Post by STAV

Redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu dr. Mehmed Jahić začetnik je i glavni sponzor ideje da se svake prve subote u augustu u džamijskom prostoru u Parsovićima prouči mevlud u znak sjećanja na šehide. Profesor Jahić rodio se u ovom džematu (selo Kale) i svoj angažman na ovom memorijalnom dešavanju vidi kao skromni doprinos kulturi sjećanja na rodni zavičaj. Mevlud je s vremenom prerastao u tradiciju

Koliki su indoktrinacijski efekt imali partijski umovi na običnog čovjeka, primjetan je i danas i najbolje se zapaža kod obilježavanja značajnijih datuma iz komunističke prošlosti. Jedan od njih jeste i 27. juli, Dan tzv. ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Ali, bez obzira na to koliko se posljednji komunistički rapsodi i dalje trudili održati mit o ustanku kao pravednoj i poštenoj borbi svih naroda Bosne i Hercegovine, historija je potvrdila tezu da je ustanak bio obična manifestacija klanja, surovosti i divljaštva, od čijih bi sudionika i španski inkvizitori mogli dosta naučiti

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).

Sulejman-paša započeo je nešto epohalno, što nijedan veliki vezir ranije nije činio. Pokušao je u odbrani Osmanskog carstva angažirati i kršćanske podanike, u prvom redu Srbe, i stupio u ozbiljne pregovore

Džamija Pertevnihal Valide sultanije, poznata kao džamija Sultanija Valida ili Sultan Valida, nalazi se u samom centru Sjenice i jedan je od simbola ovog sandžačkog grada. Sagrađena je u drugoj polovini 19. stoljeća kao zadužbina majke 32. osmanskog sultana Abdulaziza. Kao i džamija u Sarajevu, koja je znatno starija, ima status “carske” ili “careve” džamije

Bošnjaci moraju konačno razumjeti važnost simbolike, ornamentike i heraldike, potrebu za omasovljavanjem kulture i popularizacije historije, bitnost marketinga vlastite interpretacije prošlosti i vrhunsku važnosti vizualnog, pogotovo u današnja vremena. Ako se ne osvijeste na vrijeme, ponovo će im djeca vlastitu historiju učiti kroz tuđe oči.

Otac Ibrahim, kao i svi drugi u Krajini šezdesetih godina prošlog stoljeća, zbog opće nerazvijenosti i siromaštva Bosanske krajine, krenuo je “trbuhom za kruhom” u zemlje Zapadne Evrope da bi prehranio porodicu, ostavljajući majku Rasimu da se brine o djeci. Građevinske poslove Ibrahim je obavljao u Sloveniji, a po dolasku u Austriju zaposlio se na željeznici u gradu Innsbruck. Građevinski poslovi i odvojenost od porodice nametali su mu misao da budućnost njegove djece nije u teškom radu, već u obrazovanju, i on je već tada, skoro vizionarski, odlučio zaradu izdvajati za školovanje djece, nauštrb svega drugog, pa koliko izmogne raditi

Nakon što su propali svi pokušaji da se poslijeratnim nasiljem, političkom diskriminacijom i manipulacijom na popisu iz 2013. godine onemogući politička artikulacija bošnjačke starosjedilačke većine, danas se spomeničkom kulturnom agresijom Bošnjacima žele napraviti strancima u gradu vlastitih predaka.

Podržite nas na Facebooku!