“Avaz” sebi pomoći ne može

Bilo kako bilo, sa sve bližim danom izbora, a sve većom panikom u “Tornju”, gotovo je sigurno da će biti još mnogo, mnogo ovakvih nadasve ilustrativnih primjera novinarskog profesionalizma i medijskog kredibiliteta Dnevnog avaza.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Potpuna neprincipijelnost Dnevnog avaza, sklonost da se napada ono što se jučer zagovaralo (i obratno), svima je već dobro poznata i gotovo legendarna. Da u tom smislu ne poznaju granice, tačnije da za njih ne postoji dno, u Avazu su se potrudili dokazati na jednom skorom, ponešto simpatičnom primjeru.

Nakon što su duže od godinu maltretirali svoju sve oskudniju čitalačku publiku prenošenjem starih tekstova nekadašnje Slobodne Bosne o tzv. političkim ubistvima kao da se radi o senzacionalnim otkrićima, u Avazu su doslovno dan nakon završetka objavljivanja ovog feljtona Slobodnu Bosnu nazvali “propalim sedmičnikom koji sada egzistira kao portal i glasilo klana Zvizdić – Čampara”.

A sve zato što je portal Slobodna Bosna objavio anketu po kojoj Fahrudin Radončić ima izuzetno slabe šanse da uđe u Predsjedništvo BiH.

Budući da u Avazu tvrde i to da “SB važi kao medij nevjerovatnih izmišljotina”, nije baš jasno zašto su onda toliko dugo prenosili tekstove objavljene u ovom sedmičniku? Da li su jučer prenosili ono za što misle da su izmišljotine, ili već danas tvrde da su izmišljotine ono što su jučer nazivali istinom?

Vjerovatno ništa od toga, jer su takve vrste moralnih dilema i intelektualnih napora nepoznanica u Dnevnom avazu. Možda su u Avazu već odavno oguglali na ovakve vratolomije pa nisu ni primijetili šta, kako i o čemu pišu, ili jednostavno ne poštuju ni ono malo čitalaca što im je preostalo?

Bilo kako bilo, sa sve bližim danom izbora, a sve većom panikom u “Tornju”, gotovo je sigurno da će biti još mnogo, mnogo ovakvih nadasve ilustrativnih primjera novinarskog profesionalizma i medijskog kredibiliteta Dnevnog avaza.

PROČITAJTE I...

Karijera mu je bila turbulentna i puna iskušenja, a i do danas nije jasno zašto je u naponu kreativnih snaga napustio projektantsku djelatnost. Zlatno doba njegovog djelovanja veže se za period između 1935. i 1941. godine, kada u Vakufskoj direkciji realizira svoje najpoznatije projekte. U tom kratkom vremenu projektirao je i realizirao pedesetak vakufskih objekata širom Bosne i Hercegovine, što ga svrstava među najplodnije arhitekte u historiji naše zemlje

Kada sam prvi put krenuo na Marš mira od Nezuka do Potočara, htio sam se staviti u poziciju tih ljudi koji su prošli to sve u teškim uvjetima. Sada idem u Vukovar. Na neki način čovjek osjeća obavezu i dužnost da oda poštovanje prema stradanju ljudi. Svi koji su sposobni trebali bi bar jedanput proći od Nezuka do Potočara, otići u Vukovar i druga mjesta gdje su ljudi ni krivi ni dužni ubijeni, poručio je Mehić

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!