Bosna je ključ vladanja Balkanom

U Bosni rat nikad nije dolazio iznutra. Uvijek je dolazio izvana. Tako, nažalost, i mir može doći samo izvana jer se na Bosnu stalno navaljuje. Ako želite da destabilizirate Južne Slavene, držite Bosnu nestabilnom. Kada Južni Slaveni shvate da njima nema napretka sve dok ne pomognu Bosni da postane stabilna, mi se sami nećemo moći iznijeti s tim. I to se, naravno, odnosi prije svega na ključne susjede: Srbiju i Hrvatsku

Piše: Nedim HASIĆ

Sarajlija Anis Bajrektarević profesor je međunarodnog prava i šef je katedre međunarodnog prava i globalnih političkih studija u prijestolnici Austrije. Autor je sedam knjiga i desetina drugih radova, član i predavač u brojnim institucijama u svijetu. U razgovoru za Stav Bajrektarević je komentirao političku situaciju u Bosni i Hercegovini, na Bliskom istoku, utjecaj Austrije na dešavanja u našoj zemlji, migrantsku krizu i njene posljedice, odnos BiH sa susjedima i budućnost zemalja Balkana. Bajrektarević živi i radi u Beču, u koji se vratio prije nekoliko dana nakon turneje po Aziji, tokom koje je u nekoliko tamošnjih država držao predavanja.

“Već skoro deset godina u ovo doba godine odem predavati u Aziju. Neke teme predavanja su regionalnog značaja, a neke su univerzalne, kakva je tema digitalizacije. Nacije se opredijele u koje tehnologije da idu, one odbrambenog značaja ili one civilnog značaja. Postoji jedan tehnološki most preko kojeg prelaze sve nacije. Bojim se, a to je bila tema skoro svakog mog predavanja, da će se taj tehnološki most ili kapija u jednom trenutku zatvoriti. Ostat će manji broj nacija koje su ovladale tehnologijom i ogroman broj onih koje nisu”, kaže Bajrektarević na početku razgovora za Stav.

STAV: Mi ćemo, naravno, u drugu grupu?

BAJREKTAREVIĆ: Bosnu ne možemo promatrati izolirano od ostalih Južnih Slavena. BiH živi u jednom prostoru antijugoslavije, on je omeđen granicom bivše zajedničke domovine. Bosna trpi proces iscrpljivanja onoga što mi pogrdno zovemo regijom. Bosna ima svoje unutarnje probleme, ali ima i jedan destabilizatorski značaj za cijeli Balkan. Balkan je suštinski važno mjesto, suhozemni koridor do jedinog mjesta na planeti koje spaja sva tri kontinenta, a to je Bliski istok. To je mjesto susreta različitih kultura i taj se prostor, po definiciji, civilizacijski najbrže i najkoherentnije razvija. Ono čemu sada svjedočimo jeste antropogeografska inverzija. Da su nama centri periferija planete, a pravi centar periferija. Živimo nešto što je apsolutno neprirodno.

STAV: Umjesto demokratije, došla su tzv. proljeća, uništena su najvažnija mjesta ljudske civilizacije, umjesto stabilnosti, dobili smo migrantsku krizu. Kakva je, uopće, budućnost tog prostora? Hoće li ikad Bliski istok biti miran?

BAJREKTAREVIĆ: Islam i modernost – to je bila tema sveobuhvatne debate na Bliskom istoku. Muslimanski svijet i 21. stoljeće. Debate koja je bila dinamična i plodonosna. Arapi su se od Prvog svjetskog rata našli u povijesnoj novini. Živjeli su u jednom habitatu Saudijskog poluotoka, u kojem su bili nomadi pa su živjeli u konfederaciji plemena. Imali su blisku i emocionalnu i geografsku vezu, a onda su ekspanzijom islama predominantno živjeli u jednoj domovini, halifatima, a kasnije u Otomanskoj imperiji. Nestankom imperije rasparčavaju se u dvadesetak država. Za njih je to povijesna novina i Arapi su uspjeli apsorbirati taj civilizacijski šok. U isto vrijeme je razvijena lažna debata.

Postojala su dva, uvjetno rečeno, tabora. Jedan je rekao: “Mi smo, prije svega, Arapi i prvo se trebamo baviti panarapskom idejom, a činjenica da smo predominantno muslimani jeste važna, ali sekundarna.” Drugi su, pak, tvrdili da su prije svega muslimani, a da je sekundarno to što su Arapi. Poslije Drugog svjetskog rata ta rasprava je kulminirala važnom debatom usred sukoba supersila koji je bio geopolitički i ideološki. Tada su supersile identificirale svoje klijente-države na Bliskom istoku. SSSR se približio arapskoj sekularnoj državi i u njoj identificirao klijenta, a onda su Amerikanci identificirali monarhijski tip države koja je bliža islamu kao svoju klijent-državu. Propašću SSSR-a, taj republikanski tip odlazi u jednu opskurnost, koji kasnije implodira tokom tzv. “Arapskog proljeća”. Od 1989. godine panarapska ideja je u recesiji, dominira islamska ideja. Trpi debata među Arapima.

Arape se vidi kao mjesto geografskog i simboličkog, duhovnog središta religije. Ono čemu sada svjedočimo jeste implozija panarapskog, monarhijskog modela države i bojim se da će u narednih nekoliko decenija arapski svijet bitno odsustvovati od sadržaja u debati koja se zove islam i modernost. Povijest nas uči da nijedan civilizacijski krug nije mogao ići naprijed dok nije odgovorio suštinski na ta pitanja. Nisam siguran da li muslimani imaju vremena da čekaju tri ili četiri decenije, da li imaju taj luksuz da čekaju. Mi to dobro znamo, danas su najveći stereotipi oni o muslimanima. U Evropi ćete imati neke simpatije ako kažete da imate AIDS, ali ćete rijetko kome biti simpatični ako kažete da ste musliman. I postaje sve gore. Isto tako, najveći broj propalih država, država koje su nefunkcionalne, nalazi se u muslimanskom svijetu. Muslimani ubijaju muslimane, što drugi ne rade, i to je poziv svim muslimanima da promisle ko su oni, šta su, da li su dio planetarnog problema ili rješenja. A u tome je, naravno, i Bosna, koja je isto tako dio problema.

STAV: Kolika je za to odgovornost muslimana, a kolika Zapada, koji je na tim prostorima intervenirao nebrojeno mnogo puta?

BAJREKTAREVIĆ: Dobro, Zapad se nije vojno uplitao samo u muslimanskim zemljama, intervenirao je i u Vijetnamu, koji se borio protiv tri svjetske sile koje sjede u Vijeću sigurnosti UN. Vijetnamci su strašno iskrvarili, ali njihov konsenzus o tome ko su u prostoru i vremenu je postojao. Intelektualna debata se može voditi i pod bombama. Nažalost, niko vam neće dati vrijeme i prostor kakav su imali kršćanska Evropa i stara Kina da se sami sa sobom dogovore ko su. Muslimanski svijet nema tu privilegiju. Mislim da je jako važno znati da presudni odgovori u toj debati neće doći od Arapa, to je novina i to je ono s čime se nearapski muslimani trebaju suočiti, jer su do sada bili na periferiji. Život na periferiji nije najhrabriji, ali je ugodan i bez puno rizika, jer neko drugi odlučuje za vas. To se sada mijenja i svako mora snositi dio svoje odgovornosti. Muslimana je puno i oni moraju da kontinuiraju ovoj planeti i za sebe, a onda i za druge.

STAV: Ko će onda dati odgovore umjesto Arapa, odnosno muslimana?

BAJREKTAREVIĆ: Ili vam prijeti metastaza ili se suočite i riješite osnovna pitanja. Isto se to odnosi i na Južne Slavene. Postoji puno mjesta na svijetu koja su u puno goroj situaciji u odnosu na južnoslavenski prostor, ali niko u modernoj povijesti nije imao tako strašan sunovrat kao Južni Slaveni. Mazohističko insistiranje na histeriji male razlike zapravo je život u negaciji. I nisu za to krive elite. Krivim srednji sloj i intelektualce. Oni odbijaju da se suoče s civilizacijskom kataklizmom koja se ovdje desila. Negiranje je ozbiljan psihološki problem. Uspjelo se u trivijalizaciji, u deindustrijalizaciji, u uništenju svakog mogućeg kredibiliteta i rejtinga, svega onoga što smo predstavljali u svijetu. I što je najgore, prešli smo na pogrešnu stranu povijesti.

STAV: Gdje je danas Bosna i Hercegovina i je li ovakva kakva je ikome važna?

BAJREKTAREVIĆ: Veoma važna, i kao simbolično i kao geografsko mjesto. Nije ovo što živimo nastalo ni iz čega, iznimno jake silnice su ovdje. Bosna je važno slavensko i važno muslimansko mjesto, važno evropsko mjesto i važno mjesto koje veže Evropu najbližim suhozemnim koridorom s afroazijskim kontinentom…

STAV: Mislite li da Evropa u ovom trenutku nema pojma šta da radi s Bosnom kao što to nije imala ni 1992. godine?

BAJREKTAREVIĆ: Druga je sada stvar to što vi sami sebi predstavljate problem, i sebi i drugima. Niko nikome nije donio prosperitet sa strane. Slogu i mir u kući i ručak na stolu ne donose drugi. To moramo sami napraviti, to nam ne uređuju susjedi. Tako je i s državom.

STAV: Ali da li uopće Bosna može više funkcionirati u ovom dejtonskom okviru? Očito je da s ovakvim Ustavom zemlja ne može ići naprijed, ali može li ga se uopće sada mijenjati?

BAJREKTAREVIĆ: U Bosni rat nikad nije dolazio iznutra. Uvijek je dolazio izvana. Tako, nažalost, i mir može doći samo izvana jer se na Bosnu stalno navaljuje. Ali imate jednu važnu stvar koja se stalno prenebregava. Činjenica da mariborski, štajerski Slovenac, primorski Slovenac i onaj iz Dolenske žive u jednoj državi povijesna je novina. Činjenica da Zagorac, Istrijanin, Slavonac i Dalmatinac žive u jednoj državi povijesna je novina. Činjenica da Vojvođanin i onaj iz Šumadije i Negotinske krajine žive u jednoj državi povijesna je novina. Činjenica da su Bihać, Srebrenica i Trebinje u jednoj državi povijesna je starina, povijesni kontinuitet. Najveći je pritisak na Bosni, a ona ima najutemeljeniju granicu. I ima najprirodniju granicu. Ona prati toponime, svega je na nekoliko mjesta arbitrarno povučena.

Ako želite da destabilizirate Južne Slavene, držite Bosnu nestabilnom. Kada Južni Slaveni shvate da njima nema napretka sve dok ne pomognu Bosni da postane stabilna, mi se sami nećemo moći iznijeti s tim. I to se, naravno, odnosi prije svega na ključne susjede, Srbiju i Hrvatsku. Paradoks je da vama, zbog nasilja nad Bosnom, dolazi do razognjištavanja. Stalni je val iseljavanja iz Hrvatske i Srbije, što znači da se ogroman broj ljudi ne slaže s politikom, ali nije osviješten ili ga je strah to politički artikulirati.

STAV: Zašto je Hrvatska posljednjih godina tako neprijateljski nastrojena prema nama?

BAJREKTAREVIĆ: Zaboravljeni su suštinski, pravi neprijatelji, a od braće i susjeda napravljeni su neprijatelji. A od neprijatelja braća. Palijativ germanske države jeste rastakanje slavenskog tkiva. Mi ne shvatamo da su te zemlje dio problema, a ne rješenja.

STAV: Jedna od omiljenih tema u BiH jesu prelamanja interesa Rusije i SAD preko bosanskih leđa. Koliko u tome zaista ima istine i kako se to manifestira?

BAJREKTAREVIĆ: Izigravanje dogovora s nekadašnjim liderom SSSR-a Mihailom Gorbačovim, da se NATO neće širiti na istočnoevropske zemlje, a poglavito ne na sovjetske republike ako se taj savez ikad raspadne, značio je kršenje svega. SAD su postale partner kome je veoma teško vjerovati. Oni postaju nepouzdan partner u međunarodnim odnosima. Od BiH preko Kosova, do Afganistana, Libije, Sirije, Iraka… Sve su to bile vojne intervencije iza kojih je stajala država bez kapaciteta da njima upravlja. Svuda je bio isti rukopis. Izvučena je najjača struktura i zamijenjena ničim. Ljudi su preko noći nazor tjerani u sekularnost. Ljudima se hrane razlike da bi se njima vladalo. I to nije slučajno, to je nauka. Evropa je shvatila da nema demografsku i vojnu premoć, ali je znala kako da znanje pretvori u oružje. Zato se nama desilo da nam Germani pišu historiju, a da mi zaboravimo onu vlastitu, da odbacimo svoje izvore. Germani imaju dobar dio odgovornosti za dijeljenje Bosne. Ne postoji niti jedna uprava s dva imena osim ako nije otočka, kao Sao Tome i Principe ili Trinidad i Tobago. Uvijek je bila Bosna. Bosna i Hercegovina je podvala koja nam je došla iz Austrije. Osnivanje tri matice, stvaranje od jednog naroda s tri vjere tri naroda s tri vjere nam je isto tako došlo iz Austrije.

STAV: Kad smo već kod Austrije, još jedan austrijski diplomata je od prije nekoliko dana u Sarajevu. Johann Sattler je novi predstavnik EU u našoj zemlji. Hoće li on raditi svoj posao ili će uglavnom biti zabrinut poput Inzka?

BAJREKTAREVIĆ: Šta preporučuje zemlju koja je jedan notorni kršitelj kolektivnih ljudskih prava? Austrija je poznati kršitelj prava jer ima probleme sa svim susjedima i sa svim manjinama, ona godinama odbija da prizna bosansku manjinu. Jugoslavija je imala ogromnih problema kada je u pitanju priznavanje Koruških Slovenaca, Gradišćanskih Hrvata, Roma… Svaka manjina ovdje u Austriji ima probleme. Oni su notorni, serijski kršitelji kolektivnih ljudskih prava. U individualnim pravima, pogotovo ako ste pripadnik LGBT manjine, nema problema, ali se krše kolektivna prava. I šta onda takvu zemlju preporučuje za angažman u Bosni? Zašto ne bi neki Indijac, zašto ne neki Jevrej iz Maroka ili musliman iz Izraela ne bi bio visoki predstavnik? Zašto ne neki Rus iz Kazana, trećeg najbogatijeg ruskog grada u kojem muslimani mogu da prosperiraju u dominantno kršćanskoj državi? Takva pitanja ne postavlja izvršna politika. Te stvari moraju na dnevni red staviti intelektualci i srednja klasa. Zašto je Austrijanac 14 godina u OHR-u? Zašto se Inzko budi iz zimskog sna samo kada se počne pričati o vrijednosnim papirima? Zašto nama sudbinu kroji diplomata iz zemlje iz koje dolazi Kurt Waldheim, koji je ubijao nejač na Kozari? Zato jer je Bosna ključ, ključ vladanja Balkanom, a Balkan je najkraći suhozemni put ka Bliskom istoku.

STAV: Tim putem već nekoliko godina pješice ka Evropi idu ljudi prema kojima svako ima simpatije, ali ih niko ne želi blizu sebe. Kako će migrantska kriza okončati?

BAJREKTAREVIĆ: Postoje dva ishoda. Jedan je da se ogroman broj ljudi koji je otišao na Zapad, suočen s ksenofobijom Zapada, s islamofobijom, s arogancijom, s fašizacijom kompletnog Zapada, pun razočarenja vrati u domovine i tamo izvede prevrat jer više nema perspektive. Da se brutalno obračunaju s vlašću, čak i fizički. Ili da ti prostori, među kojima su i naši, ubrzano opuste. To znam jer proučavam povijest. Neko ko se nije u stanju organizirati propada prvo gospodarski, a onda i demografski. Njegov prostor zauzima neko drugi. Takav je slučaj s Hrvatskom.

Kada krenete od Zagreba ka jugu, navečer do Zadra ne možete vidjeti da svijetli ijedna sijalica. Ko će se onda na kraju voziti tim lijepim hrvatskim cestama? Kada energetsko polje oslabi, njegove čestice preuzima neko drugo energetsko polje. Malo znanja iz fizike i povijesti nam je dovoljno da shvatimo šta će nam se desiti. Evropa je blizu, ne trebaju nam vize i, koliko je to dobro, to je u jednu ruku i loše jer ljudi koji ne žele da se bore se pokupe i odu. Odu tražiti utjehu. Međutim, ako se razočaraju u ono što nađi tamo gdje su mislili pobjeći… E, onda ste očajni i jako ljuti. Vraćate se na prvobitno mjesto na kojem više ne slušate demagogiju nego se fizički obračunavate. Bojim se da te naše strukture na Balkanu spavaju nesvjesne da bi ih neko s bakljama u rukama mogao probuditi.

 

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!