fbpx

ATOMSKI ZDESNA; PARDON, SLIJEVA

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

 

Piše: Nedim S. HODŽIĆ

Toga aprila 1992. godine bezmalo je cijela Bosna upoznala Murata Šabanovića. I bila na nogama iščekujući kako će završiti njegovi live stream “pregovori” s generalom Jugoslavenske narodne armije Milutinom Kukanjcem. Murat je, za one koji se ne sjećaju ili im tada Dnevnik TVSA nije bio dostupan, prijetio da će srušiti hidrocentralu u Višegradu i tako izazvati katastrofu i potop biblijskih razmjera – ako se ne obustavi bombardiranje Višegrada. U pregovore se uključio i tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, koji, na kraju, ipak uspijeva urazumiti Šabanovića. Javnosti je dugo bilo nepoznato je li Šabanović tada “pucao iz prazne” ili je zaista sve bilo spremno za rušenje brane. Ostat će tek, kao anegdota, njegovo nadvikivanje s Kukanjcem, koji bi ga oslovljavao čas s Murate, čas sa Šabane.

Ovu mi reminiscenciju prizva ovih dana stalno natezanje i prenemaganje takozvane sarajevske četvorke oko “rušenja Vlade Kantona Sarajevo”. A rušenje se najavljuje još od njezina formiranja, pri čemu je redovito najglasniji Elmedin Konaković, glasnogovornik i staratelj četvorke. Konaković je još u prvim mjesecima eskalacije krize izazvane pandemijom virusa korona najavljivao kako će “srušiti vlast” demokratskim ili nekim drugim putem. I sve to u izravnom televizijskom prijenosu. Tad je mislio na “Vlast” u širem smislu – povezujući svoje najave “događanja naroda” s navodnim nastojanjima “Vlasti”, a prvenstveno njegove stranke-majke (SDA) da sabotira ovogodišnje općinske izbore. Naravno da SDA niti je imala razloga niti je sudjelovala u takovrsnim pokušajima.

Onda je Konaković, ne silazeći s TV ekrana i internet-naslovnica, ali opet redovito koristeći i svoj profil na Facebooku, svako malo muratovski i šabanovski najavljivao da Vlada Kantona Sarajevo pada prije, a ponekad i poslije predstojećih općinskih izbora.

Ostale su članice četvorke, pak, uglavnom o ovom pitanju govorile dosta uzdržanije i pribranije, bez euforije i onog osvetničko-mrziteljskog tona koji Konakovića razlikuje i od Murata. Jer, Konaković je tada polazio u svatove bez cvijeta. Tražila se, naime, ta famozna osamnaesta ruka.

U međuvremenu, javnom i posebno medijskom prostoru nametnuo se još jedan fenomen – Aljoša Čampara! Visokopozicionirani član SDA, kako se to u nas veli, s tri funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i jedan od onih kadrova najveće bošnjačke i bosanskohercegovačke stranke prema kojima Konaković (barem ako je suditi po njegovim javnim kvalifikacijama izrečenim u protekle dvije godine) i nije gajio posebne simpatije. Malo-pomalo, Čamparini javni istupi i skupštinske diskusije davali su povoda za govorkanja kako je ta osamnaesta ruka baš njegova.

Najave o rušenju Vlade Kantona Sarajevo nastavljaju se, opet u tome prednjači Konaković, koji i ne bi baš da zavisi od Čamparine ruke, a ne bi ni sa SBB-om, ako je moguće i ako SBB uopće bude za izlazak iz trenutne koalicije sa SDA I DF. Jer, upitno je koliko bi se to ovoj stranci uopće i isplatilo i kako bi pristali da “kolač vlasti” dijele s Konakovićem, koji i dalje figurira kao staratelj koji će prilično utjecati na to koliki će kome komad pripasti.

O principijelnosti i stvarnim dometima Konakovićeve politike suvišno je i trošiti riječi, ali valja podsjetiti kako su se on i Čampara “častili” po medijima prethodnih godina. Možda, ipak, bude bilo pa prošlo, ko zna? Recimo, tek da je njegova reakcija na nedavnu Čamparinu ostavku na članstvo u Predsjedništvu SDA bila ipak nešto suzdržanija od ranijih bombastičnih najava. No, i ovog puta nije prošlo bez “bombanja”.

Konaković je ustvrdio da čak i bez Čampare i bez SBB-a ima većinu za smjenu Vlade. Ovoga puta su mu se, donekle, priključili Nermin Nikšić i Predrag Kojović. Samo, opet ostaje nejasno, je li sa ili bez Čampare, sa ili bez SBB-a. Kakogod, u njihovim se, opet napose Konakovićevim istupima, da naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”.

Bio u ratama ili ne bio, jedno je sigurno, odlaskom gubi više on nego stranka, a to se pokazalo i više puta do sada. Otud samo površne poznavatelje prilika u stranci može začuditi hladnokrvnost njezina predsjednika u skorašnjim javnim istupima, prije i poslije Čamparine ostavke. Te samo naivni mogu pomisliti kako će “slučaj Čampara” ili smjena Kantonalne vlade oslabiti stranku pred općinske izbore. Naprotiv, smjena Vlade Kantona Sarajevo, ako do nje uopće dođe, nanijet će štetu samo građanima ovog Kantona iz niza razloga, a samo na taj način i samoj SDA.

A iz rakursa isključivo uskostranačkog interesa pred izbore, SDA će time ipak profitirati. Makar nova Kantonalna vlada imala i “nuklearni pogon” – jer Konaković je u svom najnovijem biseru najavio da će to biti “atomska vlada”. A možda i nije mislio na “nuklearni pogon” već na činjenicu da će njome vedriti i oblačiti lično i personalno “Atomski Mrav”. Kao i onom prošlogodišnjom. Mravi obično imaju šest nogu, a atomski ima dvije, pa vidjet ćemo.

P. S.: Bakiru Hadžiomerović poručujem – ‘će se kladimo da će onaj koji će sve ovo posmatrati ležerno uz kokice biti Bakir Izetbegović i SDA, a ne Bakir Hadžiomerović i bratija koja analitički predviđa neke ozbiljnije potrese u SDA.

 

PROČITAJTE I...

“On se još uvijek nije prilagodio na mir. Zaboravio je da je, hvala Bogu, prošlo 25 godina od rata. Za njegovu ratnu ulogu mu svi skidamo kapu, o tome nema ni govora ni dileme, ali prošlo je četvrt stoljeća od rata, danas se ne može komandovati ljudima. S ljudima treba raditi, ljude treba tretirati na način koji odgovara i vremenu i prostoru. Ahmed Sejdić hoće da bude osoba koja će određivati ko u Višegradu valja, a ko ne valja. On na to nema pravo. Njegovu ratnu ulogu niko od nas ne osporava, ali isto tako, niko nema pravo osporavati ono što sam napravio ovdje u proteklih 15 godina”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!