Post by STAV

Šefik Džaferović je u Novom Pazaru naglasio da su Bošnjaci u posljednjim stoljećima preživljavali teška i turbulentna vremena, nad njima su činjeni genocidi, raseljavani su, uskraćivano im je pravo na ime i jezik, ali su uspjeli da se izbore s time i danas su jači nego što su ikad bili. “Upravo to smeta onima koji bi najradije da se pretvaraju da nas nema. Ali, šta da im radimo, neka se navikavaju da smo tu, da znamo ko smo, šta smo, šta želimo, a šta ne. Pred Bošnjacima je još mnogo posla i izazova. U vezi s tim, potrebno je voditi mudru i odgovornu politiku u BiH, ali i u svim zemljama u kojima Bošnjaci žive”, poručio je Džaferović povodom obilježavanja Dana bošnjačke nacionalne zastave

Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju Aćif-efendija Hadžiahmetović imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak

“U koloni je bilo dvanaest meni nepoznatih četnika. Pokušao sam da ih zaustavim, pitajući ih šta žele. Ali, oni se nisu obazirali na to, već su mimo mene ušli u zgradu gdje počinje borba na život i smrt. Irac, Španac, Mrki, Pero Ćuskić i drugi dočekuju ih iz vatrenog oružja i ubijaju jedanaest četnika. Borba u sobi i hodniku trajala je kratko, a zatim iz kuće, preko mrtvih četnika, iskače Španac, a za njim i Irac. Pokušali su da se probiju do šume”

O pronađenim i vraćenim parama hadžija Redžo Poštenjačina kaže: “Bilo je i pojedinaca koji su govorili: 'E, one budale, vratio tolike pare, a nije otvorio firmu i da ga Mercedes voza.' Ne znaju da mi je slađe bez tuđeg, da sutra, šta se god desi, ne moram misliti da je to uzrok. Ja sam naučio da postim, da ne idem po restoranima, da živim običnim životom i hoću tako da živim dok mi je suđeno, dok bude bilo dunjalučke nafake”

S obzirom da mu ni sveti mjesec Ramazan nije pomogao razbistriti dvolične misli, izgleda da je riječ o nekoj vrsti patologije jer se i danas na stranici Vlade Kantona Sarajevo može pročitati kako je ugovor sa firmom Hering d.d, koja danas izvodi radove na Prvoj transferzali, potpisan još 28. septembra 2018. godine. To znači da je u mandatu premijera Adema Zolja i resornog ministra Muje Fiše, a ne u mandatu Forte i Konakovića, posao pripremljen i dodijeljen izvođaču. Od tog trenutka, potpisivanja ugovora, projekat ne realizira Vlada, pa ni ministar Šteta, kako to iluzionist Konaković uzvikuje, nego građevinska firma koja je dobila posao, u skladu sa potpisanim ugovorom

Zanimljivo je uporediti broj od 350.000 pripadnika HV-a s 3.736,356 Hrvata na popisu iz 1991. godine. Kada bi od 350.000 oduzeli Bošnjake i pripadnike HV-a drugih nacionalnosti, procentualno učešće Hrvata bilo bi niže od procentualnog učešća Bošnjaka, a u odnosu na ukupan broj pripadnika tih naroda na popisu iz 1991. godine. Svrha ovog osvrta nije utvrđivanje statističke preciznosti učešća Bošnjaka u odbrani Hrvatske u odnosu na njihov ukupan broj u toj državi i u odnosu prema drugim narodima u njoj, ali jeste da ukaže na neistinitost hrvatske propagande u smislu da Bošnjake nije zanimala odbrana Hrvatske

Nažalost, jedan dio glasača nije poslušao dobronamjerne savjete pa nam njihova politička nepismenost i naivnost svima danas zajedno dolazi na naplatu i u najgorem mogućem trenutku, i to o pitanjima od najvećeg značaja za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu.

Od kandidature Boriše Falatara za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, preko postizbornog pokušaja da se spriječi stvaranje bilo kakvog probosanskog bloka na višim nivoima vlasti, pa do (uvredljive) retorike upućene na račun Željka Komšića, upadljivo je da postoji više sličnosti nego razlika između HDZ-a i Naše stranke.

Podržite nas na Facebooku!