Antibošnjački šovinizam poprima ozbiljne razmjere

Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.

Piše: Mustafa DRNIšLIĆ

Koliko se govor mržnje i antibošnjački šovinizam odomaćio u srbijanskim medijima, odlično pokazuje skandalozna naslovnica beogradskog Informera iz ilustracije ovog teksta. Ovaj list, koji u Srbiji smatran prorežimskim i Vučićevim, nazvao je Jusufa Nurkića, bosanskohercegovačkog košarkaša koji igra za klub Portland Trail Blazers u američkoj NBA ligi, ni manje ni više nego balijom.

Baš kao i ovaj šovinistički naslov, i razlog je sasvim velikosrpski sulud. U Informeru zamjeraju Nurkiću što je prateći utakmicu između košarkaških klubova iz Denvera i Portlanda obukao majicu s imenima deveterice narodnih heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata i Armije Republike Bosne i Hercegovine (Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhat Hujdur, Enver Šehović, Nesib Malkić i Izet Nanić) koje u Informeru smatraju ne samo “ratnim zločincima” nego i “ubicama Srba”.

Naravno, za šovinistički velikosrpski list poput Informera svako onaj koji je branio svoju domovinu, svoj narod, svoju porodicu i sebe od velikosrpskih koljačkih hordi ustvari je “ubica Srba”, a svaki Bošnjak koji se ne stidi sebe i najboljih sinova svog naroda “balija”.

Ovakav otvoreni i podivljali šovinizam politizirane beogradske štampe zapravo je upozoravajući znak da su se opet, kao početkom devedesetih, probudili velikosrpski teritorijalni apetiti i pretenzije te da je ta štampa iznova stavljena u službu agresivne hegemonističke velikosrpske politike.

No, upotreba ovakvih šovinističkih termina ima i svoju drugu, daleko tužniju, ali i bolniju dimenziju. Činjenica je da se šovinistički termin “balija” udomaćio i legitimizirao u javnom prostoru i da ga ne upotrebljavaju samo otvoreni srpski šovinisti nego i tzv. građanske “kolumnjare” koje, u stalnom pokušaju da nekako izjednače sve tri strane, tačnije da nađu sasvim nepostojeći pandan srpskim četnicima i hrvatskim ustašama, nisu uspjeli pronaći ništa bolje od šovinističkog termina “balija”.

Taj termin, koji je ustvari teška šovinistička uvreda ravna onoj da neko Srbe naziva vlasima, a Hrvate Latinima, odnosno Šokcima, ne može nikako biti jednak terminima četnik i ustaša jer, za razliku od kako historijskih, tako i danas postojećih četničkih i ustaških pokreta, njihovih ideologija i njihovih vojnih formacija, ne postoji niti je ikada postojao nekakav “balijski pokret”, “balijska ideja i ideologija” ili “balijska vojska”.

Da uprostimo, to je kao da neko danas u Sjedinjenim Američkim Državama piše o tome kako postoji Klu Klux Klan i njima jednake “crnčuge”. Hem je brutalna laž, hem je šovinistički govor mržnje.

Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!