ASISTENT MRŽNJE

Tek takva količina licemjerstva, dvostrukih mjerila i zamjena teza, izrečena NAKON što mu se osigurala udobna pozicija, potvrdila je za lokalnu ljevičarsku građanštinu da je položio tekst ideološke ispravnosti i lojalnosti i da je vrijedan odbrane.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Iznijeti javno islamofobični i šovinistički stav postalo je, čini se, neka vrsta završnog testa, kraj obreda punoljetnosti i konačni ulazak u onu kastu koja se u nas voli nazivati javno angažiranom građanštinom i ljevicom.

Kao što spartanski mladić nije mogao završiti svoju agogu i postati punopravnim građaninom, pogotovo pripadati sloju najodabranijih i najpovjerljivijih, sve dok ne ubije svog helota, tako i ovdašnji zatucani omladinci postaju prihvaćeni i javno angažirani članovi akademske zajednice i punopravni članovi SDP-a tek nakon što s dodijeljene im pozicije ispale svoju islamofobnu šovinističku izjavu.

Takav je slučaj i s Jasminom Hasanovićem, asistentom na Fakultetu političkih nauka i članom SDP-a, kojem ni sve ranije sasvim javno i otvoreno razmetanje vlastitim predrasudama, ekstremnim panslavizmom, militantnim ateizmom i krajnje čudnim opsesijama nije smetalo da nekako postane asistent na FPN-u ili “član savjeta za razvoj” SDP-a, ali mu nije ni osiguralo da bude baš općeprihvaćen kao ravnopravan član lokalne zajednice angažiranih progresivnih “građana”.

Da bi položio ispit punopravnog progresivca, bilo je potrebno da Hasanović prvo s pozicije ugroženog identitarnog manjinca napadne Kodeks UNSA, a zatim da javno iskaže šovinizam prema muslimanima.

Tek takva količina licemjerstva, dvostrukih mjerila i zamjena teza, izrečena NAKON što mu se osigurala udobna pozicija, potvrdila je za lokalnu ljevičarsku građanštinu da je položio tekst ideološke ispravnosti i lojalnosti i da je vrijedan odbrane.

Baš zbog toga se ne bi trebali čuditi što će, nakon što javnost skandalizirana njegovim govorom mržnje zatraži Hasanovićevo uklanjanje s pozicije asistenta, njegove kolege i istomišljenici, kako s Fakulteta, tako i iz partije, od njega napraviti žrtvu “javnog linča”, tj. što će stati u odbranu njegove “slobode govora”, tj. šovinizma i prava da je širi s katedri fakulteta čije postojanje finansiraju upravo mete njegovog govora mržnje.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!