Ante, Ante… prezime mu znate?

Jesu li možda prikladni za Hrvate muslimane koji govore muslimanskim? Da ne spominjemo koliko je opasno da ovakve, potpuno nenaučne poglede širi predsjednik Nadzornog odbora “Školske knjige” Ante Žužul, osoba za koju se tvrdi da stoji iza vlasničke strukture bosanskohercegovačke izdavačke kuće “Sarajevo Publishing”.

 

Skandal koji je na promociji knjige Marije Muse Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u javnoj komunikaciji od 1945. godine do danas izazvao Ante Žužul svojom izjavom da u Bosni i Hercegovini “hrvatski udžbenici koji su multikulturalni” omogućavaju “ravnopravnost hrvatskog jezika” ne samo sa srpskim već i s nekakvim “muslimanskim jezikom” indikativan je po nekoliko osnova.

Prvo, sama činjenica da se niko od prisutnih na ovoj promociji, kao i niko iz hrvatskih akademskih krugova nije niti osvrnuo na ovakvu suludu revizionističko-šovinističku konstrukciju, u kojoj se bosanski jezik naziva muslimanskim, pokazuje da je ona duboko ukorijenjena i gotovo sveprisutna u hrvatskim znanstvenim krugovima.

Štaviše, upravo je takvo licemjerno ponašanje, gdje se istovremeno kuka i nariče nad ugroženošću vlastitog jezika, dok se tuđi otvoreno negira, ono što je već dugo specifikum hrvatske političke kulture prema Bosni i Hercegovini, a što je očigledno fenomen koji je već odavno izašao iz domena politike i ušao i u akademske kružoke. Ili je, pak, možda prvo iz akademskih krugova ušao u političke?

Također, šta tačno znači Žužulova izjava da su “hrvatski udžbenici multikulturalni”? Kako uopće neki udžbenik može biti multikulturalan? U kojem se smislu ogleda ta “multikulturalnost” ako je već riječ o “hrvatskim udžbenicima” u Bosni i Hercegovini? Koliko je u njima zastupljeno autora nehrvata, koliko se obrađuju i kako događaji iz historije, kako lekcije iz književnosti i jezika…

Jesu li možda prikladni za Hrvate muslimane koji govore muslimanskim? Da ne spominjemo koliko je opasno da ovakve, potpuno nenaučne poglede širi predsjednik Nadzornog odbora “Školske knjige” Ante Žužul, osoba za koju se tvrdi da stoji iza vlasničke strukture bosanskohercegovačke izdavačke kuće “Sarajevo Publishing”.

Postavlja se pitanje kako neko ko negira jezik čitavog jednog naroda može uopće biti izdavač školskih udžbenika, i to pogotovo onih koji se tiču jezika i književnosti, te treba li očekivati da se i u udžbenicima “Sarajevo Publishinga”, firme čije je sjedište u Sarajevu, a vlasnici po Hrvatskoj, počne negirati bosanski jezik?

Na ovakve Žužulove šovinističke i primitivne izjave najbolji odgovor dao je predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) u Hrvatskoj Armin Hodžić u priopćenju u kojem se sasvim ispravno konstatira da “ekvivalent nazivanja bosanskog jezika ‘muslimanskim’ jeste nazivanje hrvatskog jezika ‘katoličkim’ ili srpskog jezika ‘pravoslavnim’”. Taman tako.

 

PROČITAJTE I...

Danas je teško zamisliti da neko može napasti na Meku, sveto mjesto svakog muslimana. Međutim, takvi su se incidenti dešavali kroz islamsku historiju. Krvava godišnjica terorističkog napada i opsade obilježava se ovih dana jer su rano ujutro 20. novembra 1979. godine, dvije nedjelje nakon hadža i uoči novog stoljeća po islamskom hidžretskom kalendaru, u dvorištu Velike džamije u Meki odjeknuli pucnjevi. Ubijena su dva nenaoružana čuvara, prve žrtve opsade, a događaji koji su uslijedili radikalno će izmijeniti noviju muslimansku historiju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!