u raznim oblicima neformalnog obrazovanja, što je rezultiralo činjenicom da je danas oko programa učenja stranih jezika za engleski, njemački i turski po ozbiljnim certificiranim programima u saradnji s Cambridgeom i OSD-om okupljeno 400 polaznika. Tu su i kursevi iz informatike, škole crtanja, slikanja, klasične gitare i violine. Posebno kvalitetan rad i visoki rezultati postignuti su u čuvanju folklorne i muzičke tradicije. Mješoviti hor, folklorni ansambl i dramski studio afirmirali su brčanski “Preporod” od Novog Pazara do Ženeve. Posebnu pažnju smo posvetili saradnji s bošnjačkim nacionalnim vijećima u Hrvatskoj i Srbiji, te sredinama u domovini u kojima Bošnjaci čine izrazitu manjinu. I kao rezultat višegodišnjeg rada i izgradnje povjerenja kod članova i šire javnosti, uslijedio je neuobičajen gest članova ugledne porodice Bećirević iz Brčkog. Naime, supruge naših uglednih članova i utemeljitelja Seada i Nežada Bećirevića Marija i Esma Bećirević u centru su grada poklonile “Preporodu” kuću s okućnicom vrijednu pola miliona maraka, uz uvjet da “Preporod” osnuje fondaciju porodice Bećirević, koja će stipendiranjem i drugim oblicima pomoći brinuti o školovanju nadarenih studenata, s posebnim akcentom na siromašne studente. Fondaciju smo osnovali kao poseban subjekt i pozvali članove i širu javnost da nam se pridruže. Do sada se Fondaciji priključilo preko 100 članova, koji prilozima ili odvajanjem od plaće na mjesečnom nivou pomažu realizaciju ciljeva. Ove godine smo dodijelili prvih devet stipendija nakon javnog poziva na osnovu temeljito pripremljenog pravilnika o dodjeli. Porodica Bećirević nam je ostavila bogatu biblioteku, porodičnu arhivu, filatelističku zbirku, te preko 6.000 fotonegativa koji svjedoče o kulturnoj historiji Brčkog. Kuću su sagradili Halima i Hasanaga Bećirević, koji je jedan od prvih Bošnjaka koji su studirali u Beču. Imao je vlastito trgovinsko preduzeće, a govorio je nekoliko stranih jezika. Njegov sin Nežad prvi je doktor nauka u Brčkom, a drugi Sead diplomirani ekonomista, ugledni profesor i rukovodilac brčanske “Tesle”. Nežadova supruga Marija doktor je mikrobiologije, a Seadova supruga Esma inženjer agronomije. Od obnavljanja “Preporoda” u Brčkom Bećirevići su bili među najaktivnijim članovima. Sve ovo navodim kako bih naglasio koliko su u dvije generacije Bećirevića nauka, rad, poštenje i odgovornost, uz visoku nacionalnu i građansku svijest, bili visoko postavljeni principi življenja. Mi želimo te vrijednosti afirmirati i čuvati kao nešto što nam kao lijek treba u vremenu poremećenog sistema vrijednosti.

STAV: Koliko je “Preporod” doprinio da se Bošnjaci u Brčkom u političkom kontekstu dovedu u poziciju ravnopravnog naroda, nije to bilo lahko na početku, a “Preporod” je ušao prvi pa je morao i tu pomagati?

SULJEVIĆ: Pitanje ravnopravnosti Bošnjaka primarno je političko pitanje. “Preporod” je po Statutu neprofitna i nestranačka organizacija, ali je u vanrednim okolnostima pozvana i dužna djelovati javno i odgovorno. Ako smo u prvoj fazi uspostave distrikta imali značajniji utjecaj na političke procese, on je s vremenom slabio. Različiti faktori tome su doprinijeli, od slabljenja utjecaja međunarodne zajednice i njihovog povlačenja iz Brčkog do nastojanja političkih elita da moć koncentriraju u svojim rukama i utjecaj društva svedu na najmanju moguću mjeru. Sigurno je da je uloga “Preporoda” bila važna u procesu uspostave distrikta i da je doprinos značajan, ali i da je naša aktivnija društvena uloga i utjecaj na političke procese bio ograničen. Svaki pokušaj kritičkog promišljanja brčanske stvarnosti političke elite doživljavale su kao izraz neprijateljstva i s negodovanjem. Kada iz ove perspektive o tome razmišljam, zaključujem da smo trebali biti glasniji, neovisno o posljedicama.

STAV: Kakav je položaj Bošnjaka danas u Brčkom u smislu ostvarenja prava na sve ono što je dio njihovog identiteta i kulture?

SULJEVIĆ: Formalno gledano, sva prava su garantirana zakonima distrikta koji ne sadrže segregirajuće odredbe. Sve je drugo pitanje političke relevantnosti predstavnika u vlasti i stepena zakonitosti. Ono što se neizbježno treba spomenuti u ovom kontekstu jeste obrazovni sistem u Brčkom, mislim na osnovno i srednje obrazovanje. Uspjeh koji je postignut u integriranju podijeljenih sistema obrazovanja prije 20 godina u Brčkom je i danas nedostižan u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali to nije krajnji cilj principa koje je promovirala konačna arbitražna odluka. Trebala je uslijediti reforma obrazovanja i izrada vlastitih planova i programa u skladu s najvećim dometima i najboljim primjerima iz Evrope i svijeta. Nažalost, reforma obrazovanja je izostala. Kada je u pitanju kultura. nije postignuto mnogo. Nosioci kulturne politike grada trebale bi biti kulturne institucije kojih nemamo, ni formalno ni suštinski. Zadaća nacionalnih kulturnih društava nije da kreiraju kulturnu politiku nego da budu njegova nadopuna. Na ovo stanje smo ukazali i javnim skupom u organizaciji “Prosvjete”, “Napretka” i “Preporoda” i svim nadležnim dostavili zaključke, ali nije bilo efekata. Internacionalizacija Brčkog kroz kulturu i umjetnost potpuno izostaje. Tako da moj odgovor na ovo pitanje može biti da ne postoje nikakve formalne prepreke za ostvarenje individualnih i kolektivnih prava koja se odnose na kulturu i identitet bilo kojeg naroda, manjinske zajednice ili pojedinca. Formalno zagarantirana prava ne znače i njihovu praktičnu primjenu. Brčko je pravi primjer toga. Trebaju nam institucije, a institucije su kompetencije.

STAV: Da li je Brčko uspjelo da postane grad na koji se mogu ugledati ostali gradovi u BiH, je li Brčko postalo grad za primjer?

SULJEVIĆ: Možda je rano za neke konačne ocjene. Uskoro će dvije decenije od uspostave distrikta, pa je moguće davati neke preliminarne ocjene. Početni uspjesi bili su nada i ohrabrenje, kako za Brčake, tako i za sve one koji su vjerovali da je moguće Bosnu i Hercegovinu integrirati na principima građanskih vrijednosti uz poštivanje i uvažavanje kolektivnih prava. Nažalost, umjesto primjene modela Brčkog na ostatak Bosne i Hercegovine, svjedočili smo izmjenama Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 2008. godine, kojim se odstupa ili demontira prvobitni koncept distrikta te približava dejtonskim principima, konsocijacijske demokratije. Uvedeni su afirmativni glasovi u Vladi, minimalne nacionalne kvote u Skupštini i sve je to služilo i služi isključivo i samo zloupotrebama političkih elita. Predstavljanje manjinskih zajednica u Parlamentu Brčko dovedeno je do apsurda. Zajednica Roma, koja broji nekoliko hiljada članova u Brčkom, nema svog predstavnika. Glomazni i skupi pravosudni aparat nije doprinio stvaranju pravne sigurnosti i prevenciji kriminala i korupcije. Stoga smatram da ovakvo Brčko sigurno ne može služiti kao primjer za druge gradove u Bosni i Hercegovini, posebno u fazi ispunjavanja standarda i uvjeta koje propisuje Evropska unija. Skromni rezultati u procesu privatizacije i izostanak velikih investicija doveli su Brčko u vrh gradova po broju odlaska mladih ljudi. Pred tom činjenicom koju svjedočimo svaki dan ne smije se biti ravnodušan. Posebno kada znate da je godišnji budžet Brčko Distrikta BiH 250 miliona konvertibilnih maraka i da ovaj grad uz idealan status autonomije ima brojne prirodne i geografske pretpostavke za brži razvoj.

STAV: Kako vidite poziciju Bošnjaka u Brčkom u budućnosti?

SULJEVIĆ: Bošnjaci u Brčkom prošli su velika iskušenja u proteklih tri decenije. Prema planovima velikosrpskih ideologija, trebali su u Brčkom ostati na nivou dva do tri procenta. Ti planovi nisu ostvareni i Brčaci su platili veliku cijenu slobode i trenutnog statusa. I ne samo Brčaci, podsjetit ću da su za odbranu ovih prostora žrtvu učinile i okolne općine tuzlanskog kantona, uvjereni da se cjelovitost Bosne i Hercegovine čuva upravo u Brčkom. U procesu arbitraže za Brčko isticali smo povijesne, prirodne, geografske i ekonomske argumente kojima se Brčko vezuje za tuzlansku regiju. Konačnom odlukom dobili smo status Brčkog kao posebne administrativne jedinice pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. To je trebalo značiti jače prisustvo i institucionalne veze s državnim organima i institucijama. Umjesto toga, dobili smo političko uzmicanje Sarajeva i vrlo aktivnu ulogu i prisustvo vlasti bh. entiteta Republika Srpska. Komunikacija s tuzlanskom regijom je nevidljiva. U Brčkom nemamo sjedište ili ispostavu nijedne državne institucije ili agencije, a posljednjih deset godina svjedočimo potpunoj medijskoj izolaciji. Nijedan medij sa sjedištem u Sarajevu nema stalno dopisništvo ili dopisnika u Brčkom više od deset godina, a na javne pozive za grantove u kulturi i drugim oblastima koji se objavljuju u Sarajevu ne možemo aplicirati. Obrazloženje je da smo iz “Distrikta”. Tako je ukazivanje na strateški značaj Brčkog za cjelovitost Bosne i Hercegovine postala floskula koju čujemo svake četiri godine. Bošnjacima u Brčkom namijenjena je teška uloga čuvara na kapiji Bosne. Oni su veliki zalog i garancija njene cjelovitosti. Samo tako će i Brčko vratiti status regionalnog centra i mjesta ugodnog življenja. Ovakve tendencije vode njegovom ekonomskom slabljenju i pretvaranju u prolaznu tačku na zamišljenom koridoru o kojem se još uvijek mašta. U takvom Brčkom slabi pozicija svih, pa i Bošnjaka. Iz Brčkog danas odlaze mnogi, pa i Bošnjaci. U oktobru sljedeće godine su izbori u Brčkom. Ako me pitate za šanse ostvarenja mojih želja i nadanja, nisam optimista. Ali ne prestajem željeti i nadati se. Tako sam razmišljao gledajući svoj grad s obronaka Majevice tokom 1992. i 1993. godine.

 

“Preporod” u punom smislu te riječi

Kada su u pitanju rezultati i aktivnosti “Preporoda”, zaista možemo reći da su svojim brojem i raznovrsnošću obogatili kulturnu ponudu u Brčkom. Brojne promocije književnih ostvarenja i gostovanja afirmiranih književnih imena bile su način da se brčanska čitalačka javnost kontinuirano informira o svemu onome što je aktuelno i vrijedno na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni. Tako smo u “Preporodu” predstavljali najznačajnija bosanskohercegovačka književna imena. Pored predstavljanja autora i djela iz domena književnosti, našim sugrađanima predstavljana su i djela iz područja islamske duhovnosti. Historija Bosne i Hercegovine neiscrpno je vrelo istraživanja, pa je “Preporod” kontinuirano pratio dostignuća u oblasti bosanskohercegovačke historiografije i predstavljao Brčacima ono što je bilo najvrednije. Bosanski jezik kao temelj nacionalnog identiteta Bošnjaka, njegova afirmacija i njegovanje u osnovi su “Preporodovih” aktivnosti. Literarnim konkursima raspisivanim u povodu značajnih datuma podsticalo se najmlađe da pišu na bosanskom i o bosanskom, a istovremeno su prezentirana dostignuća u oblasti bosnistike. Dolasci eminentnih stručnjaka iz Sarajeva korišteni su i za susrete s predstavnicima aktiva nastavnika i profesora bosanskog jezika u brčanskim osnovnim i srednjim školama.

Obilježavanje Međunarodnog dana maternjeg jezika već je godinama obavezna aktivnost u “Preporodu”. Literarnim konkursima, edukativnim radionicama, druženjem s djecom i nastavnicima iz Zvornika, Konjević-Polja i Kotor-Varoši nastoji se ukazati na važnost maternjeg jezika kako za pojedinca, tako i za kolektiv, te istovremeno pružiti podrška svima onima kojima je pravo na izučavanje maternjeg jezika uskraćeno. Među najvažnijim “Preporodovim” aktivnostima jeste i podsjećanje na značajne datume iz prošlosti Bosne i Bošnjaka. Obilježavanjem važnih godišnjica nastojalo se ukazati na historijski kontinuitet bosanskohercegovačke državnosti, na bogato duhovno naslijeđe i višestoljetnu kulturnu tradiciju, na ljude koji su obilježili vrijeme u kojem su živjeli i postali svjetionici u našim identitetskim lutanjima: 700 godina Rumija, 100 godina Ćamila Sijarića, Meše Selimovića, Safeta Pašalića, Maka Dizdara, 240 godina objavljivanja Hasanaginice te 100 godina od početka Prvog svjetskog rata.

Tokom 2016. godine održan je veliki naučni skup koji je tematizirao pitanja književnosti i identiteta. Na dvodnevnom naučnom skupu učestvovala su ukupno dvadeset tri znanstvenika i istraživača iz različitih oblasti humanistike i društvenih nauka. Na kraju skupa podržana je inicijativa učesnika da organizacija naučnog skupa preraste u tradiciju i da se naučni skup nazove “Begićevi književni susreti”, kao svojevrsni omaž na jednog od utemeljitelja književne bosnistike prof. dr. Midhata Begića, rođenog u našem kraju, u podmajevičkom Koraju.

PROČITAJTE I...

“Majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje žive same bez ikog svog jer su im dušmani u genocidu ubili sinove i muževe, bile su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a akobogda, tuga će minuti susretom sa svojim sinovima i muževima u Džennetu. Idu prema meni, grle me, plaču. Plaču i grle sve one koji im na djecu liče i koji su njihovih godišta”

Knjiga Ja, onaj drugi i drukčiji svijet: uvod u historiju odnosa islama i Zapada autora Ibrahima Kalina istinska je studija izuzetne informativnosti i dubine koja nastoji rasvijetliti dva važna fenomena: odnose islamskog i zapadnog društva u jednom veoma dugom historijskom razdoblju i različite dimenzije slojevite historije tih odnosa. Kalinova studija ni po čemu ne podsjeća na onu vrstu tekstova pisanih s namjerom da čitaoca u nešto uvjere. Ovdje je riječ o knjizi u kojoj autor, inače vrstan mislilac i filozof, nastoji razumjeti susrete islamskog i zapadnog društva, bilo u formi sukoba ili plodonosne saradnje, te ih smjestiti u racionalan okvir. Autor znalački potcrtava kako historija nikada nije nešto što pripada samo prošlosti, već podjednako i našoj sadašnjosti. Samo ono razumijevanje historije koje ne izlazi izvan racionalnih okvira, smatra Kalin, može nam pomoći da gradimo temelje za zdraviju budućnost. Stoga je njegova knjiga ne samo uvod u historiju odnosa islama i Zapada već i svojevrstan uvod u filozofiju historije odnosa dvaju velikih kulturno-civilizacijskih krugova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!