Bedem Bošnjaka i Bosne i Hercegovine

Izetbegović je pokazao zašto je, čak i nakon tolikih silnih ataka sa svih strana, i dalje osoba koja upravlja političkim procesima u Bosni i Hercegovini. Njegova dozirana, odgovorna, zrela, odmjerena i promišljena upotreba i čvrste ruke i spremnosti na kompromis, ovisno o problemu koji se tretira, političkom trenutku i bošnjačkim interesima, insistiranje na vladavini prava, slovu i duhu zakona te spremnost da nazove stvari pravim imenom u oštrom su kontrastu s nepredvidljivim, impulsivnim, nemuštim, a često i infantilnim ponašanjem ogromne većine lidera ostalih političkih stranaka

Čini se da je združeni postizborni juriš usmjeren ka osvajanju vlasti, pogotovo na rušenje SDA, definitivno na izdisaju. Zanimljivo da ta prevratnička navala izbornih gubitnika, podjarivana borbenim pokličima kako je kucnuo čas da se SDA politički izopći te kako je došlo “novo doba”, nije kulminirala u spektakularnom krešendu političkog obračuna već se, potrošena i ispuhana, ugasila sama od sebe. Oni koji su s velikim elanom zbili redove i započeli prevratnički juriš, danas iscrpljeno, poraženo i zbunjeno tumaraju političkim bojnim poljem. Oni lukaviji, koji su zapravo i najviše udarali u ratne bubnjeve, mudro šute jer su iskoristili druge kao živi zid. Iskorišteni se, pak, pitaju šta se desilo dok se samorazdiru radi vlastite gluposti, dok oni mudriji već sada mašu bijelom zastavom i pružaju ruku pomirenja.

POLITIČKI MARATON

Interesantno je da se čitav taj proces, koji je počeo s uvjerenjem da će se SDA marginalizirati na svim nivoima vlasti, te da će joj se time zadati smrtni udarac kao simbolu političkog organiziranja Bošnjaka na nacionalnim osnovama, danas završava tako što se SDA potvrđuje kao jedina državotvorna i jedina relevantna stranka na nacionalnom nivou. Ovakav, za većinu neočekivani rezultat nije samo stvar realnog odnosa snaga, stranačke infrastrukture, iskustva, ozbiljnosti, raspoloženja u većini naroda već i specifičnog, a malo shvaćenog političkog kursa koji je karakteristika SDA od samih njenih početaka. Jednostavno rečeno, SDA igra na duge staze i trči maraton dok njeni lokalni konkurenti redovno pokušavaju da je savladaju političkim sprintom te ubrzo ili iscrpljeni odustaju ili potpuno kolabriraju. Upravo je “maraton” termin koji bi se mogao upotrijebiti za bilo kakvu realnu i ozbiljnu vrstu prodržavne i probošnjačke politike u današnjim uvjetima.

Mimo neke velike i ozbiljne krize, koju baš i ne treba priželjkivati jer joj se rezultati ne mogu predvidjeti, ozbiljna prodržavna politika može biti samo onakva kakvu je tradicionalno vodi SDA; smirena, uporna, istrajna, dovoljno široka i otvorena za mogućnost dogovora i kompromisa, no nepopustljiva oko osnovnih principa, temeljnih vrijednosti i nacionalnih interesa.

NA PUTU DRŽAVE I NARODA

Baš se takav politički kurs može iščitati iz obraćanja i najnovijih izjava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića datim prilikom njegove posjete kantonalnom odboru SDA Sarajevo. Upitan o problemu formiranju državne vlasti, Izetbegović je izjavio da je poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine i vladavina zakona za SDA crvena linija preko koje nema prelaska. Ponovio je i da SDA neće praviti bilo kakve kompromise koji bi bili protuustavni ili protuzakoniti niti će biti partner u bilo kakvim dogovorima koji predviđaju da niži nivoi vlasti, poput Skupštine manjeg bh. entiteta, diktiraju državnu politiku, naređuju višim nivoima vlasti i određuju može li biti ili ne NATO puta za Bosnu i Hercegovinu. Kao što Izetbegović ispravno primjećuje, bilo kakav pristanak na takvu vrstu pregovora ne bi samo kompromitirao put BiH u NATO nego i same principe vladavine zakona i Ustava u Bosni i Hercegovini, a to bi značilo otvaranje Pandorine kutije. I u vezi s trenutno gorućim pitanjem propadanja “Aluminija”, koji je HDZ-ova politika dovela do duga od 418 miliona KM, Izetbegović je pokazao i čvrstinu izjavom da se “ne može dopustiti da se problem ‘Aluminija’ prenese na Elektroprivredu BiH jer struja ima svoju cijenu i to se treba ispoštovati”, ali i spremnost na dogovor napomenom da pitanje “Aluminija” moraju riješiti eksperti, i to temeljito, a ne kao što je do sada to bio slučaj da se problemu pristupa palijativno, i to jednostrano od HDZ-ove politike. Izetbegović je pokazao da svakako jeste raspoložen za spašavanje “Aluminija”, no da neće dozvoliti da HDZ sprovede svoj pakleni plan da, nakon što je tokom godina izvlačio desetine i stotine miliona dolara iz “Aluminija”, sada servisiranje dugova ove kompanije isporuči na teret Federacije BiH, tačnije na teret njene bošnjačke većine. Izetbegović je objasnio i da će se formiranje federalne vlasti odvijati u istom paketu s formiranjem državne vlasti, a najavio je i da će doći do formiranja novih vlasti u pojedinim kantonima u sljedećih nekoliko mjeseci, dok će rekonstrukcija vlasti u Kantonu Sarajevo vjerovatno doći tek na kraju ovih procesa ili ići u istom paketu kao i Vijeće ministara i Vlada Federacije. Upitan o izjavama predsjednika Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića o tome kako će napustiti trenutnu vladajuću koaliciju u Kantonu Sarajevo, ukoliko dođe do sporne i skandalozne uplate od 200.000 KM volšebnom “Institutu za kulturu i umjetnost”, Izetbegović je primijetio da se “kod Radončića osjeća zasićenje izostankom rezultata u tom pilot-projektu koji drži međunarodna zajednica u Kantonu Sarajevo”.

Iako je, gledajući sa strane, o stvarnim namjerama notorno prevrtljivog Fahrudina Radončića teško bilo šta pouzdano reći, Izetbegovićev termin za frankenštajn-koaliciju koja vlada, samo privremeno, nadati se, Kantonom Sarajevo pun je pogodak. Zaista i jeste riječ o svojevrsnom “pilot-projektu dijela međunarodne zajednice”, koja pokušava da u Sarajevu sprovede neku vrstu loše zamišljenog i katastrofalno izvedenog neokolonijalnog političkog eksperimenta. Pravo je osvježenje da je sa samog vrha bošnjačke politike upućena poruka svima onima koji učestvuju u ovom projektu o tome da se vrlo dobro zna šta se radi, nego se zna i ko su naručioci radova i kakve su im krajnje namjere. Interesantno je da su se nakon ove Izetbegovićeve izjave svi oni koji su koliko jučer ljutito negirali i s gnušanjem odbacivali stranu pozadinu ovog projekta, kao i svoju klijentelističku kolonijalnu ulogu, odjednom preko noći počeli hvaliti njom. To je ustvari implicitno priznanje da projektanti i izvođači ovog kantonalno-kolonijalnog pilot-projekta vide SDA i samo SDA kao jedinu relevantnu bošnjačku političku adresu čije se reakcije prate i u skladu s njima modificiraju narativi.

U SJENI AMBASADA

Izetbegović je također i odlično opisao i dosadašnje djelovanje vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo kada je rekao da je to “vlast koja se pokazuje neefikasnom”.

“U vrlo kratkom roku su pokazali da su skloni korupciji, namještanjima sebi bliskim kadrovima, firmama u kojima imaju udjele. Još je gori problem što ima puno priče, a što nema rezultata, što se ne vidi ništa od onoga o čemu su pričali da je zaista pokrenuto”, rekao je Izetbegović. Pored ukazivanja na takvu vrstu neefikasnosti i ispraznog populizma, Izetbegović je skrenuo pažnju na još jednu, izuzetno problematičnu karakteristiku kantonalne frankenštajn-koalicije, a to je činjenica da “aktuelna vlast u KS nižim nivoima vlasti ne dozvoljava da realiziraju projekte koji su potrebni građanima”. Upravo je takvo štetočinstvo, takvo subverzivno i nerazumno djelovanje i takav izostanak odgovorne politike ono što razlikuje “pilot-koaliciju” od SDA. O problemu opstrukcija nedavno su javno govorili i sarajevski načelnici iz SDA.

No, izuzetno je bitno što su se i sa samog vrha SDA “stvari nazvale pravim imenom”, tj. što Izetbegović nije pristao na lažnu i sasvim jednostranu političku korektnost kojom se ustvari žele ušutkati svi oni koji prepoznaju opasne trendove koje pokušava pokrenuti trenutna vlast u Kantonu Sarajevo. Bakir Izetbegović sasvim je precizno objasnio da je “možda najopasniji i najmaligniji problem” vlasti u Kantonu Sarajevo to “što su spremni da uđu u trgovinu kada je u pitanju nešto s čime se ne trguje, a to je istina o onome što se dešavalo u BiH, a naročito u KS od 1992. do 1995. godine”.

“Svi građani koji su bili u Sarajevu jako dobro znaju šta se tu desilo. To je bio opkoljen grad u kojem su ubijani ljudi, civili i djeca i ne može se zarad toga da biste se dopali nekim strancima ući u trgovine, u traženje nekog najmanjeg sadržioca, u kompromis o tome šta se dešavalo u tom teškom vremenu agresije na BiH”, rekao je predsjednik SDA. Baš je to najodvratnija, ali i dugoročno najopasnija osobina nove vlasti koja pokušava signalizirati vlastitu vrlinu i prihvatljivost tako što će revizionistički žrtvovati istinu.

PRAVA LIČNOST U PRAVOM TRENUTKU

Svaka od ovih Izetbegovićevih izjava, sama za sebe, ali i kada se uporedi s izjavama lidera stranaka koje su pokušale marginalizirati SDA, pokazuje zašto je došlo do potpune propasti takvog združenog poduhvata i zašto je SDA ne samo preživjela nego i izašla još jača. Izetbegović je pokazao zašto je, čak i nakon tolikih silnih ataka sa svih strana, i dalje osoba koja upravlja političkim procesima u Bosni i Hercegovini. Njegova dozirana, odgovorna, zrela, odmjerena i promišljena upotreba i čvrste ruke i spremnosti na kompromis, ovisno o problemu koji se tretira, političkom trenutku i bošnjačkim interesima, insistiranje na vladavini prava, slovu i duhu zakona te spremnost da nazove stvari pravim imenom u oštrom su kontrastu s nepredvidljivim, impulsivnim, nemuštim, a često i infantilnim ponašanjem ogromne većine lidera ostalih političkih stranaka.

Primjetno je da se radi ne samo o karakternoj već i o razlici u specifičnim političkim kulturama. Izetbegović je nedavno napomenuo o planovima za kadrovsko pomlađivanje stranke, što upućuje da je i sam svjestan manjkavosti i mana koje je potrebno ispraviti i unaprijediti. Međutim, od Izetbegovića nestrpljiva javnost očekuje da lupa po stolu i brzim rezovima rješava nedostatke u SDA. Ko god je u kontinuitetu pratio rad Izetbegovića (i oca i sina), može primijetiti da se manjkavosti nikada nisu uklanjale populistički, pompezno i lomljenjem preko koljena. Uostalom, pobrojte sastav vrhuške SDA prije 4 godine i sada, te ćete uvidjeti da je došlo do velikih promjena, da dobar dio ljudi koji su u javnosti prepoznavani kao “loši dio SDA” više nije u igri.

Historijski je sretna okolnost da Bošnjaci na čelu svoje nacionalne stranke trenutno imaju lidera čiji karakter, politički odgoj i kultura, ali i manerizam odgovaraju historijskom trenutku, ali i trenutno jedinom mogućem političkom kursu državotvorne politike.

 

PROČITAJTE I...

Macron sugerira svojevrsnu podjelu na centar koji donosi odluke i periferiju koja ih sprovodi, velike i male, metropolu i kolonije, civilizirane i manje civilizirane, ustrojstvo koje praktično znači kraj poretka koji je u Evropi uspostavljen nakon pada komunizma, čak i transformaciju čitavog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i povratak u verziju onih međunarodnih odnosa koji su postojali prije 1945. godine. Valjda nije potrebno ni spominjati kakvo bi mjesto u takvom “novom evropskom poretku” bilo predviđeno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake

Ruski novinar Denís Korotkov, koji je godinama istraživao grupu Wagner, objašnjava da ih se mobilizira kada zatrebaju. Odlaze na poligon za treniranje u Molkinu, na jugu Rusije, zatim u Siriju i odatle do mjesta gdje će djelovati. “Od svojih ranih dana u Ukrajini su proširili djelatnost. Sada pružaju vojnu obuku i obavljaju obavještajne operacije”, kaže.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!