Barbarin Rajko i njegovo pleme

Čitajući ovaj napad medijskog ludila, nemoguće je ne sjetiti se predratnih i ratnih godina, kada je također ovakvim bljuvotinama pravdano uništavanje svih nesrpskih sakralnih i kulturnih objekata.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a, ideolog i nekadašnji generalni sekretar ove stranke, ne samo da s vremena na vrijeme Bošnjacima prijeti novim genocidom putem Twittera, on nalazi i vremena da, poput istinskog barbarina kakav jeste, uživa u plamenovima koji gutaju svjetsku kulturnu baštinu.

Rajko uzbuđeno gusla i klikće kako treba “da gori svako onaj ko je bombardovao Srbe”, te da je vatra koja je progutala veličanstvenu katedralu Notre-Dame u Parizu “malo, spram zasluga”.

Kada Vasić već ima ovakav krvoločan stav prema kulturnom naslijeđu Francuske, ali i prema samim Francuzima, koji se inače percipiraju kao tradicionalni srpski saveznici, što se uostalom pokazalo i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, onda njegov odnos spram Bošnjaka i bošnjačkog kulturnog naslijeđa te prijetnje novim genocidom postaju lakše shvatljive.

No, nije Dodikova muška barbarela jedina koja je pokazala taj sasvim specifični prezir (polu)civiliziranog (polu)nomada spram spomenika i uopće spram civilizacije.

Isto su učinile i Vučićeve novine Informer, koje su gotovo pa proslavile uništenje Norte-Dama vrištećim naslovom da je Francuze stigla “Božija kazna” jer su prije pola godine objesili zastavu “lažne države” Kosovo. U istom velikosrpskom crkvenom duhu pisao je i Alo s objavom koja je požar “pariske svetinje” također tumačila kao “Božiju kaznu” jer su okačili zastavu Kosova, čime su “pljunuli na srpske žrtve”.

Čitajući ovaj napad medijskog ludila, nemoguće je ne sjetiti se predratnih i ratnih godina, kada je također ovakvim bljuvotinama pravdano uništavanje svih nesrpskih sakralnih i kulturnih objekata.

Očigledno je da je urbicidni barbarizam i dalje dominantna crta političke kulture kako okupirane Banje Luke, tako i Beograda.

PROČITAJTE I...

Oskar je sa školskom torbom na ramenu išao iza neke žene. U Aladžanskom parku naletjeli su na pijanog srpskog vojnika. Jednim pokretom ruke vojnik je oborio ženu na zemlju, izvukao kamu i preko vrata povukao liniju. Krv je šiknula. Žena je samo zapraćakala nogama, kao riba perajima na suhom. I ispustila dušu. Oskar se u mislima i tijelu zaledio. Vidio je ovu sliku ispred sebe, ali mu ona zaledila misli. Sav se ukočio. Takvog, kakav je, misli nisu tjerale na bijeg. Vojnik je ustao, prišao školarcu, svjedoku svog zločina i oborio na zemlju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!