Bosanskohercegovačka RTV Republike Srpske

Poslije ovakvog guslanja gradonačelnika Vukovića, reporter BHRT‑a Slaven Dimitrić nas je, na nekoj kombinaciji ekavice i ijekavice, izvijestio kako je Nedeljko Čubrilović izjavio da je riječ o “najtragičnijem događaju za srpski narod u istoriji Republike Srpske”, te nas podsjetio gdje će i kada biti održan parastos “poginulim borcima”.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Nakon što su VSTV i CIK preuzeli srpsko-hrvatski kadrovi lojalni osovini Dodik-Čović, čini se da je na red došla još jedna državna institucija – BHRT.

Nije trebalo dugo čekati da se osjete posljedice kadrovskih rješenja zbog kojih se državni javni emiter ubrzano pretvara u neku mutantsku kombinaciju najekstremnijih srpsko-hrvatskih medija. To, doduše, nije ni čudo ako pogledamo da su na ovom javnom servisu gnijezdo svili tipovi poput hrvatskih medijskih jastrebova Tvrtka Milovića i Jurice Gudelja ili Sanje Vlaisavljević, koja bilo kakav antibosanski ili antibošnjački govor mržnje predstavlja kao kulturu dijaloga.

Zato nije iznenađujuće što BHRT potresaju skandali kakav je bio pokušaj urednika Marka Radoje da zabrani voditeljima nošenje “cvijeta Srebrenice” na reverima za 11. juli, kao i čestitanje neustavnog dana Republike Srpske od voditeljice Svjetlane Topalić.

Da se ova spirala propadanja neće zaustaviti niti na tome, pokazuje i najnoviji skandalozni prilog BHRT kojim se obilježio nekakav “egzodus Srba iz Sarajeva”, a kojeg se ne bi postidio ni Dodikov RTRS. Tako smo u prilogu mogli čuti gradonačelnika Istočnog Sarajeva Nenada Vukovića da je “egzodus sarajevskih Srba” ustvari jedan od najvažnijih događaja u stvaranju i potvrđivanju Republike Srpske, kao i da je “bilo vrijeme da se podsjeti da su sarajevski Srbi platili cijenu stvaranja Republike Srpske”.

Zanimljivo je da Vuković prvo spominje kako se datum 16. mart uzima kao posljednji dan organiziranog odlaska sarajevskih Srba, zatim spominje i prenošenje posmrtnih ostataka na prostor manjeg entiteta, da bi potom sa žaljenjem konstatirao da su sarajevski Srbi raseljeni širom svijeta i da u “federalnom Sarajevu” ima jako malo Srba?!

Nakon toga, Vuković ponosno ističe kako su ipak sarajevski Srbi napravili sebi “srpsko Sarajevo” i u njemu institucije i infrastrukturu te da mora naglasiti zadovoljstvo što sarajevski Srbi, “nakon dvadeset pet godina, ponovo” žive na slobodi?!

Poslije ovakvog guslanja gradonačelnika Vukovića, reporter BHRT‑a Slaven Dimitrić nas je, na nekoj kombinaciji ekavice i ijekavice, izvijestio kako je Nedeljko Čubrilović izjavio da je riječ o “najtragičnijem događaju za srpski narod u istoriji Republike Srpske”, te nas podsjetio gdje će i kada biti održan parastos “poginulim borcima”.

Teško je reći šta je nevjerovatnije, to da državni javni servis pravi priloge o potpuno isfabriciranim događajima ili to da se stavlja u službu onih koji su uradili i rade sve da države, a time i tog servisa, nema.

Možda je ipak najnevjerovatnije to što državni emiter, kojeg pretplatom finansiraju skoro isključivo Bošnjaci, sve više liči na velikosrpski i velikohrvatski servis. Vrijeme je da se tome kaže – DOSTA!

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!