fbpx

Bošnjaci kao primarni cilj ili kolateralna šteta

Demonstracije SPC-a u Pljevljima prije desetak dana pokazale su još jednom agresivnu stranu i cilj koji stoji iza srpske politike – obračun s Bošnjacima. Na protestu koji je održan iz revolta prema hapšenju svećenstva čule su se zastrašujuće prijetnje Bošnjacima. Srbi i SPC očito nikad neće oprostiti Bošnjacima Crne Gore što su odigrali ključnu ulogu na referendumu za osamostaljivanje i nezavisnost Crne Gore

 

 

Piše: Anes DŽUNUZOVIĆ

Sukob između vladajuće političke opcije Demokratske partije socijalista i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori star je koliko i odluka Mila Đukanovića da se distancira od politike Slobodana Miloševića, odnosno od velikosrpske politike, i da povede Crnu Goru ka demokratskim promjenama, nezavisnosti, Evropskoj uniji i NATO-u. Bilo je to prije skoro četvrt stoljeća. I kako je kroz sve ove godine prvi čovjek DPS-a, ali i države Crne Gore Milo Đukanović, tako je sve ovo vrijeme na čelu SPC-a u Crnoj Gori Amfilohije Radović. Sukob vlasti, odnosno države Crne Gore i SPC stalno tinja, povremeno bukne, kao što je bilo kod referenduma za osamostaljivanje i nezavisnost Crne Gore, a onda se rasplamsa pred svake izbore. SPC čini sve da na vlast dođu prosrpske političke stranke u Crnoj Gori, nadajući se da bi to moglo vratiti Crnu Goru pod okrilje i okove Srbije.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen u decembru prošle godine u Parlamentu Crne Gore, još je jedan u nizu razloga SPC-u da se digne protiv državne politike, nazivajući to borbom protiv aktuelne vlasti, odnosno borbom za imovinu SPC-a. A zapravo suština ovog protesta jeste izazivanje nereda u Crnoj Gori, rušenje vlasti i vraćanje Crne Gore u granice tzv. “Velike Srbije”. Naruku im ide sve agresivnija politika Rusije na Balkanu, a što se vidi kroz događaje u Makedoniji i Bosni i Hercegovini. SPC procjenjuje da je pravi trenutak za “ustanak” i nije njima toliko stalo do imovine SPC-a koliko do političkih ciljeva.

Vještina kojom se vode ovi procesi od decembra prošle godine ukazuju na značajnu ulogu obavještajnih službi u ovim procesima, prije svega srbijanske obavještajne službe BIA-e, ali i ruske obavještajne službe. Najprije se počelo s litijama koje zapravo predstavljaju demonstracije stavljene u vjerske okvire, a onda dolazi i zloupotreba pandemije virusa korona i provokacija prema državnim organima kroz vjerska (čitaj: politička) okupljanja uprkos zabrani masovnih okupljanja, na šta je država morala reagirati hapšenjem organizatora vladike Joanikija i još sedam svećenika SPC-a. Nakon ovih hapšenja, uslijedile su i otvorene i direktne demonstracije protiv vlasti i države.

Demonstracije SPC-a u Pljevljima prije desetak dana pokazale su još jednom agresivnu stranu i cilj koji stoji iza srpske politike – obračun s Bošnjacima. Na protestu koji je održan iz revolta prema hapšenju svećenstva čule su se zastrašujuće prijetnje Bošnjacima. I to nije bio incident pojedinaca već smislena politika zastrašivanja koja traje još od vremena agresije na BiH, kada je cijelo područje Bukovice koje obuhvata skoro 30 sela etnički očišćeno od Bošnjaka, te od oružane blokade cijelog grada i najvažnijih institucija u Pljevljima od vojvode Čeke Dačevića i njegovih četnika 1992. godine.

Srbi i SPC očito nikad neće oprostiti Bošnjacima Crne Gore što su odigrali ključnu ulogu na referendumu za osamostaljivanje i nezavisnost Crne Gore. Tada su Bošnjaci Crne Gore žrtvovali Sandžak i svjesno ga podijelili u dvije države, a sve s ciljem slabljenja velikosrpske politike. Ako bi došlo do sukoba u Crnoj Gori, a što je cilj SPC-a i srpske politike, što bi se već sigurno i desilo da Crna Gora nije članica NATO-a, onda bi se taj sukob uglavnom prelomio preko leđa Bošnjaka u sandžačkom dijelu Crne Gore. Kako se Bošnjaci trenutno osjećaju u Crnoj Gori, koliko su zabrinuti događajima i kakva su njihova očekivanja, za izjavu smo pitali akademika prof. dr. Šerbu Rastodera, jednog od vodećih bošnjačkih intelektualaca u Crnoj Gori, te Adela Omeragića, portparola Bošnjačke stranke.

Akademik prof. dr. Šerbo Rastoder stavljen je posljednjih dana na listu najvećih srbomrzaca današnjice. Razlog je to što je reakciju SPC-a na Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, uz mnoštvo drugih regionalnih intelektualaca, nazvao “napadom velikosrpskog nacionalizma”. O aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori kaže: “Dobio sam kritike zbog toga što sam stao na stranu države i što sam kritizirao održavanje litija. Kao intelektualac, imam obavezu da se u važnim trenucima i događajima oglasim i iznesem svoj stav. Tako je bilo i sada. U takvim slučajevima intelektualci uvijek rizikuju da budu demonizirani od onih koji to mišljenje dožive kao vrstu neobjavljenog rata. Činjenica da me u nekim medijima proglašavaju jednim od najvećih srbomrzaca govori upravo o tome kakva politika stoji iza reakcije SPC-a i zašto je bila nužna moja i reakcija drugih intelektualaca u Crnoj Gori i šire. Ovaj stav izrečen protiv mene i drugih također govori i o tome kakav je odnos onih koji taj stav iznose prema pripadnicima drugih naroda koji imaju mišljenje drukčije od njihovog.”

Adel Omeragić, portparol Bošnjačke stranke, kaže da su posljednjih dana zabilježili nekoliko napada na Bošnjake.

“Mislim da ovoj situaciji i izazvanoj krizi država nije doprinijela. Siguran sam da država Crna Gora ima kapaciteta da ovu krizu riješi na najbolji mogući način. Institucije sistema moraju raditi svoj posao, zakoni Crne Gore moraju se poštovati i biti jednaki za sve građane. Bošnjaci u ovoj situaciji nisu akteri nesporazuma, ali svakako, s vremena na vrijeme, čuju se uvredljivi tonovi i prijetnje upućene prema pripadnicima bošnjačkog naroda. To smo slušali u Skupštini kada se usvajao zakon, a u prethodna dva dana desila su se četiri napada na etničkoj i religijskoj osnovi u Crnoj Gori, od čega su tri napada bila na štetu Bošnjaka. Iako vjerujemo da je riječ o izoliranim slučajevima, ipak, mora se primijetiti doza netrpeljivosti. Bošnjaci su uvijek bili oprezni, tako je i ovog puta. Ponavljam, vjerujem u kapacitete države Crne Gore, koja je spremna da svakom pojedincu u državi osigura mir. Mi smo članica NATO-a, država koja je na pragu EU i ugrožavanje prava jednog naroda ne smije se dovoditi u pitanje ni u jednom trenutku. Početkom godine započeo je dijalog između države i crkve u vezi s primjenom Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Put dijaloga i kompromisa jedini je mogući izlaz iz trenutne situacije. Toga su svjesni, vjerujem, i predstavnici crkve. Crna Gora je demokratska država, u našem je društvu zakon jednak za sve. Stoga, i pitanje crkve vidim kao temu koja je rješiva”, kaže Omeragić.

Bošnjačko nacionalno vijeće u Crnoj Gori najoštrije je osudilo napad na Pljevljaka Emira Pilava. Poručili su da napad donekle oživljava i evocira nemile uspomene iz 90-tih godina u istom ovom gradu, posebno što se dogodio u mjesecu ramazanu.

“Pilav je ujedno i vijećnik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, što nas dodatno obavezuje, kako Vijeće, tako i sve institucije i ostale organizacije s bošnjačkim predznakom prije svega, kao i one koje zastupaju zaštitu osnovnih ljudskih prava, da zajednički djelujemo kako bi ovaj slučaj bio adekvatno i na pravedan način sankcioniran. Sahat-kula, Husejin‑pašina džamija, stećci i mezarja, drevni su biljezi taslidžanskih muslimana – Bošnjaka, koji stoljećima žive svoji na svome, u harmoniji, suživotu i toleranciji s pravoslavcima i svima ostalima, iako je historija zabilježila da je taj sklad bio jednostrano narušen devedesetih godina, kada su žrtve također bili muslimani – Bošnjaci. Sigurni smo da riječi ‘mrš u džamiju’ upućene Pilavu ne odražavaju većinski stav Pljevljaka. Ohrabruje pravovremena reakcija policije te činjenica da je napad bio sporadičan i individualan, te stoga izražavamo nadu da ovakvi i slični ispadi ne mogu narušiti multivjerski i multinacionalni sklad koji stoljećima postoji u Pljevljima”, poručuju iz BVCG.

 

PROČITAJTE I...

Bošnjačko nacionalno vijeće mnogo je ranije upozoravalo domaću i međunarodnu javnost da se država prema građanima Sandžaka odnosi kao prema građanima drugog reda, a prema Bošnjacima kao narodu niže rase. Dosta je dokaza koji idu u prilog toj istini. Skoro je nemoguće zapošljavanje Bošnjaka u državnim institucijama, policiji, sudu, tužilaštvu i tako redom. U državnim institucijama u Sandžaku radi u prosjeku svega 20 posto Bošnjaka. Ova katastrofa sa širenjem pandemije virusa korona samo je dokazala da su svi, a naročito politički akteri u Sandžaku, morali mnogo ozbiljnije shvatiti upozorenja i nuđenje rješenja koja je davalo Bošnjačko nacionalno vijeće. Ovaj odnos države, kakav je danas najvidljiviji u zdravstvu, isti je, pa i gori, u ekonomiji, školstvu, informisanju, kulturi, infrastrukturi, upotrebi jezika i pisma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!