Post by STAV

Krajnje zabrinjavajuće zvuči informacija da Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog krivičnog djela zločina protiv čovječnosti, navodno počinjenih na lokalitetima Orahov Brijeg, Žuč i Orlić, pogotovo jer istraga obuhvata kote 830 i 850, ali i period od početka juna pa do kraja decembra 1992. godine. To je prostor koji je ušao u historiju i legendu zbog teških rovovskih bitaka, ali i veličanstvenih pobjeda jedinica 1. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine ostvarenih upravo u periodu koje Tužilaštvo BiH istražuje.

Ističemo da Programski savjet nije bio upoznat s planom da će se sporni film emitirati u programu TVSA, pa samim tim nije niti bi dao saglasnost za njegovo emitiranje. Naime, odobravajući programsku shemu za mjesec juli 2019. godine, na sjednici održanoj 28. juna 2019. godine, Programski savjet dao je saglasnost za emitiranje posve drugog filma – “U potrazi za domom” autora Harija Šečića, koji je svojom tematikom bio znatno prikladniji za emitiranje na dan obilježavanja genocida u Srebrenici

Kako je moguće da nakon svih kojekakvih “demokratizacijskih” reformi i zahvata u BiH niti velikosrpska niti velikohrvatska politika nisu pretrpjele nikakve ozbiljne ni trajne štete već je podijeljen i oslabljen isključivo bošnjački prodržavni blok? Činjenica je da je dio MZ izuzetno proaktivan na većinski bošnjačkim prostorima Bosne i Hercegovine, naročito u Sarajevu. Tu se sprovode politički eksperimenti “drugog koncepta”, tu se juriša na javne emitere, tu se osmišljavaju čitavi politički projekti, tu se intervenira radi sklapanja nelegitimnih političkih koalicija, tu se dizajniraju zahvati u društvo i kulturu, tu se nameću ovim prostorima neprimjereni svjetonazori, tu se insistira na paradiranju vlastitih, ovom društvu stranih vrijednosti, tu se nalazi ogromna većina izvana sponzoriranih “nevladinih” organizacija i medija, tu se bori protiv “radikalizma” i “esktremizma”, tu i samo tu se bori za nekakvo otvoreno društvo

U nedostatku smislenog rješenja te osjećaja samonemoći razvila se svojevrsna fama da je zapostavljena dijaspora ključ rješenja bošnjačkih problema, da je nekovrsni “El Dorado” koji će deux ex machina riješiti svakovrsnu krizu koju svjedočimo. No, Bošnjaci u dijaspori jedan su vrlo bitan kadrovski potencijal jer posjeduju dragocjena znanja kojih nema u BiH, oni su time bitni kao poticaj ili inicijalni zamašnjak za narednu stepenicu u kulturno‑društvenoj evoluciji bošnjačkog naroda, oni su bitni i kao moguća lobistička snaga u slučaju kriza. Ali nisu El Dorado. Jer, Bosna se brani i Bosna se čuva u Bosni, a ne u dijaspori

Prije šest godina dva su vozila poslana sirijsko-katalonskoj humanitarnoj udruzi i predani su ključevi vozila. Kada su u januaru 2015. godine španski novinari uspjeli ući u grad Kobane, jedna od prvih stvari koja im je privukla pozornost bila je vozilo hitno pomoći izrešetano mecima

Interesantno je da Mustafić, koji bi da koristi kulturu (i fondove za kulturu) da bi zaustavio “retradicionalizaciju i etnizaciju” društva, tj. sprovodio čisto političke i ideološke agende, kuka i nariče kako kultura postaje “puko sredstvo i instrument političkih i ideoloških agendi”. U suštini, Mustafiću se čini da se može desiti da kulturkampf bude izgubljen jer dolazi do “potvrđivanja nacionalnog, vjerskog i kulturnog” identiteta Srba, Hrvata i Bošnjaka, a budući da je sasvim sarajevocentričan, Mustafić ne zna, ne želi da zna ili se pravi da ne zna da je srpski i hrvatski nacionalni, vjerski i kulturni identitet davno zaokružen i potvrđen, pa ustvari harangira isključivo protiv potvrđivanja partikularnog “čistog” bošnjačkog identiteta, pogotovo na polju kulture

Guverner Marakeša spreman je poduzeti mjere kako bi promijenio sliku grada “degradiranu zbog prevaranata koji se usredotočuju na mjesta koja su velike turističke atrakcije”. Šarenilo ljudi i kulture u Marakešu već su duže vrijeme u sjeni agresivnih prodavača koji smetaju turistima. Najčešće su pritužbe na one koji vas zovu na tetoviranje kanom, dresere zmija i službu taksija

Zineta Bogunić očigledno nije bila osoba koja bi pristala da žrtvuje vlastiti integritet i ugled te da ih prinese na oltar interesa i agendi trenutne vlade, pa je stoga jednostavno morala otići. Za trenutnu vladu sve je gore time što se radi o osobi koji su i sami hvalili na sva usta, a koja je odstupila sa funkcije očito frustrirana i zgađena pritiscima koji su se vršili na nju od vladajuće koalicije. Trenutni kantonalni režim nije kako treba ni počeo s pokušajima implementacije opasnijih agendi na polju obrazovanja, a tek nas čeka period kada će se pokušati vršiti ideološko-politički zahvati, i to takve vrste čije posljedice neće moći sanirati niti sljedeća vlada

Podržite nas na Facebooku!