fbpx

Bivši kolumnist “Oslobođenja”: U sto vira za sto lira

Vričko se navedenim preporukama pa zatim kasnijim poređenjem Komšića i Dodika i uopće korištenjem gotovo tipičnih velikohrvatskih političkih i ideoloških stereotipa pozicionira kao jedan od ostrašćenijih velikohrvatskih medijskih jastrebova.

 

Već je u Stavu pisano o nekadašnjem dugogodišnjem kolumnisti Oslobođenja Josipu Vričku i o zanimljivoj transformaciji kroz koju je prošao čim su se za njim zatvorila vrata Oslobođenja, a otvorila ona Dnevnika.ba (“Vrckasti Vričko okrenuo ćurak”, Stav, br. 145).

Vričko, koji je u Oslobođenju tretirao uglavnom bošnjačke teme s, ko biva, građanskih pozicija, nastavio je s takvim tretmanom, samo sada iz “prohrvatskog kuta”, i to onog ekstremnije vrste. U suštini, ništa se nije promijenilo, osim što Vričko sada može slobodnije pisati izbjegavajući napornu mimikriju “građanina” te kojekakve akrobacije kojima se inače služe pojedini u Oslobođenju da prikriju svoje istinske simpatije.

Pogledajmo kako sada s lepršavom lahkoćom i duhovom slobodom u članku naslova “Stvor” po kojemu će se (još) svašta zvati tvrdi kako bi se Emir Hadžihafizbegović, zbog svoje ratne monodrame Godine prevare, možda “prometnuo” i u bošnjačkog Karadžića samo da je imao svog Mladića. Vričko se tu ne zaustavlja pa drvi o uzaludnosti bilo kakve probosanske politike i s perverznom fascinacijom i gotovo erotskom ekstatičnošću navodi primjere snage i potencije Dodika i njegove velikosrpske politike.

Ova dječačka oduševljenost navodnom snagom velikosrpstva, vrlo česta u krugovima kojima izgleda pripada i Vričko, može se iščitati i u tome kako Vričko konstatira da, uprkos svim zločinima, Republika Srpska ipak živi (valjda za razliku od Herceg-Bosne) te nam preporučuje da čitamo notornog hercegbosanskog obavještajca Ivu Lučića.

U te Lučićeve mudrosti svrstavaju se budalaštine da su Srbi ostvarili pet od šest strateških ciljeva, kao što je podjela Sarajeva (što nije tačno, Sarajevo je cjelovito i ne postoje “srpska i muslimanska” vlast u Sarajevu), ukidanje granice na Drini i etnički čisto Podrinje (opet nije tačno, Bosna i Hercegovina ima svoje granice, a što se tiče unutrašnjosti, Goražde je, koliko znamo, još na Drini), stvaranje koridora uz Savu (ne postoji nikakav koridor, Brčko Distrikt nije Republika Srpska, a uostalom, za izdaju Posavine odgovorne su strukture kojima je Lučić pripadao i još pripada).

Ustvari, Lučić tvrdi, a Vričko preporučuje, da su HV i HVO spriječili srpske strateške ciljeve, poput izlaska na Neretvu i more, mada je, naravno, istina da je jedini razlog zašto RS‑a nema na Neretvi i zašto nije došlo do rukovanja predstavnika srpske i hrvatske države na nekom mostu koji spaja dvije obale Neretve (dok bi Bošnjaci završili u Neretvi) postojana i junačka borba 4. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Vričko se navedenim preporukama pa zatim kasnijim poređenjem Komšića i Dodika i uopće korištenjem gotovo tipičnih velikohrvatskih političkih i ideoloških stereotipa pozicionira kao jedan od ostrašćenijih velikohrvatskih medijskih jastrebova.

To je vjerovatno oduvijek i bio, pa je stoga zanimljiviji od svega njegov dugogodišnji staž u Oslobođenju.

To mnogo više govori o uredništvu i uopće o ideološkoj platformi tih novina nego o samom Vričku ili silnim vričcima koji još sjede u Oslobođenju i odatle prijetvornom mimikrijom razvlače pamet.

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!