fbpx

ANALIZA: SUDBINSKI IZBORI ZA BOŠNJAKE U HRVATSKOJ

Filip Mursel Begović, glavni urednik sedmičnog magazina "Stav", analizirao je izbornu kampanju u Hrvatskoj u 12. izbornoj jedinici, gdje traje borba između Bošnjaka i Albanaca. Za "Novi glas", portal bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, otkriva ko ima šanse ući u Hrvatski sabor, šta se događa iza kulisa, ko kome podmeće i zašto...

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Bez ikakve sumnje, predstojeći parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj za Bošnjake su od sudbinske važnosti. Stoga, čudimo se da neko od bošnjačkih kandidata nije situaciju opisao sloganom koji bi trebao glasiti: Biti ili ne biti. Do koje su mjere Bošnjaci u Hrvatskoj zapušteni, govori i činjenica da je, od 30 hiljada popisanih pripadnika ovog naroda, samo 13 hiljada na biračkim listama, dok je od 20 hiljada Albanaca na listama njih ukupno 19 hiljada. Ovaj podatak ponajviše se tiče institucionalne zapuštenosti Bošnjaka u Hrvatskoj i dobre institucionalne organiziranosti Albanaca. I tu je najveći problem Bošnjaka, ne kako bi neko mogao pomisliti zbog nejedinstvenosti, već nepostojanja organiziranih i odgovornih manjinskih institucija. Bošnjačke udruge nisu radile svoj posao, a umjesto da su okupljale Bošnjake, one su ih iz godine u godinu sve više rastjerivale. Zato nas i ne čudi podatak o malom broju Bošnjaka na popisu birača. Bošnjačke su udruge, umjesto da se bave osiguravanjem kulturne autonomije, a zatim i bolje vidljivosti i boljeg statusa Bošnjaka, krenule u ojađeni unutarnji sukob, koji je rezultirao poraznim stanjem bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Udruge se međusobno natječu za mrvice koje im na stol baca Savjet za nacionalne manjine kao drugoj po brojnosti nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, a opet sam Savjet nije kriv za takvo stanje jer se sami Bošnjaci nisu potrudili da ga poprave. Popravak je moguć jedino odlučnom i mudrom politikom koju osigurava bošnjački predstavnik u Saboru.

Kažemo da su ovi izbori sudbinski jer tek će se naredne godine na popisu stanovništva pokazati do koje su mjere Bošnjaci ustvari podbacili u brojnosti radi zapuštenosti vlastitih institucija. Ispostavit će se da je jedan dio asimiliran, što je direktna zasluga nerada bošnjačkih udruga, a drugi je dio otišao “trbuhom za kruhom” u inostranstvo. Ako u narednom saborskom mandatu Bošnjaci neće imati svog zastupnika, koji je ključni faktor za osiguravanje njihovog boljeg statusa, ovaj proces nastavljat će se sa sve pogubnijim posljedicama.

U istoj izbornoj jedinici, uz Albance i Bošnjake, nalaze se još i Crnogorci, Makedonci i Slovenci, ali niti jedan od tih naroda nije dao kandidata, svjesni da zbog male brojnosti vlastite manjine neće imati šanse. Prema tome, glavna bitka odvija se između kandidata Albanaca (3 kandidata) i Bošnjaka (4 kandidata).

Kod Albanaca se natječu dva kandidata s izgledima za uspjeh: Idris Sulejmani i Ermina Lekaj Prljaskaj, trenutna zastupnica u Saboru koja za Bošnjake nije uradila – NIŠTA. Bošnjake je politički ponižavala svojim bestidnim podržavanjem politike koja opravdava i paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu i tzv. treći entitet. No, začudo, ova kandidatkinja ima dobar odnos s dijelom bošnjačkih udruga u Hrvatskoj koje je doslovno posvojila, a njeno vodstvo uzela pod vlastitu skrb. Prije svega, tu je Ishak Hodžić iz Udruge “Sabah”, koji je prema dostupnim informacijama upravo njenom intervencijom postavljen za bošnjačkog člana u Savjetu za nacionalne manjine. Tu je i Udruga branitelja Bošnjaka pod vodstvom Hamdije Malića, zatim Mirsad Srebreniković, predsjednik posrnule SDA Hrvatske (SDAH). Odnedavno im se pridružio i trgovac nekretninama Senad Pršić iz Pule, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, koji je također nanjušio da bi mogao osladiti brk kakvom mrvicom sa stola.

 

BERMIN MEŠKIĆ

Dakle, problematične hamalske udruge i posrnula stranka uspjele su naći svog kandidata. Ime mu je Bermin Meškić. Ovaj pravnik po struci prije 7 godina pokazivao je određene znakove samosvijesti koja je tada među mlađima bila rijetka na bošnjačkoj manjinskoj sceni u Hrvatskoj i zasluživao je pažnju. Uspio je ući u Savjet za nacionalne manjine te su mnogi tada pomislili da je on taj koji bi mogao uraditi politički preokret. No Meškić je svoj početni kapital posve prokockao kada se svrstao uz najgore izdanke bošnjačkog naroda u Hrvatskoj. Meškić je kandidat SDAH koju vodi Mirsad Srebreniković, podržavaju ga duboko kompromitirane udruge, a svako ko je ikada pratio (ne)rad ovih institucija u Hrvatskoj može zaključiti da je Meškić “sklopio ugovor sa đavolom”. Glasački kapacitet SDAH na prošlim izborima bio je šesto glasova, kada je ova stranka do nogu potučena od albanskih kandidata. Za vjerovati je da Meškić može povećati taj kapacitet, ali ne do te mjere da bi mogao zaprijetiti izraženijim kandidatima. Činjenica je da je Meškić u kampanji naglašavao da je posrijedi neka nova ekipa ljudi koja se okupila oko SDAH. No, prilikom predaje svoje liste, pojavio se u društvu mlađahne rodbine Mirsada Srebrenikovića i ostalih lezihljebovića koji su godina uzgajani u SDAH. Odnosno, Meškić nam je poručio da se ustvari ništa nije promijenilo i da je posrijedi rodbinsko pomlađivanje s razmaženom mladeži povlaštene kaste koja je do sada vladala svim polugama moći među Bošnjacima u Hrvatskoj.

Meškić nema podršku u Bosni i Hercegovini, a jedini glas koji mu je iskazao naklonost jeste Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona, čiji je kabinet, sedmicu dana nakon susreta s Meškićem, pohapšen radi sumnje u korupciju. Prema informacijama koje smo dobili iz Meškićevog izbornog stožera, lista od hiljadu imena koju je navodno predao u Saboru je laž. Predao je popis od 100 imena, a ostalo je izmislio, očito iziritiran podrškom koju je netom prije njega od glasača dobio drugi kandidat. No ova je laž trebala Meškiću da može opravdati tvrdnju da iza njega stoji “narodni pokret”, kako se hvalisao. Naravno, od pokreta nije bilo i neće biti ništa jer za takvo je nešto potreban snažan lider i kritična pobunjena masa. Dostupni Meškićevi nastupi otkrivaju 35‑godišnjaka koji se glasačima obraća čitajući s papira, što je u jeziku politike na razini adolescenta. Nadalje, u svojim nastupima vidljivo ponavlja unaprijed naučene fraze, što djeluje zamorno i štreberski. Meškić je tokom kampanje radio ozbiljne gafove – davao intervju za radikalni ultradesničarski portal Dnevno.ba, koji zagovara tzv. treći entitet. Nadalje, nesuvislo je pričao da je “visoko personalizirani” kandidat, vjerovatno želeći izbjeći povezivanje s omraženim Srebrenikovićem i SDAH, buncao da se njegovom kandidaturom “dogodio narod”. Treba podsjetiti da je “događanje naroda” termin koji je upotrebljavao Slobodan Milošević tokom antibirokratske revolucije osamdesetih godina 20. stoljeća, koja je vodila u raspad bivše Jugoslavije i u rat te Genocid nad Bošnjacima. Meškić je Bošnjak i zasigurno mu Milošević nije uzor, ali očito mu nedostaje općeg obrazovanja i političke zrelosti, pa iz neznanja citira termine koje su upotrebljavali krvnici njegovog naroda.

Ako bi ovaj kandidat uspio pobijediti na izborima, možemo očekivati da će biti opterećen “dugovima” prema moralno korumpiranim strukturama koje su ga i kandidirale, da će doći do novih svađa i sukoba, da će Meškić, uslijed svog vidljivog samoljublja, poželjeti vladati strukturama s kojima se ne može vladati. Naime, strukture koje stoje iza Bermina Meškića toliko su bolesne iznutra da ih je moguće jedino pomesti, kao što se metu nakupine smeća. Meškić, koji nema ideološki oslonac i kojem je glavna aktivnost da objavljuje svoje selfije na Facebooku, to nije u stanju uraditi. Štaviše, uvidjeli smo da moralni kapaciteti ovog kandidata svjedoče da se već prilagodio standardu povlaštenih lezihljebovića koji su uništili većinu toga što se moglo uništiti među Bošnjacima u Hrvatskoj. Glasački kapacitet Bermina Meškića jeste između 300 i 800 glasova, a sve iznad toga bilo bi ravno čudu, primjerice onom u Međugorju. U biti su Berminovom kandidaturom najzadovoljniji Mirsad Srebreniković i njegova bratija poput Ishaka Hodžića, koji se nadaju da će Meškić uspjeti sakupiti dovoljno glasova da razbije glasački kapacitet glavnog bošnjačkog kandidata.

 

ARMIN HODŽIĆ

Ovaj nezavisni kandidat, porijeklom iz radničke obitelji, prije svega se može svidjeti jer nije ni na koji način bio dio povlaštenih struktura koje personificira dobro uhljebljeni Bermin Meškić. Po struci politolog sa završenim Fakultetom političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu, bestijalno je napadan kao odveć mlad, izgovarane su laži da nema diplomu, da je konfliktna ličnost, da iza njega stoji SDA BiH, što je apsurdno jer je njegov bošnjački protukandidat iz SDA Hrvatske. Ipak, ovdje primjećujemo da Meškić i SDAH nemaju podršku matične stranke u Bosni i Hercegovini. Kada Arminu Hodžiću nisu mogli prilijepiti tu vrstu etikete, Meškićevi i Srebrenikovići jurišnici pričali su da iza njega stoji Milan Bandić, a u zadnje vrijeme šire glasine da je to SDP. Iako se Hodžić nije svrstavao ni na lijevi ni na desni spektar hrvatske političke scene, bilo bi dobro da su njegovi mrzitelji u pravu i da ima podršku opozicije, jer je to prirodnije od podrške struktura koje djeluju protiv države Bosne i Hercegovine.

Jedini problem Armina Hodžića jeste taj da je pokazao da je doista nezavisan od pokvarenih i povlaštenih struktura među Bošnjacima u Hrvatskoj. Pritom je svojim javnim nastupima pokazao da ima autentičan stav, da nije pehlivan, da neće šutjeti i kalkulirati ako uvidi nepravdu prema Bošnjacima, da su mu reakcije organski bošnjačke. Za neke je problem što se ovaj mladi čovjek usudio javno progovoriti o lošem stanju Bošnjaka u Hrvatskoj, što, naravno, ne odgovara onim povlaštenim Bošnjacima kojima je itekako dobro jer su pohapali pozicije i uspješno jašu na grbači vlastitog naroda već decenijama. Pritom je Armin Hodžić svojim nastupima vidljivost Bošnjaka u Hrvatskoj digao na do sada neviđeni nivo, a ono što je radio u svojoj kampanji također je neviđeno među Bošnjacima, posve moderno i inovativno. Ostali kandidati, poput Bermina Meškića, jedino što su mogli jeste da se reakcionaški bave Arminom i onime što on radi, umjesto da su razvijali vlastitu autentičnu kampanju. U svakom svom nastupu Bermin je denuncirao Armina, licemjerno tvrdeći da nikoga ne napada. Armina Hodžića su optužili da je dobio “neki veliki novac”, zanemarivši činjenicu da se puno toga može napraviti besplatno, ali uz mnoštvo inovativnih PR metoda. Ono što je najgore od svega – optužili su ga da je sigurnosni problem, da svađa Hrvatsku i BiH, Bošnjake i Hrvate, jer se usudio reći nešto o stvarnom stanju Bošnjaka u Hrvatskoj. Optužili su ga da nema podršku nikoga, dok je Meškić isticao podrške minornih udruga, a najviše što je uspio jeste da mu Muamer Zukorlić snimi video podrške.

S druge strane, Arminu Hodžiću nije potrebna podrška manjinskih vijeća jer je sam predsjednik najjačeg bošnjačkog vijeća u Republici Hrvatskoj – Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, a na to mjesto došao je uvjerljivom pobjedom. Naime, 2019. godine, od 25 mjesta, njegova lista dobila je 19. Armina Hodžića podržale su dvije najzdravije i najčasnije udruge branitelja Bošnjaka u Hrvatskoj (Počasni vod Bošnjaka Republike Hrvatske pod komandiranjem Fahrudina Jašarevića Babe i Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata pod vodstvom Saliha Huremovića Zmaja), dobio je lične podrške od glumaca poput Emira Hadžihafizbegovića, tokom kampanje je posjećivao Ured predsjednika RH Zorana Milanovića, susretao se s bivšim predsjednicima RH Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, ranije je imao žive institucionalne kontakte s najvišim državnim i političkim predstavnicima Bošnjaka u Sarajevu itd., itd.

Do sada je konkretno i na projektima sarađivao s najjačim i najuglednijim udruženjima i institucijama Bošnjaka u Bosni i Hercegovini jer je očito svjestan da bez kulturološke podrške iz matice neće moći osigurati kulturnu autonomiju Bošnjaka u Hrvatskoj. Odnosno, Armin Hodžić dokazao je da ne samo da nije konfliktan nego da može podjednako korisno funkcionirati na najvišem političkom nivou i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, spajajući na taj način dvije zemlje. Naravno, on to čini ne odričući se svoje nacionalne vlastitosti, što je najveći problem moralno korumpiranim Bošnjacima u Hrvatskoj koji znaju da bi njegovim dolaskom završila njihova vladavina. Time je, prema našem sudu, najkvalitetniji kandidat, čovjek koji uistinu može promijeniti stvarnost i status Bošnjaka u Hrvatskoj. Jedina, uvjetno rečeno, negativnost jeste upravni sudski spor koji vodi s Mirsadom Srebrenikovićem. Naime, Armin Hodžić jedini je Bošnjak u Hrvatskoj koji se usudio otvoreno pobuniti protiv bošnjačkog političkog “kasapina”, ali Srebreniković je putem raznih makinacija Hodžićevu legalnu pobjedu na unutarstranačkim izborima u SDAH 2018. godine spriječio. Ovaj podatak Hodžićevi protukandidati koriste da ga optuže za “lažno predstavljanje”, na taj način skrivajući užasan strah koji osjećaju u slučaju da Armin Hodžić uspije pobijediti na izborima. Glasački kapacitet Armina Hodžića jeste između 1.000 i 2.000 glasova.

 

NEDŽAD HODŽIĆ

Što se tiče kandidata Nedžada Hodžića, on je već odradio jedan saborski mandat koji je dobio obećavši Bošnjacima “brda i doline”, predstavljajući se kao uspješan i bogat poduzetnik iz Istre. Njegova pobjeda označila je kraj političke karijere Šemse Tankovića i početak kraja SDAH. No Nedžad Hodžić za vrijeme svog četverogodišnjeg mandata za Bošnjake na koncu nije učinio ništa, ama ništa. O njegovoj stranci BDS više niko i ne govori pa nije ni poznato postoji li uopće, barem na papiru. Nedžad Hodžić je na ovim izborima nezavisni kandidat. U međuvremenu je poslovno krahirao pa je i priča o uspješnom biznismenu ishlapila u stečaj. Bez obzira na to, uporno se kandidira na izborima, jer mu se pozicija sabornika očito osladila. Koješta bi se dalo napisati o Nedžadu Hodžiću, ali to je uzaludan posao, Bošnjaci u Hrvatskoj su ga odavno prepoznali kao politički ćorak. Glasački kapacitet mu se nalazi između 100 i 300 glasova.

 

MENSUR FERHATOVIĆ

Riječ je o kandidatu koji nije imao zapaženu predizbornu kampanju, a postojeća se odvijala na lokalnoj razini gdje ovaj kandidat i djeluje – u Rijeci. Mensur Ferhatović predsjednik je riječkog ogranka BNZH, a nije jasno iz kojeg se razloga kandidirao kada je i laiku jasno da nema nikakve šanse. Bilo bi zanimljivo istražiti je li nečiji tzv. zec, odnosno je li njegova kandidatura u službi razbijanja bošnjačkih glasova. Nije zabilježeno da je Mensur Ferhatović napravio bilo kakav veliki projekt za Bošnjake u Rijeci, a kamoli u Hrvatskoj. Procjenjujemo da je riječ o još jednom slučajnom “padobrancu” kojeg među Bošnjacima ima na svakim izborima. Glasački potencijal mu je od 20 do 100 glasova.

 

ZAKLJUČAK

Glavna politička bitka u 12. izbornoj jedinici vodi se između Ermine Lekaj Prljaskaj i Armina Hodžića. Potencijal Bermina Meškića sastoji se jedino u mogućnosti da razbije glasove Armina Hodžića i na taj način ga oslabi do mjere gdje će pobijediti Ermina Lekaj Prljaskaj. To bi bio poraz Bošnjaka s neslućenim posljedicama, a pirova pobjeda likova poput Mirsada Srebrenikovića i Ishaka Hodžića, koji bi mogli nastaviti po ustaljenom planu i programu. Ne treba zanemariti ni albanskog kandidata Idrisa Sulejmanija, kojem je na prošlim izborima za nekoliko glasova izmakla pobjeda nad Lekaj Prljaskaj, no sudeći prema infrastrukturi, dosadašnja zastupnica ima stanovitu prednost u albanskim redovima. No, kako doznajemo, vlada opća panika u redovima izbornog stožera Ermine Lekaj Prljaskaj, koji je procijenio da bi Armin Hodžić mogao uzeti pobjedu. Ovim možemo zaključiti ovu predizbornu analizu, a Bošnjaci u Hrvatskoj moraju sami procijeniti hoće li riskirati rasipanjem i cijepanjem glasova.

 

 

 

PROČITAJTE I...

“On se još uvijek nije prilagodio na mir. Zaboravio je da je, hvala Bogu, prošlo 25 godina od rata. Za njegovu ratnu ulogu mu svi skidamo kapu, o tome nema ni govora ni dileme, ali prošlo je četvrt stoljeća od rata, danas se ne može komandovati ljudima. S ljudima treba raditi, ljude treba tretirati na način koji odgovara i vremenu i prostoru. Ahmed Sejdić hoće da bude osoba koja će određivati ko u Višegradu valja, a ko ne valja. On na to nema pravo. Njegovu ratnu ulogu niko od nas ne osporava, ali isto tako, niko nema pravo osporavati ono što sam napravio ovdje u proteklih 15 godina”

Možda sam i jedini čovjek u Zavidovićima koji dovoljno dobro razumije problem “Krivaje” i njene potencijale i koji može naći rješenje za nju i njene radnike. Neophodno je dovesti “Krivaju” u pravne okvire koji neće ugroziti buduće vlasnike i nosioce njenog razvoja. Nakon rješavanja pravnih prepreka, zaista bih se radovao rješavanju tog privrednog izazova koji je isključivo u domenu moje struke i za koji imam mnoštvo prijedloga rješenja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!