fbpx

Antibošnjački šovinizam poprima ozbiljne razmjere

Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.

Piše: Mustafa DRNIšLIĆ

Koliko se govor mržnje i antibošnjački šovinizam odomaćio u srbijanskim medijima, odlično pokazuje skandalozna naslovnica beogradskog Informera iz ilustracije ovog teksta. Ovaj list, koji u Srbiji smatran prorežimskim i Vučićevim, nazvao je Jusufa Nurkića, bosanskohercegovačkog košarkaša koji igra za klub Portland Trail Blazers u američkoj NBA ligi, ni manje ni više nego balijom.

Baš kao i ovaj šovinistički naslov, i razlog je sasvim velikosrpski sulud. U Informeru zamjeraju Nurkiću što je prateći utakmicu između košarkaških klubova iz Denvera i Portlanda obukao majicu s imenima deveterice narodnih heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata i Armije Republike Bosne i Hercegovine (Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhat Hujdur, Enver Šehović, Nesib Malkić i Izet Nanić) koje u Informeru smatraju ne samo “ratnim zločincima” nego i “ubicama Srba”.

Naravno, za šovinistički velikosrpski list poput Informera svako onaj koji je branio svoju domovinu, svoj narod, svoju porodicu i sebe od velikosrpskih koljačkih hordi ustvari je “ubica Srba”, a svaki Bošnjak koji se ne stidi sebe i najboljih sinova svog naroda “balija”.

Ovakav otvoreni i podivljali šovinizam politizirane beogradske štampe zapravo je upozoravajući znak da su se opet, kao početkom devedesetih, probudili velikosrpski teritorijalni apetiti i pretenzije te da je ta štampa iznova stavljena u službu agresivne hegemonističke velikosrpske politike.

No, upotreba ovakvih šovinističkih termina ima i svoju drugu, daleko tužniju, ali i bolniju dimenziju. Činjenica je da se šovinistički termin “balija” udomaćio i legitimizirao u javnom prostoru i da ga ne upotrebljavaju samo otvoreni srpski šovinisti nego i tzv. građanske “kolumnjare” koje, u stalnom pokušaju da nekako izjednače sve tri strane, tačnije da nađu sasvim nepostojeći pandan srpskim četnicima i hrvatskim ustašama, nisu uspjeli pronaći ništa bolje od šovinističkog termina “balija”.

Taj termin, koji je ustvari teška šovinistička uvreda ravna onoj da neko Srbe naziva vlasima, a Hrvate Latinima, odnosno Šokcima, ne može nikako biti jednak terminima četnik i ustaša jer, za razliku od kako historijskih, tako i danas postojećih četničkih i ustaških pokreta, njihovih ideologija i njihovih vojnih formacija, ne postoji niti je ikada postojao nekakav “balijski pokret”, “balijska ideja i ideologija” ili “balijska vojska”.

Da uprostimo, to je kao da neko danas u Sjedinjenim Američkim Državama piše o tome kako postoji Klu Klux Klan i njima jednake “crnčuge”. Hem je brutalna laž, hem je šovinistički govor mržnje.

Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.

PROČITAJTE I...

Hasan El-Basri, r. a., poznati tabi'in, jednu je noć pošao kod svog učenika Habiba Adžemija (habib Adžemij preselio je 130. godine po Hidžri). Po ovom imenu Adžemij vidi se da nije bio Arap. Kada mu je Hasan El-Basri došao, zatekao ga je kako klanja jaciju. Htio je da mu se pridruži u namazu, ali je čuo kako on, umjesto “Elhamdulillah”, uči “Elhemdilillah”. Kaže Hasan El-Basri sam sebi: “Ako mu se pridružim u ovom namazu, propast će mi namaz”, jer pogrešno uči, pa je sam tu noć jaciju klanjao. Posjedio je tu sa svojim učenikom, vratio se kući, klanjao jaciju i legao spavati. Tu noć usnije Gospodara pa ga Hasan El-Basri pita: “Gospodaru, u čemu je Tvoj raziluk, Tvoje zadovoljstvo?”, a Gospodar mu kaže: “Vidio si Moje zadovoljstvo, ali ga nisi znao cijeniti.” “Kako to, Gospodaru?”, upita Hasan El-Basri, a Gospodar mu odgovori: “Da si klanjao s Habibom, nad tim tvojim postupkom bilo bi Moje zadovoljstvo i taj namaz bio bi bolji od svih namaza koje si do sada klanjao. Ali, ti si u obzir uzeo pravilno izgovaranje harfova, a ne čisti nijet i čisto srce”

Za Izetbegovića je bila prava sreća što je bio uhapšen 1946, jer bi vjerovatno u procesu 1949. godine protiv “Mladih muslimana” bio ubijen. I sam je toga bio svjestan, pa kaže: “Da me nisu zatvorili 1946. godine, ja bih na procesu tri godine kasnije posigurno izgubio glavu. Bio bih ili prvi ili drugi optuženi.” Po izlasku iz zatvora 1949. godine Izetbegović ponovo ostvaruje kontakte s “Mladim muslimanima”, odnosno s Hasanom Biberom. Tokom hapšenja, isljeđivanja, mučenja i sudskog procesa Hasan Biber nije izdao Aliju.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!