Amnestiranje šovinizma Dragana Markovine imenom Zdravka Grebe

Da vrijeme nije ublažilo Markovinin negativan stav spram Bošnjaka i njihovih vrijednosti, pokazuje njegova “recenzija” knjige Marka Attile Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu, koju Markovina naziva revizionističkom. Markovini je sporno što Hoare sve one autonomaške bošnjačke pokrete ne tretira kao ustaške ili četničke kolaboracioniste i zločince.

 

Jedna od najtipičnijih karakternih crta dijela ovdašnjeg društva koji se u javnosti naziva FGR jeste ta da će tolerirati šovinizam, naročito spram Bošnjaka i muslimana, sve dok je on uvijen u svjetlucavi crveni papir ljevičarske ideologije. Štaviše, u tom slučaju spremni su ga nazvati i antifašizmom.

U skladu s takvim mentalitetom i u duhu takvih vrijednosti, ovih je dana u finim građanskim krugovima s oduševljenjem dočekana vijest da je Dragan Markovina prvi dobitnik nagrade “Zdravko Grebo”, koju mu je dodijelio žiri u sastavu Ognjenka Finci, Haris Pašović i Dino Mustafić.

Markovina, kojeg se u medijima naziva historičarem, piscem te društvenim i političkim analitičarem, nagradu “Zdravko Grebo” dobio je za esej Je li moguće pomiriti antagonizirana društvena sjećanja? iz knjige Libanon na Neretvi: kultura sjećanja i zaborava.

O Markovini se u ljevičarskim medijima govori u superlativima te ga se naziva “izvrsnim povjesničarom, politologom i kolumnistom”, ali se zaboravlja napomenuti da je riječ o povremenom izletniku u šovinizam. Jer ničim drugim već šovinizmom se ne mogu nazvati izjave Dragana Markovine od prije nekoliko godina kada je uz psovke izjavljivao kako mu se “gadi islamski tradicionalizam”, te da “ne može podnijeti da 2012. godine u svom rodnom gradu vidi nekoga ko je zamotan”.

Da vrijeme nije ublažilo Markovinin negativan stav spram Bošnjaka i njihovih vrijednosti, pokazuje njegova “recenzija” knjige Marka Attile Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu, koju Markovina naziva revizionističkom. Markovini je sporno što Hoare sve one autonomaške bošnjačke pokrete ne tretira kao ustaške ili četničke kolaboracioniste i zločince.

Pogotovo mu smeta što Hoare komuniste označava kao kvantitativno marginalan politički pokret koji je morao tokom rata praviti ideološke kompromise da bi se legitimizirao i bio prihvaćen u širim slojevima stanovništva kao svenarodni oslobodilački pokret.

Ono što Markovinu naročito iritira jeste sljedeći citat iz Hoareove knjige: “I baš kao što su komunisti, koji su bili mala i progonjena sekta tridesetih godina prošlog stoljeća, poveli borbu za oslobođenje Bosne i Hercegovine protiv Sila osovine i njihovih saradnika, tako će i bivši ‘Mladi Muslimani’ i njihove pristalice, na čelu s Alijom Izetbegovićem, povesti Bosnu i Hercegovinu u sljedećem metežu tokom devedesetih godina. Bosanska revolucija, koja se ugasila četrdesetih godina, rasplamsat će se ponovo pola stoljeća kasnije.”

Markovina takav stav smatra besramnim pa tvrdi da je “pet puta ovo pročitao, svaki put ne vjerujući vlastitim očima, da je netko tko ima toliko podataka i znanja, u stanju mrtav-hladan zaključiti kako je Alija Izetbegović nastavio revolucionarnu partizansku i Titovu borbu”. U suštini, Markovina odriče antifašizam ne samo “Mladim muslimanima” ili Aliji Izetbegoviću već ga negira i Armiji Republike Bosne i Hercegovine, te samoj borbi za slobodnu, suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu!

Kako je moguće da neko s ovakvim stavovima i svjetonazorima dobije nagradu po imenu “Zdravko Grebo”, treba prije svega priupitati Dinu Mustafića, Harisa Pašovića i Olgu Finci. No, aplauzi “Fine Gradske Raje” skandaloznom nagrađivanju osobe s ovakvim stajalištima ne trebaju čuditi jer oni i Markovina istomišljenici su po sve i jednom pitanju. I njima se gadi “islamski tradicionalizam”, i oni smatraju da je neprihvatljivo da u 21. stoljeću neko nosi mahramu, i oni misle da “Mladi muslimani” i Alija Izetbegović ne mogu biti nosioci bilo kakvih pozitivnih tekovina, a kamoli antifašističkih, te su i sami gledišta da odbrana Bosne i Hercegovine od agresije nije borba protiv srpskog i hrvatskog fašizma, već sukob “tri podjednaka nacionalizma”.

Što bi se reklo, kakva predstava, takva joj i publika. /M.Drnišlić/

PROČITAJTE I...

Osvojivši Beograd od Mađara 1521. godine, Osmanlije su ga postepeno naseljavali i pretvarali u kitnjast orijentalni grad, čija je panorama s mnogobrojnim munarama izdaleka oduševljavala mnoge evropske putnike i prolaznike tog doba. Već 1571. godine u Beogradu je bilo 27 gradskih četvrti – mahala. Beograd je koncem 16. stoljeća, po svojoj ljepoti i veličini, umnogome nadmašivao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dijela Osmanskog carstva. On postaje “Dar-ul-džihad” – Mjesto ratova, kako su Osmanlije nazivale Beograd. No, Kneževina Srbija otela je muslimanima vakufsku imovinu i poklonila je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, džamije i mezarja sravnili su sa zemljom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!