fbpx

Azerbejdžanska vojska oslobodila grad Šuša, biser cijelog Kavkaza

- Aliyev je također poručio da Azerbejdžan ide pobjedničkim putem i da će Ići do kraja ako mu armenske vlasti ne odgovore na zahtjeve

 

 

Predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev saopćio je da je azerbejdžanska vojska od armenske okupacije oslobodila grad Šuša (Shusha) koji je jedan od simbola Nagorno-Karabaha, javlja Anadolu Agency (AA).

Aliyev je obraćanju naciji kazao da je Šuša oslobođen nakon 28-godišnje armenske okupacije, a prethodno je sa suprugom Mihriban Aliyevom posjetio mezar svog oca i prvog azerbejdžanskog predsjednika Haydara Aliyeva, kojem je odao počast intoniranjem nacionalne himne.

Aliyev je potom položio vijenac i na spomenik šehida u Bakuu, gdje se obratio naciji i kazao da je ovo važan dan u historiji Azerbejdžana.

“Šuša je grad koji ima posebno mjesto u historiji Azerbejdžana. Šuša je biser cijelog kavkaza, a ne samo Azerbejdžana. U Šuši će se nakon 28 godina ponovo čuti ezani“, poručio je Aliyev.

Aliyev je također poručio da Azerbejdžan ide pobjedničkim putem i da će Ići do kraja ako mu armenske vlasti ne odgovore na zahtjeve i ne povuku se sa okupirane teritorije.

Armenske snage su Šušu okupirale 8. maja 1992. godine.

Riječ je gradu koji je osnovan daleke 1752. godine i koji zbog kulturno-historijske baštine ima posebno mjesto u historiji Azerbejdžana.

Njegova strateška važnost leži u njegovom geopolitičkom položaju i činjenici da se nalazi na putu ka najvećem gradu Nagorno-Karabaha Henkendiju.

Armenske snage su 27. septembra započele nove napade na naselja i vojne položaje Azerbejdžana, a azerbejdžanska vojska je odgovorila operacijom s ciljem oslobađanja okupiranih regija.

Od 1991. godine armenska vojska ilegalno okupira Nagorno-Karabah i sedam susjednih regija koje su međunarodno priznati teritorij Azerbejdžana i čine petinu ukupne teritorije te zemlje.

Četiri rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i dvije rezolucije Generalne skupštine UN-a, kao i mnoge međunarodne organizacije, zahtijevaju povlačenje okupatorskih armenskih snaga iz Nagorno-Karabaha i još sedam okupiranih azerbejdžanskih regija.

 

PROČITAJTE I...

„Potkraj studija, možda 1960, otkrivam sasvim drugačiji ambijent i pejsaž na ušću Neretve. Odlazim veslajući trupicom ili vozom za Ploče. Boravim u Kominu ili Rogotinu, crtam od jutra do mraka, opčinjen fantastičnim krajolikom, širokom vodom, oblim valovitim brdima u daljini i plavim nebom. Septembar je, vrijeme sakupljanja plodova ljeta, lađe su pune grožđa, badnji i bačvi, stasite Neretvanke veslaju, nogama gnječe grožđe u badnjima, podignutim kotulama iznad koljena, a raskošno poprsje slobodno visi do pupka. To je za mene idealna inspiracija za Odiseja koji odlazi u avanturu gdje će možda sresti pretilu Kalipso“

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!