fbpx

Bosna i Hercegovina mora svojoj dijaspori izaći u susret i pružiti im ruku

“Moramo dužnu pažnju posvetiti mladima u dijaspori, očuvanju maternjih jezika, dopunskoj nastavi. Sve su to pitanja koja zahtijevaju brze reakcije. Na takav način ćemo učiniti da iz sfere novčanih doznaka koje nam dijaspora šalje i koja pomaže ekonomiju Bosne i Hercegovine pređemo u narednu fazu, a to su investicije iz dijaspore, ali i prenos znanja i iskustava iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu”

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

 

Dževad Mahmutović rođen je u Velikoj Kladuši 1972. godine, a djetinjstvo je proveo u Vlasenici, gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U mjestu gdje je odrastao, Zaklopači, početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijen je njegov otac i preko 50 članova uže i šire porodice. Neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu okončao je srednjoškolsko obrazovanje u Vojnotehničkoj školi u Zagrebu, te otpočeo vojničku karijeru. Tokom rata je bio pripadnik ARBiH, dva puta je ranjavan, bio je najmlađi komandant brigade u ARBiH. Po završetku rata, vojne redove napustio je kao ratni vojni invalid i dobitnik ratnog priznanja “Srebreni štit”, a borbu za državu je nastavio drugim, mirnodopskim sredstvima.

Školovao se na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je diplomirao i magistrirao, i u Tuzli, gdje je doktorirao pravne nauke. Ostvario je vrlo uspješnu akademsku karijeru, dekan je Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, profesor je krivičnog procesnog prava na istom fakultetu, te autor velikog broja članaka i publikacija iz ove oblasti. Nadalje, svoju borbu nastavio je na političkom planu i razvijajući ekonomiju naše zemlje. Svoju političku borbu vodi na platformi Stranke demokratske akcije, drugi je mandat član Predsjedništva SDA, dugogodišnji je član Glavnog odbora i predsjednik najvećeg regionalnog odbora ove stranke.

Bio je savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, savjetnik u Narodnoj skupštini RS-a, odbornik u Skupštini opštine Milići, a trenutno je potpredsjedavajući Vijeća naroda RS-a. Bio je direktor i član upravljačkih organa više preduzeća, među kojima su “Meister d. o. o.” Živinice, “Fabrika duhana d. d.” Sarajevo i DUF “Euroinvestment” Tuzla.

STAV: Dolazite u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, ali imate i lično iskustvo u tim oblastima. Dakle, kakav je život povratnika, kakva su njihova prava, šta ih najviše tišti bez obzira u kojem su entitetu?

MAHMUTOVIĆ: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH ima široku i raznoliku nadležnost, između ostalog, bavi se najranjivijim kategorijama stanovništva, a to su povratnici i interno raseljena lica. Njihov je život težak, njihova prava na rad, obrazovanje, zdravstvo, socijalnu pomoć, te njihova sigurnost vrlo su često ugroženi, a oni su izloženi različitim oblicima diskriminacije.

Život onih koji su se vratili na svoja ognjišta širom naše zemlje može i mora biti bolji. Proces povratka i povratnici, kao njegovi akteri, najznačajniji su reintegrativni faktor za našu zemlju, te zbog toga svi zajedno, a pri tome mislim na sve nivoe vlasti, moramo raditi da proces povratka unaprijedimo i da povratnicima osiguravamo što bolje uvjete za život u njihovim mjestima povratka. Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, najvažniji dio ovog mirovnog sporazuma, koji osigurava pravo na povratak na prijeratne adrese, nije ispunjen. To znači da Dejtonski sporazum, na kome počiva sigurnost i budućnost Bosne i Hercegovine, nije ispunjen. I dalje su neophodna značajna sredstva da bi se osigurala obnova kuća i infrastrukture u Bosni i Hercegovini i otvaranje novih radnih mjesta.

O stanju u oblasti povratka najbolje govore podaci o nacionalnoj strukturi stanovništva u entitetima prije i godinama poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hrvati i Bošnjaci većinom se nisu vratili u entitet Republika Srpska i Srbi se većinom nisu vratili u Federaciju BiH. Ustavni sud BiH (U-5/98) je utvrdio da se značajna razlika u nacionalnoj strukturi, prije i poslije rata, može objasniti etničkim porijeklom izbjeglica i raseljenih lica i da predstavlja jasan dokaz različitog tretmana izbjeglica i raseljenih lica isključivo na osnovu etničkog porijekla.

Nadalje možemo ustvrditi da su povratnici naročito izloženi institucionalnoj diskriminaciji i pritiscima kao što su: fizičko nasilje (ubijanje, zastrašivanje, uništavanje imovine), “neprijateljskom” djelovanju institucija koje trebaju garantirati sigurnost svih građana, nemogućnost upošljavanje u javnim institucijama, negiranje genocida i zločina, uskraćivanje prava na obrazovanje, segregaciji u obrazovanju (“dvije škole pod jednim krovom”), onemogućavanje slobodnog imenovanja maternjeg jezika, asimetrična ustavna rješenja. Ovakve prakse moramo zaustaviti.

STAV: Mnogo je naših ljudi koji su kao izbjeglice otišli vani i sada su dijaspora. Koliko je dijaspora spremna pomoći BiH, šta im smeta, šta očekuju od matične države? Možemo li iz sfere primanja neke vrste socijalne pomoći od njih prijeći u sferu poticanja biznisa koji bi osigurao njihov potencijal?

MAHMUTOVIĆ: Naša dijaspora ogroman je kapacitet koji je spreman pomoći Bosni i Hercegovini. Oko dva miliona ljudi živi izvan zemlje, i to samo po sebi govori da se država mora baviti dijasporom. U dosadašnjem periodu dijaspora se, gotovo isključivo, posmatrala kao “pošiljalac novca” porodici, rodbini i prijateljima koji žive u Bosni i Hercegovini. Na osnovu informacija iz redovnih kanala koji prate tokove novca, na ovaj način u Bosnu i Hercegovinu godišnje uđe i više od tri milijarde KM. Ovo su značajna sredstva za našu ekonomiju i u tom smislu treba im odati priznanje.

Pred nama su brojne obaveze kojima ćemo kao država biti posvećeni i ustrajni da svoje ljude koji danas žive širom svijeta trajno vežemo za matičnu domovinu, da nastave s ovim novčanim uplatama, da investiraju u svoju domovinu, ali i da donesu znanja i iskustva koja su stjecali širom svijeta i na taj način pomognu razvoj domovine.

Najprije moramo otkloniti prepreke u saradnji s dijasporom. Država mora prepoznati dijasporu kao partnera i kao resurs za razvoj, te normativno urediti odnos s dijasporom kao što su to uradile zemlje našeg okruženja. Na ovaj način država bi odala priznanje dijaspori za dosadašnji angažman, ali i uspostavila temelje bolje i plodonosnije saradnje u budućnosti na dobrobit svih aktera tog odnosa. U proteklom mandatnom periodu na čelu s ministricom Semihom Borovac prvi put je fokus Ministarstva bio usmjeren na dijasporu, što su bosanskohercegovački građani koji žive van matične zemlje i prepoznali.

Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vijeće ministara donijelo je Politiku o saradnji sa iseljeništvom, kojom se želi kreirati ambijent za uspostavljanje dugoročne institucionalne saradnje s dijasporom, te maksimalno povećanje utjecaja dijaspore na razvoj Bosne i Hercegovine. Ovim dokumentom Bosna i Hercegovina pokazala je da su njene institucije, na svim nivoima vlasti, opredjeljenje da bosanskohercegovačkoj dijaspori pomognu u uspostavljanju i popravljanju ukupnih veza s njihovom zemljom. Kao član radne grupe koja je pripremala ovaj dokument, izuzetno sam ponosan na njega, a činjenica da ću imati priliku da s pozicije zamjenika ministra radim na realizaciji mjera iz ove Politike čini me izuzetno sretnim.

U narednom periodu mi ćemo morati nastaviti dalje. Treba nam strategija, a naposljetku i zakon. BiH mora svojoj dijaspori izaći u susret i pružiti im ruku, uključiti ih u društveni život Bosne i Hercegovine, moramo dužnu pažnju posvetiti mladima u dijaspori, očuvanju maternjih jezika, dopunskoj nastavi. Sve su to pitanja koja zahtijevaju brze reakcije. Na takav način ćemo učiniti da iz sfere novčanih doznaka koje nam dijaspora šalje i koja pomaže ekonomiju Bosne i Hercegovine pređemo u narednu fazu, a to su investicije iz dijaspore, ali i prenos znanja i iskustava iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Kako zadržati ljude u BiH, posebno u povratničkim sredinama, da ne odlaze vani? 

MAHMUTOVIĆ: Dijelom sam o tome već govorio. Osim izgradnje ili obnove kuća povratnicima, održivi povratak veoma je važan segment u procesu reintegracije. Na nama, a pri tome mislim na koordinaciju svih nivoa vlasti, jeste da osiguramo uvjete za ostanak onih koji su se vratili u svoje domove. Uvjeti života, mogućnost zapošljavanja i pokretanja vlastitog biznisa, dostupan obrazovni sistem, razvoj karijera, zatim adekvatno liječenje, primanje ostvarenih naknada samo su neki od uvjeta da povratnici, ali i drugi mladi ostanu u BiH. Moramo stvarati povoljniju klimu da povratak postane održiv i za to ću se u mandatu koji je pred nama posebno zalagati.

Važno je osigurati da svi oni čije su kuće obnovljene, i ostanu u njima. To jedino možemo ako povratnicima osiguramo da rade i od svog rada da žive. Različiti su načini na koje ovaj cilj možemo postići. Prije svega onima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom treba pomoći da svoju proizvodnju unaprijede do nivoa kojim će stvarati dovoljno sredstava za njihov život, a onima koji nisu u mogućnosti da to rade pokušati osigurati izvor egzistencije na drugi način. Ovi drugi načini mogli bi biti samozapošljavanje u malim biznisima, prije svega proizvodne i prerađivačke orijentacije. Brojni su pozitivni primjeri porodica koje su nakon razvijanja biznisa počele zapošljavati i druge ljude. Također, treba raditi na povećanju stepena sigurnosti povratnika, posebno na području bh. entiteta Republika Srpska.

STAV: Čija prava smatrate najviše ugroženim u BiH, kome je pomoć i zaštita najpotrebnija?

MAHMUTOVIĆ: Teško je to odvagati. Međutim, 25 godina nakon agresije na BiH, još uvijek bilježimo oko 96.000 interno raseljenih osoba. Još uvijek u kolektivnim centrima imamo oko 7.000 osoba. U toku su brojni projekti obnove i te brojke se smanjuju iz godine u godinu, ali ipak su i dalje visoke i govore da brojni građani i danas žive u veoma teškim uvjetima, s niskim ili nikakvim primanjima.

Ne mogu da ne spomenem i Rome kao najbrojniju nacionalnu manjinu za koju se također skrbi na način da im se osigura rješenje stambenog pitanja, uvođenje u sistem zdravstva, školstva, te se osiguravaju obuke i kursevi kako bi mogli putem zavoda za zapošljavanje aplicirati za poslove.

Tu su i žene i djeca žrtve nasilja u porodici, osobe s invaliditetom… Kada govorimo o ugroženim kategorijama u Bosni i Hercegovini, u ovim danima ne možemo da ne spomenemo migrante kojih je sve više u našoj zemlji. Njima se u saradnji s međunarodnom zajednicom mora pružiti adekvatna podrška u skladu s civilizacijskim standardima. Za svaku ovu ranjivu kategoriju razvijene su politike djelovanja, a na nama je da u narednom periodu osiguramo sredstva za njihovo provođenje.

 

PROČITAJTE I...

Knezović je upao u sevdah i ekstazu proslavljajući izborne rezultate u Novom Travniku, gdje je Konakovićev NiP guranjem svoga kandidata za načelnika općine podijelio bošnjačko glasačko tijelo i donio pobjedu kandidatu HDZ-a. “Sjajno je gledati kako Hrvati vraćaju Središnju Bosnu, kolijevku hrvatstva... Dite vraćamo materi i uskoro mu dajemo ime”, klikće Knezović i u vjersko-nacionalnom zanosu poentira: “Zvat će se Republika Herceg-Bosna i svi ćete biti pozvani na krštenje!”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!