fbpx

Bez optužnica za ubijenu djecu

Razočaran je i u tužitelje Tribunala u Haagu. koji su također obećavali, ali nisu uradili ništa na procesuiranju odgovornih.

 

Opsada grada Sarajeva, potpuna blokada glavnog rada Bosne i Hercegovine, koja je počela 3. maja 1992, zvanično je okončana 29. februara 1996. godine. Riječ je o najdužoj opsadi u modernoj historiji. Trajala je 44 mjeseca (1.425 dana), što je tri puta duže od opsade Staljingrada i dva puta od opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu.

Sarajevo je proživljavalo kalvariju u kojoj je izgladnjivanjem, bjesomučnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijen 11.541 građanin (od toga, 1.601 dijete), a bilo je više od 47.500 lakše i teško ranjenih.

Najveći dio ubijene djece bio je u uzrastu od 12 do 16 godina. Od ukupnog broja ubijene djece, deset posto ubijeno je snajperom. Istraživanja su također pokazala da je najveći broj djece ubijene snajperom gađan u glavu i predio oko srca, što jasno pokazuje namjeru. Za zločine nad građanima Sarajeva, po komandnoj odgovornosti, osuđene su dvije osobe, komandant Sarajevsko‑romanijskog korpusa Stanislav Galić i general Vojske RS-a Dragomir Milošević.

Međutim, “još nikad nijedna optužnica nije podignuta za ubijenu djecu Sarajeva”, kaže nam Fikret Grabovica, predsjednik “Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva”. “Godinama slušamo razna obećanja da će se zločini nad djecom procesuirati, ali, evo, još nikada se ništa nije desilo.”

Grabovica, kojem je jedanaestogodišnja kćerka Irma ubijena u eksploziji granate u opkoljenom Sarajevu 20. marta 1993. godine, kaže da su u nekoliko navrata podnosili krivične prijave protiv osoba koje smatraju odgovornima za zločine, ali ni to nije rezultiralo optužnicama.

“Naprimjer, mi smo u saradnji s Institutom za istraživanje ratnih zločina, prije šest-sedam godina, podnijeli krivičnu prijavu protiv Tomislava Šipčića, generala JNA koji je komandirao Opsadom na početku rata, od maja do septembra 1992. godine, ali ništa se nije desilo. Posljednji smo put prije godinu dana imali razgovor s Gordanom Tadić, glavnom tužiteljicom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Obećali su nam da će stvari biti pokrenute, ponovo su nam tražili da im dostavimo dokumentaciju koju smo mi prikupili. Sve smo to uradili, ali opet ništa.”

Razočaran je i u tužitelje Tribunala u Haagu. koji su također obećavali, ali nisu uradili ništa na procesuiranju odgovornih.

“Kada sam bio u Haagu, gdje sam pratio izricanje drugostepene presude Radovanu Karadžiću, pozvao me je na razgovor savjetnik Sergea Brammertza. Tada mi je kazao da će brzo biti podignuta optužnica za zločine nad djecom. Ta se najava još nije obistinila. Da li sve to ide zaista sporo, da li se odugovlači, da li je možda u pripremi… Ne znam, moguće je da jeste, ali konkretnih koraka još uvijek nema.” /N. H./

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!