Američka politička podrška Republici Sarajevo

Više se i ne krije agenda koju personificira novi ambasador SAD-a. Nema niti packe za propuštanje migranata u BiH iz Srbije, niti naznake prijekora Dodiku ili Srbiji jer ne daju da država organizirano djeluje pružanjem pomoći Oružanih snaga Graničnoj policiji neozbiljnom tezom o vojsci (valjda stranoj) koja se postavlja među Srbe s obiju strana Drine, što nije ništa drugo do otvoreno negiranje međunarodnih granica i suvereniteta BiH.

Piše: Faris NANIĆ

Izvijestila je medije Ambasada SAD-a nakon sastanka zamjenika pomoćnika državnog sekretara Matthewa Palmera i ambasadora Erica Nelsona s premijerom Kantona Sarajevo Edinom Fortom kako su impresionirani posvećenošću Vlade Kantona da napravi bolju destinaciju za biznis te da Kanton ima potencijal predvoditi BiH u poboljšanju privredne klime.

Kako je riječ o općenitoj frazi, prvo pitanje glasi: Ko je to i čime impresioniran? Šta to uopće znači ekonomski, koje mjere Vlade Kantona to garantiraju? Kako smo uskraćeni za osnovne ekonomske pokazatelje impresioniranosti stvaranjem povoljne klime za biznis, ne preostaje nam nego da pretpostavimo kako je ovakav ograničen, frazeološki rječnik zapravo politička podrška projektu Republike Sarajevo, i to nakon poruke istog američkog dvojca u Bihaću o državnoj strategiji suočavanja s migrantskom krizom, čiju opstrukciju iz RS-a i od hrvatskih kadrova u Federaciji nisu primijetili.

Više se i ne krije agenda koju personificira novi ambasador SAD-a. Nema niti packe za propuštanje migranata u BiH iz Srbije, niti naznake prijekora Dodiku ili Srbiji jer ne daju da država organizirano djeluje pružanjem pomoći Oružanih snaga Graničnoj policiji neozbiljnom tezom o vojsci (valjda stranoj) koja se postavlja među Srbe s obiju strana Drine, što nije ništa drugo do otvoreno negiranje međunarodnih granica i suvereniteta BiH.

Nema niti osvrta na činjenicu da migranti dolaze iz zemalja EU, a osim medijskih, izostale su zvanične packe Hrvatskoj zbog ilegalnog i nehumanog tretmana i vraćanja migranata u BiH. Ništa – osim dobre biznis-klime u Republici Sarajevo, u kojoj će biti održana i gej parada, što je business friendly event. Doduše, Palmer je rekao da se protivi formiranju rezervnog sastava policije entiteta, ali ne kao primarno protuustavnom činu entiteta RS.

Također je zanimljivo da se načelno protivljenje formiranju rezervnog sastava policije izjavljuje tek nakon što je prvenstveno bošnjačka politika smogla snage da kaže kako će na tu sigurnosnu provokaciju uzvratiti formiranjem istog sastava u Federaciji.

Nije bilo reakcije na Dodikovu provokaciju, već samo na najavu recipročne mjere. Naravno, ispravna je konstatacija da treba poboljšati saradnju svih sigurnosnih agencija na svim nivoima jer je pitanje migracija transnacionalno i ne može se riješiti jednostranim naporima. Međutim, ispravno je i dijagnosticirati gdje je problem, a ne samo poopćavati krivicu po formuli jednake odgovornosti, bez obzira ko stvarno daje konstruktivne prijedloge i nastoji ih provesti, a ko sistematski svaki prijedlog opstruira kao u slučaju angažmana OS na istočnim granicama. Čak i kad su opstrukcije potkrijepljene paradoksalnim argumentima.

Berlinski kongres, umjesto priznanja nezavisnosti Bosne, uprkos deklaraciji Narodne vlade, dao je Austro-Ugarskoj mandat za okupaciju većeg dijela zemlje, bez Novopazarskog sandžaka, istovremeno priznajući nekoliko balkanskih državica koje su valjda, za razliku od Bosne, “bile zrele za nezavisnost”.

Okupacija je bila mandat Austrijancima i Mađarima da pripreme uvjete za nezavisnost i međunarodno priznanje i privremenog karaktera. Taj se privremeni karakter nakon 30 godina pretvorio u aneksiju jer se u ta tri desetljeća politički nije napravilo ništa što se svakako ne bi desilo, osim raspirivanja srpskog nacionalizma, prvo katoličkim i hrvatskim prozelitizmom, što je izazvalo rast srpskog nacionalizma, a onda, kada je đavo odnio šalu, promocijom bošnjaštva kao troidentitetske državotvorne i nacionalne ideje.

Naravno, bez uspjeha, čak s katastrofalnim administrativnim dokidanjem bosanskog jezika i bošnjačkog nacionalnog identiteta 1907. godine. Avantura s austrijskim mandatom sređivanja stanja završila je sarajevskim atentatom i Prvim svjetskim ratom. Nakon više mandata Austrijanaca južnoslavenskih korijena kao visokih međunarodnih predstavnika, evo Bosni još jedne austrijske političke prilike koja treba pripremiti uvjete u liku Johanna Sattlera, nezvanično novog specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH. Sattler je trenutno austrijski ambasador u Albaniji.

Diplomatska karijera mu nije impresivna, ali za nadati se da neće biti novi Wigemark. Zapravo, njegovo imenovanje samo je znak kontinuiteta ako ne loših, a ono osrednjih diplomatskih asignacija tzv. međunarodne zajednice u periodu poslije odbacivanja “Aprilskog paketa”.

Osim, dakle, površinskog dojma da se Austrijancima daje mandat upravljanja ili monitoringa nad Bosnom kao njihovom interesnom sferom, iako tajni diplomatski protokoli, okupacije i aneksije danas ne mogu izdržati test međunarodnog prava, pa se pribjegava suptilnijim metodama, nameće se i dublji aspekt o selektivnom uplitanju u unutrašnje stvari, mimo dejtonskog okvira, poput otvorene podrške manjinskim političkim opcijama čija se vlast izrodi u nešto sasvim suprotno željenom.

Najbolji je primjer opća zapadna podrška Miloradu Dodiku i njegovim “socijaldemokratima” početkom 2000-ih u manjem entitetu.

Konstatacija Željka Komšića i ovim se izjavama američkih predstavnika potvrđuje, a kakve će rezultate business oriented frankenštajn-koalicija u Kantonu Sarajevo polučiti, makar i uz podršku SAD, pogledati pod “Projekt Milorad Dodik”. Sličnu su podršku dobile Alijansa za promjene 2000. godine i SDP frankenštajn-koalicija 2010, čija je vlast ostavila ozbiljne posljedice na procese reintegracije zemlje, iako su na vlast dovedene ne bi li ih pospješile.

Dok se međunarodno sponzoriran “Projekt Dodik” pretvorio u nacionalistički primitivni dance macabre, međunarodno sponzorirana Republika Sarajevo, kao i njezine prethodnice 2000. i 2010, samo će nastaviti pokazivati pomanjkanje svijesti o realnostima Bosne i dolijevati ulje na vatru nacionalističkim narativima. I postati još jedan neuspio, u biznis-ideologiju umotan politički projekt dijela tzv. međunarodne zajednice.

Račun će, kao i svaki put, platiti Bosna i Hercegovina, uglavnom iz bošnjačke sehare.

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!