fbpx

Bešlagić umjesto Bešlagića

Vjerujemo da su se članovi ovog odbora kikotali i jedni druge tapšali po ramenima dok su pisali saopćenje kojim su na to mjesto predložili Enisa Bešlagića.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Da u SDP-u ne sjede samo neke brkate čike iz prošlog stoljeća, modni mačori s crvenim šalovima ili vječno skandalizirani komesari Twittera i crveni buržuji, nego da je tu i dosta razigranih i vragolastih drugova i drugarica spremnih na šalu i šegu, pokazuje i prijedlog gradskog odbora SDP-a Banja Luka za kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Vjerujemo da su se članovi ovog odbora kikotali i jedni druge tapšali po ramenima dok su pisali saopćenje kojim su na to mjesto predložili Enisa Bešlagića. Šala je, izgleda, uspjela jer su drugovi pomislili ispasti prividno multietnični, ali se istovremeno i šovinistički narugati tako što će glumca čiji je najupečatljivi lik Šemso, stereotipni glupi Bosanac iz viceva, predložiti za člana Predsjedništva BiH, i to iz reda Bošnjaka.

Sudeći po reakcijama javnosti, ovakve namjere pročitane su i dočekane s podsmijehom i prezirom tako da je cijeli poduhvat ispao kontraproduktivan.

Sam Bešlagić, koji već odavno signalizira političke ambicije svim zainteresiranim stranama, možda i ne bi bio toliko loš kandidat stranke poput SDP-a, jer se kao potencijalno dobar vojnik partije već i dokazao kada je nakon presude hercegbosanskoj šestorci za UZP izvalio da takvom presudom niko nije dobio već su svi izgubili.

Takvi svjetonazori potpuno su na SDP-ovoj ideološkoj liniji “mir, mir, mir, niko nije kriv”, pa nije ni čudo da im je na um palo predložiti Bešlagića. Ili su možda mislili na Selima Bešlagića, ali su onda zaboravili da je taj prebjegao u Našu stranku.

 

PROČITAJTE I...

Mene puno ne dotiče to što govore negatori. Bošnjaci ne trebaju na to nasjedati, upuštati se u besmislene rasprave. Mi moramo biti svjesni onoga što nam se desilo i da su sve takve priče suvišne. U Hagu je praktično u dan i skoro minut precizirano ko je šta radio u Prijedoru 1992. godine, a presude govore ko je kriv i za šta je kriv. Naravno da takvi napisi nama smetaju, to je kopanje po otvorenoj rani, ali na to se ne smijemo osvrtati. Problem je što su mlade generacije otrovane, zaražene tim otrovom koji je i doveo do genocida, da je to zaista zabrinjavajuće.

Washington Post finansirao je prošle godine ispitivanje javnog mnijenja o odnosu turskog društva prema halifatu. Objavili su rezultate 24. jula ove godine (baš na dan otvaranja Aja Sofije za namaze) pod pompeznim naslovom Istanbulska Aja Sofija opet je džamija. Da li turski državljani žele da Erdoğan obnovi halifat?, uz još pompezniji i pomalo priglup podnaslov: “Čak i ako bi Erdoğan želio obnoviti drevni halifat, potrebna mu je podrška javnosti da bi uspio.” Stvarno?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!