fbpx

Post by STAV

I odmah u holu susretnem bivšeg kolegu i dragog prijatelja. Jako se obradovao što me vidi nakon toliko godina, pa me pita gdje sam, šta radim, ovo, ono. Kažem onako kako jeste, on klima glavom, pažljivo sluša, znam da zna za mene i Parande i zna da sam zbog nje napustio fakultet, pa ne spominje ni nju, ni moj propali studij, nego priča kako je u međuvremenu dogurao do pozicije docenta, ali, veli, plata je niska i, valjda da me utješi, kaže kako i nije neka šteta kada “neko” napusti studij; može se, veli mi, i bez visoke nauke sasvim ugodno živjeti. “Oprosti, ali ne bih se s tobom baš mogao složiti”, rekoh mu i ispružih ogrubjele ruke izukrštane dubokim brazdama nalik na sparušenu hrastovu koru

Dvoličnost je zanimljiva. Bolno tužne i pretjerano nasmijane maske od gipsa ili nečeg sličnog preklapaju se iznad ulaza u stare teatre. Maske lica muza. Melpomene i Talije. Lica na licu licemjera oživljavaju i pomjeraju se dok ih gledaju

Evropske unije će biti i Bosna i Hercegovina će biti njena članica. Evropska budućnost Bosne i Hercegovine je neosporna. Mlade generacije, oni koji tek sada završavaju osnovnu školu, započet će svoj radni angažman u Bosni i Hercegovini kao članici EU. U to više nema nikakve sumnje i zbog toga će članstvo u EU ostati naš najvažniji vanjskopolitički cilj. Osnovni razlog zbog kojeg još uvijek nemamo dovoljnu prisutnost evropskih tema u javnom prostoru leži u činjenici da je evropski put BiH godinama bio potpuno blokiran, pa su evropske teme bile van fokusa interesa javnosti.

Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

– Kako ne razumiješ. S pupa-havama je sve moguće. Izmisli sam neku priču. Pupa-hava se zbog toga neće ni počešati. Najednom mnogo mrtvih oko njega, naprimjer. Samo stoji neka kutija. I ruka jednog od onih što su pucali na njoj. Začudo, puna kutija dukata. On je lijepo malo zatvori i pod ruku. A luka kao luka. Išao njegov brod ili ne, naići će drugi.

Kako to da je Fikret Abdić, uprkos hipoteci koju nosi i starosti koja ga sve više pritišće, uspio ostvariti izbornu pobjedu? Naši sagovornici kažu da je odgovor vrlo jednostavan – pobjeda je ostvarena zahvaljujući prijeratnim rezultatima ovog istrošenog starca, čiji su kapaciteti već odavno potrošeni, a znanje i kompetencije zastarjele i prevaziđene. Za Stav su otkrili da nije istina da Fikreta Abdića u politici nije bilo 20 godina. Stranka DNZ je 1997. godine pobijedila na lokalnim izborima, a Abdić je godinama kroz tu stranku postavljao svoje ljude na različite funkcije i smjenjivao ih, sve dok nije došlo do raskola 2014. godine

Mislim da mi u Sarajevu bolujemo od sindroma “vidi mu glave”, koji se manifestuje potrebom da izmišljamo potpuno nepotrebne i vještačke podjele među ljudima. A tako smo mali, tako beznačajni, list na vjetru, ako se nastavimo dalje usitnjavati – teško nama! Često vidim da Čaršija, u nastojanju da bude nešto što nije, radi sve da bude to što nije, a čineći to, prestaje da bude to što u suštini jeste, ili još gore, ono što bi trebala biti.

Podržite nas na Facebooku!