Bošnjaci u Republici Irskoj kao svoji na svom

Muhamed Šišić ističe da u Republici Irskoj trenutno živi oko 3.000 Bošnjaka, te da su većinom smješteni u glavnom gradu Dablinu. Ono što posebno smatra važnim jeste odnos Republike Irske prema Bošnjacima. Naime, svi doseljenici iz Bosne i Hercegovine dobili su državljanstvo Republike Irske uz mogućnost zadržavanja i bosanskohercegovačkog

 

Piše: Admir LISICA

Mnogo je primjera koji nam ukazuju da su migraciona kretanja kontinuiran proces koji prati čovječanstvo, a da je tako, dokaz je primjer Iraca koji su uslijed različitih okolnosti bili primorani napustiti svoju domovinu. Oni su najčešće odlazili u Sjedinjene Američke Države u kojima trenutno živi više Iraca nego u matičnoj državi Republici Irskoj. Znajući kakva sve iskušenja donosi odlazak iz domovine, irski narod se prema doseljenicima pokazao kao izuzetno gostoprimljiv. Između ostalih faktora, ekonomska stabilnost ključni je razlog naglog porasta interesa za doseljavanje u Republiku Irsku u posljednjih tridesetak godina, a uz poljske doseljenike najviše je Hrvata, koji se masovno doseljavaju u ovu zemlju. Među doseljenicima je i manja zajednica od oko 3.000 Bošnjaka, koji su u Republiku Irsku većinom došli početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Imam džemata Dublin Damir ef. Livak navodi da su Bošnjaci u Republiku Irsku počeli pristizati na početku agresije na našu domovinu u aprilu 1992. godine. Kako kaže, to je izuzetno bitno istaći jer ta činjenica Republiku Irsku svrstava u red država koje su među prvima pružile gostoprimstvo izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. Koliko je bila izražena podrška Vlade Republike Irske našim izbjeglicama, govori i činjenica da su tokom 1992. godine osnovali kancelariju koja je imala zadatak brinuti se o pristiglim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.

“Moram istaći da je Republika Irska među prvim evropskim zemljama koja je pružila utočište izbjeglim licima s raznih područja tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Smještajem izbjeglih lica Vlada Republike Irske osniva kancelariju pod nazivom ‘Bosnian Project’ (‘Bosanski projekt’), gdje je raseljenim licima bila dostupna sva pravna pomoć prilikom registracije, osiguravanja prevodioca, starijim licima u potrebi omogućena je medicinska pomoć, organizirane su razne kulturne manifestacije, obilazak i upoznavanje s kulturom i tradicijom Republike Irske. Sve ove aktivnosti bile su organizirane u sklopu ‘Bosnian Project’, organizacije koja je bila ključni faktor okupljanja bošnjačkih izbjeglica”, priča efendija Livak.

Prema njegovim riječima, ovaj projekt koji je imao za cilj okupljanje stanovnika porijeklom iz Bosne i Hercegovine trajao je do 2008. godine, kada zbog recesije koja je vladala u svim evropskim zemljama biva zatvoren. Iako je ova odluka vlasti Republike Irske značajno usporila organizaciju i djelovanje Bošnjaka u ovoj zemlji, oni nisu odustajali od promocije bošnjačke kulture i tradicije u ovoj dalekoj zemlji.

“Tokom 2008. godine, tačnije s početkom recesije u zemljama Evropske unije dolazi do zatvaranja kancelarije ‘Bosanskog projekta’. Ova odluka utjecala je na naše daljnje organiziranje, o čemu govori činjenica da smo u proteklih jedanaest godina bezuspješno pokušavali organizirati Bošnjake putem raznih kulturnih udruženja. Ipak, 2015. godina postaje ključna u organiziranju Bošnjaka Republike Irske, jer tada dolazimo na ideju o osnivanju bosanskog džemata, a sve u cilju očuvanja kulturne tradicije i bosanskog jezika Bošnjaka u dijaspori”, kaže efendija Livak.

Muhamed Šišić, predsjednik džematskog odbora, ističe da u Republici Irskoj trenutno živi oko 3.000 Bošnjaka, te da su oni većinom smješteni u glavnom gradu Dablinu. Ono što posebno smatra važnim jeste odnos Republike Irske prema Bošnjacima. Naime, svi doseljenici iz Bosne i Hercegovine dobili su državljanstvo Republike Irske, koje im je znatno olakšalo život u ovoj državi.

“Trenutno postojimo kao jedan od 319 registriranih dijasporskih džemata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Brojimo 104 familije, imamo 56 djece raspoređene u tri grupe u mektebu, aktivni omladinski klub i vjeronauku, te sufaru za odrasle. Svi koji su došli dobili su državljanstvo Republike Irske uz mogućnost zadržavanja bosanskohercegovačkog državljanstva, što dovoljno govori kako se ova država odnosi prema nama. Moram naglasiti da Bošnjaci u Republici Irskoj imaju ravnopravan status kao i svi drugi građani ove države, što nam olakšava svakodnevno življenje, ali i međusobno organiziranje. Na ovom smo posebno zahvalni Republici Irskoj”, ističe Šišić.

Almedina Bašić obnaša funkciju koordinatorice Mreže mladih Islamske zajednice Bošnjaka u dijaspori. Ovaj omladinski ogranak u Republici Irskoj trenutno je u začetku, a za cilj ima okupljati bošnjačku omladinu i kod njih razvijati osjećaj vjerske i nacionalne svijesti.

“Mladi Bošnjaci i Bošnjakinje u ovoj državi nisu imali ozbiljnije organizacijsko tijelo u prethodnom periodu koje bi se brinulo za očuvanje bošnjačke tradicije. Ova praksa će se, nadam se, promijeniti u narednom periodu, a već smo načinili prve korake koji će raditi na tome. Naime, nakon seminara Mreže mladih dijaspore, koji je održan u Sarajevu tokom jula ove godine, ogranak Mreže mladih u Irskoj počinje s aktivnim djelovanjem u sklopu našeg džemata u Dablinu. Ovo je definitivno bitan početni korak za nas, a vjerujem da je ovo samo početak naših aktivnosti koje će biti usmjerene na podizanje nacionalne i vjerske svijesti mladih Bošnjakinja i Bošnjaka. U narednom periodu ćemo usmjeriti svoje aktivnosti na ostvarivanju kontakta s lokalnim omladinskim islamskim zajednicama u Republici Irskoj. Ono što moram posebno naglasiti jeste da sve ovo gore navedeno ne bi bilo izvodivo da nije našeg vrijednog imama Damira ef. Livaka, koji je svojim dolaskom podigao aktivnosti u džematu na jedan viši nivo. U budućnosti ćemo svi zajedno doprinositi jačanju bošnjačke manjinske zajednice u Republici Irskoj, što nam je svakako u interesu”, naglašava Bašić.

 

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!